Kada zamislimo razmaženu djecu, mnogi od nas pomisle na izljeve bijesa ili na odbijanje poštivanja pravila. Međutim, razmaženo ponašanje nije samo pitanje osjećaja prava ili roditeljskog popuštanja; ono je povezano s nezadovoljenim emocionalnim potrebama, nedosljednim granicama i nedostatkom povezanosti.

Kao trenerica svjesnog roditeljstva, Reem Raouda je proučila više od 200 djece i otkrila da razmaženo ponašanje ponekad ukazuje na nezadovoljene potrebe.

Evo pet znakova "izuzetno razmažene" djece na koje je upozorila.

Teško prihvaćaju "ne"
Dijete može odbiti pravila ne zato što su ona teška, već zato što im jasne granice djeluju zbunjujuće i frustrirajuće. Ako pravila izgledaju nepredvidljivo ili ako dijete osjeća da nema moć nad odlukama koje se odnose na njega, može se loše ponašati kako bi ponovno steklo osjećaj kontrole.

Stalno traže pažnju
Kada djeca stalno traže pažnju, to često ukazuje na emocionalnu udaljenost ili nesigurnost o njihovom mjestu u obitelji. Dijete koje ne osjeća sigurnost može tražiti više: više vremena, više potvrde, više utjehe. Na primjer, dijete koje stalno prekida ili se drži roditelja u društvenim situacijama ne pokazuje nužno da je zahtjevno, već je nesigurno u pogledu svoje važnosti kad pažnja nije usmjerena na njega. Kada djeca osjećaju emocionalnu sigurnost, potreba za stalnim potvrđivanjem nestaje.

Imaju izljeve bijesa kako bi dobili ono što žele
Izljevi bijesa ili tantrumi nisu manipulacija, to je vapaj za pomoć. Bijesna djeca obično su preplavljena i nemaju vještine za obradu velikih emocija. Često se to događa jer dijete osjeća da nije saslušano, nemoćno je kada nema utjecaja na odluke, ili je previše stimulirano zbog previše buke, aktivnosti ili promjena.

Odupiru se odgovornosti
Dijete koje odbija čistiti, raditi domaću zadaću ili lako odustaje nije problematično ili lijeno. Umjesto toga, možda je prečesto bilo zaštićeno od izazova ili, s druge strane, bilo gurano u neovisnost prije nego što je bilo spremno.

Nedostaje im zahvalnost
Kada dijete djeluje nezahvalno jer nije dobilo ono što je željelo, to često nije osjećaj prava. Može značiti da se osjeća neslušano ili nemoćno. I kada djeca stalno dobivaju igračke, poslastice ili nagrade umjesto emocionalne povezanosti, to smanjuje njihovu sposobnost da cijene ono što je zaista važno.

"Uvijek podsjećam roditelje da izbjegavaju previše nagrađivati svoju djecu. Na primjer, ako pomognu očistiti kuću, umjesto da im daju novac ili slatkiš, možete reći: 'Hvala što si pomogao. Znači mi puno i bilo mi je zabavno raditi to zajedno.' Cilj je učiniti te trenutke značajnim, a ne samo nešto što rade zbog nagrade", ističe Raouda.

Kada roditelji pređu s kontroliranja ponašanja na njegovanje povezanosti, frustrirajući trenuci postaju snažne prilike za izgradnju povjerenja, sigurnosti i dugoročne emocionalne otpornosti, piše index.