Danas se obilježava 30. obljetnica organiziranja pričuvnog sastava MUP-a HNŽ-a. U Intervjuu za Dnevni list Ivan Milas, predsjednik Udruge dragovoljaca pričuvnog sastava MUP-a HNŽ govorio je o samim početcima organiziranja obrane BiH…

U ponedjeljak 20. rujna 2021. je 30. obljetnica organiziranja pričuvnog sastava MUP-a. Gospodine Milas kao predsjednik Udruge dragovoljaca pričuvnog sastava MUP-a HNŽ-a, možete li nam prokomentirati sam početak organiziranja pričuvnog sastava?

-Sve je počelo daleko prije 20. rujna 1991. godine. Naime, aktivisti HDZ-a su organizirali i sproveli po Mjesnim zajednicama referendum o samostalnosti i neovisnosti Bosne i Hercegovine. Tada smo imali i svestranu pomoć kolega i prijatelja iz SDA. Nakon provedenog referenduma sljedeća naša aktivnost je bila u zaustavljanu tenkova u Pologu na izlazu iz Mostara, zatim barikada na Balinovcu, nakon čega slijedi poziv tadašnjeg Predsjedništva BiH na mobilizaciju pričuvnog sastava MUP-a. Dotadašnji pripadnici Pričuvnog sastava bili su uglavnom tatini sinovi koji se nisu odazvali na isti, već smo to ponovno učinili mi aktivisti i pripadnici, kako HDZ-a tako i SDA. Oni koji tridesetu godišnjicu danas slave i obilježavaju na dan koji je nebitan i daleko od samog dana kada je Predsjedništvo proglasilo mobilizaciju, tada nisu bili s nama. Slušali su upute iz Beograda a ne iz Sarajeva, tako da smo bili prisiljeni da naše planove i akcije krijemo od istih, što smo i činili. Oni su još uvijek bili manjina i potpuno nebitni. Prve naše aktivnosti opet izvođene skriveno od druga Masleše i sličnih, bile su u zaustavljanju četničke kolone iz Nevesinja od šest krcatih autobusa, u selu Dračevice na izlazu iz Mostara. Trebali smo poslati deset dobrovoljaca a mi smo pošli svi, nas preko stotinu. Po dolasku u Dračevice zauzeli smo pozicije i hordu vratili nazad u Nevesinje. Samo ću spomenuti ostale aktivnosti ne ulazeći u detalje. Formiranje punkta na brdu Hum i povlačenje istog po naredbi vrha MUP-a tj. poslušnika Beograda i KOS-a te tada brdo Hum zauzimaju četnici. Formiranje punkta na raskrižju za Vardu, prvi sukob na Krivodolu, sukob na Rondou i samoranjavanje tadašnjeg igrača Veleža, Halihodžića, pratnja u odvozu naoružanja po ostalim policijskim stanicama, itd…

Koliko vas je bilo u samom početku te koliko je pripadnika prošlo kroz postrojbu?

-Ja mogu pričati o samim početcima mobilizacije, i odgovorno tvrdim da nas je prvi dan o pozivu Predsjedništva obučeno oko 300, a sljedećih dana brojka seže i do tisuću. Od toga opet, odgovorno tvrdim, preko 70 posto Hrvati a ostalo muslimani koji nisu htjeli slušati poslušnike Beograda.

Koliko vas je poginulo?

-Nažalost ne znam točan broj, a ono što mi je poznato jeste da je preko 60 poginulih i preko 100 ranjenih u HNŽ-u.

Koliko je vrednovan doprinos postrojbe u ratu?

-Postrojba je dala nemjerljiv doprinos u obrani i zaustavljanju velikosrpske agresije na BiH, a i šire. Doprinos je vrednovan, nažalost, nikako. Naši pripadnici umiru i odlaze s ovoga svijeta zaboravljeni od svakog, osim svojih najbližih, i evo, nadam se od skora i nas kao Udruge, te ćemo se ubuduće sjećati istih i iskazati im veliku zahvalnost za sve ono što su nam omogućili da mi danas uživamo. Osnovani smo kao Udruga prije godinu i pol dana, a za to vrijeme nas je napustilo jedanaest naših članova, nažalost neki i gladni. Nekakva odličja, zahvalnice, priznanja dijeljeni su daleko od prve crte bojišnice pa tako i od pripadnika Pričuvnog sastava MUP-a koji su uvijek bili prvi.

Imate li što na koncu poručiti?

-Emocije me preplavljuju pa ništa nego izraziti nadu da će nam u budućnosti biti koliko toliko bolje. Razbijačima Bosne i Hercegovine, kako iz Sarajeva tako i iz Banjaluke, one koju stvori i omogućim im da postoje SAD, poručujem; zaboravite! Srušiti je nećete! Naša bila i ostala! Na koncu zahvaljujem svima koji nas se još koliko toliko sjećate i prepoznajete, i moram se pohvaliti da nas se netko sjetio, netko bitan, i pozvao nas uskoro na čašicu zahvalnosti. S. J.

Misa u 18 sati

U ratnom vihoru u HNŽ-u je poginulo više od 60 pripadnika našeg sastava, a ranjeno preko stotinu. U sjećanje i iz zahvalnosti svim poginulim pripadnicima, kao i u međuvremenu preminulim, misa zadušnica služiti će se u katedrali u Mostaru 20. 9. u 18 sati. Nakon toga, ispred centralnog spomenika na Rondou zapaliti ćemo svijeće i položiti vijenac.