Piše: Dragan Bradvica

Europska unija već je poodavno 'načeta' brojnim krizama, udarima iznutra i izvana, tako da već godinama ne može pružati adekvatne odgovore na brojnim poljima.

Mnoge krize posljednjih desetak pa i više godina (ekonomska, migrantska, koronakriza…) dovele su Uniju pred još veće izazove na koje još uvijek nije dala jasan, čvrst ali i dugoročan odgovor.

Brexit, ponašanje članica Višegradske skupine (koje se u nemalo slučajeva ponašaju kako da su protivnici EU, a ne njeni članovi), sve jača Kina, permanentne napetosti s Rusijom, pa i Turskom, komplicirani odnosi sa SAD-om tijekom mandata DonaldaTrumpa stvari su dodatno iskomplicirali.

Dio državnika izlaz je vidio vjerojatno u jedinoj mogućnoj stvari – temeljite reforme EU pa možda i novi temeljni ugovor. Jedan od najvećih zagovornika reformi jeste francuski predsjednik Emmanuel Macron koji ih je godinama pokušavao i provesti ali nikada nije naišao na razumijevanje. Unija je nastavila funkcionirati po starom. A to je nažalost tapkanje u mjestu.

Njemačka i Francuska

Na sve to nadovezao se značajan rast krajnjih desnih i lijevih političkih opcija u svim državama članicama, kao i značajan rast populizma. U takvoj atmosferi krajem rujna dolaze i izbori u Njemačkoj i kraj ere kancelarke Angele Merkel.

Jasno je kako vlast u 'lokomotivi EU vlaka' neće preuzeti rigidne i populističke opcije ali je neizvjesno tko hoće.

Prema posljednjim anketama najbolje stoji aktualni vicekancelar Olaf Scholz i njegov SPD, a slijede iz CDU/CSU i Zeleni. Dakle, vrlo se izglednim čini kako bi na vlast mogla 'crveno-zelena' koalicija (možda pojačana nekim manjim partnerom) te bi nakon 16 godina koalicija CDU/CSU mogla u oporbu.

Iako Njemačka sigurno neće drastično mijenjati svoju kako unutarnju, tako i vanjsku politiku eventualna promjena vlasti će donijeti i određene promjene politike. Uz to, od rezultata ovisiti će i politička snaga novih vlasti, pitanje je i na koji način će se ponašati koalicijski partneri, koliko će jaka biti oporba i koja će biti njihova strategija.

Ukoliko nakon jake kancelarke kakva je zasigurno bila Merkel dođe politički slab kancelar to će svakako imati značajne posljedice na politički život unutar Njemačke ali i cijele EU.

Mnogo važniji izbori za budućnost EU su oni sljedeće godine u Francuskoj kada Macron brani svoj predsjednički mandat. A već sada je jasno kako ga neće lako obraniti pod naletima krajnje desnice oličene u liku i djelu Marine LePen. Naravno, radikalna desnica je sada 'umivena' i na sve načine pokušava privući dovoljan broj glasača kako bi odnijela pobjedu. Ona se u ovom trenutku ne čini nerealnom, dapače.

Naravno da se to u pitanje dovodi i samo opstojnost EU. Ipak, gotovo je opća ocjena kako EU ni u kom scenariju neće u potpunosti propasti, ali u ovom trenutnu je uistinu nezahvalno prognozirati kako bi ona mogla izgledati za pet godina.

Sve su češći i jasniji pozivi da se iz EU izbace Mađarska pa čak i Poljska, nejasno je kakva bi bila pozicija i Francuske ukoliko LePen preuzme vlast…

Zapadni Balkan

Sve ovo, kao i protivljenje dobrog dijela država EU proširenju Unije dok ona sama ne prođe reforme, opet zapadni Balkan ostavlja 'na ledu' ovu i sljedeću godinu. Više je nego jasno kako će najvažnija pitanja u ostatku 2021. i cijelu 2022. biti ekonomski oporavak, jačanje Unije, spomenuti izbori u Njemačkoj i Francuskoj, relacije s SAD-om, Kinom, Rusijom i Turskom, migrantska politika…

Na najvišim razinama nitko se neće baviti zapadnim Balkanom, a još manje potencijalnim brzim članstvom. To će ponovno poslati lošu poruku svim narodima na ovom području pa bi podrška europskim integracijama mogla ponovno početi opadati.

 Tim više što ovdašnji lideri neće priznati svoje greške i kristalno jasnu činjenicu da su vrlo malo toga uradili da se približe Uniji (sve da postoji opći konsenzus unutar EU oko proširenja niti jedna država zapadnog Balkana niti izbliza nije spremna biti dio EU) nego će sve to adresirati na Uniju.

Istovremeno, cijela se regija više vraća u prošlost pričama o 'srpskom svetu' što izaziva velike nestabilnosti u BiH, Crnoj Gori i Kosovu nego što ide prema budućnosti, boljoj suradnji, jačanju ekonomije, obrazovanja itd.

Prema tome, nekog napretka u pregovorima, otvaranju i zatvaranju poglavlja, dobivanju kandidatskog statusa tijekom ove i iduće godine neće biti. A sve da stvari u Njemačkoj i Francuskoj prođu u idealnom scenariju i da idućih desetak godina EU zaobiđu veće krize, tek bi se od 2023. mogla (pitanje je hoće li uopće) otvoriti priča o značajnim reformama unutar same Unije.

Nažalost po nas, u bilo kojem scenariju jedna je konstanta – nitko od zapadnobalkanske šestorke neće postati dio EU u idućih minimalno desetak godina. Dobrim dijelom jer sami ništa ne radimo kako bi smo napredovali, ali nemalim dijelom i zbog turbulencija i neodlučnosti EU.