Josip Previšić, 17-godišnjak iz Mostara svestrani je i vrlo uspješni sportaš. Ovaj učenik srednje turističko-ugostiteljske škole u Mostaru dugi niz godina aktivno se bavi judom, a u posljednje vrijeme i sambo sportom u kojem također niže dobre rezultate. Previšić je kadetski viceprvak BiH u judu, te juniorski prvak Hrvatske u sambu. U razgovoru za naš list Josip se ovrsnuo na dosadašnju sportsku karijeru, te je predstavio planove za budućnost.

Kada si se počeo baviti judom?

-Počeo sam se baviti judom 2010. godine, sa tim da sam imao pauzu od 2012-2016. godine zbog udaljenosti i nemogućnosti odlazaka redovito na treninge.

Sjećaš li se svoje prve medalje?

-Iskreno ne sjećam se svoje prve medalje, ali mislim da je prva bila iz Splita.

Kako izgledaju tvoje pripreme za natjecanje ?

-Dan započinjem doručkom i spremanjem za trening. Jutarnji trening radim kondiciju i snagu, a nakon toga moram u školu. Poslije škole svaku večer imam trening juda gdje radim na tehnici i sparingujem sa svojim klupskim kolegama.

Imaš li tremu prije borbe?

-Nikad nemam tremu prije borbe.

Je li ti neka borba ostala urezana u sjećanje?

-Jeste, borba protiv Vid Jelasa, reprezentativca Slovenije na mom prvom Europskom kupu za kadete u Zagrebu. Tog sjajnog judaša sam uspio pobjediti i uvjerio sebe da mogu raditi i protiv dosta iskusnijih natjecatelja iz mnogo razvijenih država naspram naše.

Na posljednjem turniru ostvario si veliki uspjeh…

-Da, radi se o sjajnom uspjehu u kojeg je vjerovao samo moj trener i na kraju sam to i uradio. Prvi put nastupio sam u sambo sportu i to na državnom prvenstvu R. Hrvatske. Ostvario sam sjajan rezultat postavši juniorski prvak Hrvatske u ovom za mene dosta novom ali i prelijepom sportu.

Od kada se baviš sambo sportom i kako ti se čini ova nova disciplina?

-Sambom se bavim tek nekoliko mjeseci, ali moj trener Majo Ćeško je u meni vidio veliki potencijal i rekao mi da ako ikad igdje nastupim da ću ostvariti odlične uspjehe. Na kraju, tako je i bilo.

Šta misliš o pravilima natjecanja u judu i sambo sportu?

-Mislim da su uredu u oba sporta. Malo su pravila u sambo sportu „poštenija“. Na kraju ipak pobjedi onaj bolji, spremniji...

Koji pojas trenutačno nosiš?

-Upravo sam nedavno položio za smeđi pojas (1. KYU).

Kakav je odnos između tebe i tvog trenera ?

-Odnos između mog trenera i mene je neopisiv. 

Koliko cijeniš trenerov trud i brigu prema tebi kao pojedincu?

-Jako puno cijenim njegov trud i zahvalan sam mu na svemu.

Koliko ti znače tvoji partneri u klubu i koliko se trebaš pripremati za neki turnir?

-Znače mi puno, jer da nema njih, ja ne bih bio gdje jesam. Ipak sam uz njih postigao sjajne rezultate. A uz njih vam ne treba mnogo truda.

Postao si viceprvak BiH, kakav je to osjećaj bio?

-Jesam. Postao sam viceprvak BiH iako sam po svome skromnom mišljenju trebao biti i prvak. Zato sam maloprije i istakao da su u sambu ipak malo poštenija pravila i suđenje. Na kraju osjećaji su bili izmješani, jer očekivao sam dosta bolji rezultat, a opet s druge strane pored toliko sjajnih judaša ja sam drugi u cjeloj državi, zar ne? Idemo dalje.

Kojeg poznatog judaša/judašicu najviše cijeniš i zašto?

-Iskreno, nemam nikoga koga bih baš istakao.

Imaš li nekog uzora u životu i sportu?

-Imam, svoje roditelje.

Šta planiraš u budućnosti?.

-Planiram biti nutricionista i fitness trener.

Koje sportove pratiš osim juda?

-Pratim biciklizam i rukomet.

Što voliš radit u slobodno vrijeme?

-Volim voziti bicikl i uživati u prirodi.

Što bi poručio mladima koji se počinju baviti borilačkim vještinama?

-Poručio bih im da imaju dosta upornosti, da ne gube volju i da ne odustaju u sportu, niti u životu.