Piše: V.S.Herceg

Ne stišavaju se reakcije nakon što je u javnosti objavljena snimka Darija Kordića, nekadašnjeg zapovjednika ratnog zapovjednika HVO-a i potpredsjednika HR H-B te bivši predsjednik HDZ-a BiH, od haškog suda osuđenog na 25 godina zatvora zbog zločinima nad Bošnjacima, među kojima je i zločin u Ahmićima.

Naime, na snimci, a za koju nije utvrđeno ni porijeklo ni kada je točno nastala, Kordić je kazao: "Pitao me naš prijatelj sa sjevera Hrvatske, naše, integralne, je li vrijedilo zatvora, je li vrijedilo rata. Ja sam mu rekao: Sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio, svaka je sekunda vrijedila".

Za razliku od Kordića, koji je često prisutan u javnosti, držao je teološka predavanja u susjednoj Hrvatskoj, a koja su ponekad prekidana i zbog uzvika kako se radi o čovjeku osuđenom za ratne zločine, ostali haški osuđenici potpuno su se povukli iz javnog života, a što im nalažu i uvjeti za prijevremeno puštanje na slobodu.

Naime, zabrana političkog djelovanja, istupanja u javnosti kao i razgovor za medije, neki su od uvjeta za prijevremeno puštanje na slobodu kojih se pridržava većina haških osuđenika. Ili bi, u suprotnom, mogli biti vraćeni na odsluženje preostale trećine kazne jer bi doveli u pitanje sudsku odluku o uspješnoj rehabilitaciji koja je prethodila njihovom puštanju na slobodu.

Traži se preispitivanje odluke o prijevremenom puštanju na slobodu

Kordićeva izjava, koji je na slobodu pušten sredinom 2014. nakon odsluženja dvije trećine kazne, bila je povod mnogim reakcijama, kako pojedinaca, tako i udruženja bošnjačkih stradalnika.

Prvi je reagirao predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović prema Tužiteljstvu BiH s prijavom protiv Kordića i drugih osoba zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i ostalima iz člana 145a stav (1), (3), (5) i (6) Kaznenog zakona BiH, za što je određena zatvorska kazna od najmanje tri godine. 

Međutim, za Kordića bi bila vrlo nezgodna prijava Udruženja žrtava i svjedoka genocida iz kojeg su od predsjednice Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MMKS) Graciele G. Santana, zatražili da "iskoristi sve raspoložive mehanizme kako bi zaštitili žrtve i zaustavili kulminaciju negiranja i glorifikacije zločina i zločinaca". Inače, MMKS je sljednik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pred kojima su i vođeni sudski postpuci.

"Danas dobivamo i otvorene prijetnje od Darija Kordića, da bi sve ponovio. Molimo Vas da razmotrite mogućnost da se Odluka od 14. svibnja i 6. lipnja 2014. godine revidira, da se Dario Kordić vrati na izdržavanje kazne od 1/3 za koju je prijevremeno oslobođen", navedeno je u zahtjevu Udruženja koje potpisao predsjednik Murat Tahirović. Podsjetimo da je odluku o prijevremenom puštanju na slobodu donio tadašnji predsjedavajući haški sudac Theodor Meron.

Najvažniji uvjeti za prijevremeno puštanje na slobodu

Jedan od najvažnijih uvjeta za prijevremeno puštanje na slobodu haških osuđenika je i taj da osuđenik pruži dokaz o svojoj rehabilitaciji i svjesnosti težine djela za koje je osuđen.

Nekadašnji vojni i politički čelnici HVO-a i Herceg-Bosne, Milivoj Petković, Bruno Stojić i Valentin Ćorić zatražili su prijevremeno puštanje na slobodu nakon odsluženih 2/3 kazne.

Sva trojica su u svom pismu zamolbe sudskom haškom vijeću priznali su krivnju i pokajali se za učinjeno, dok su prije i tijekom sudskog postupka izjavljivali kako se za iste ne smatraju krivima.

Njima se sudilo u procesu 'Prlić i ostali' - general Petković, koji je osuđen na 20 godina, a na slobodu pušten u prosincu 2021.; Ćorić je osuđen na 16 godina, a na uvjetnu slobodu pušten u siječnju 2019. dok je Stojić osuđen na 20 godina i nakon što je u prosincu prošle godine ponovio zamolbu, očekuje se njegovo puštanje.

Posljednji u zatvoru ostat će prvooptuženi Jadranko Prlić, osuđen na najvišu kaznu od 25 godina zatvora, a kojem je već odbijena molba za prijevremeno puštanje na slobodu jer nije odslužio 2/3 kazne. Sudac Carmel Agius vlasti Velike Britanije, gdje je Prlić u zatvoru, izvijestio je kako će pravo na prijevremeni otpust steći tek u travnju 2024. godine.

Zamolbe generala Milivoja Petkovića i Brune Stojića, gdje su izrazili kajanje zbog zločina za koja su osuđeni, dok su prije i tijekom sudskog postupka izjavljivali kako se za iste ne smatraju krivima, izazvale su veliko zanimanje javnosti.

Pismo Valentina Ćorića nije dospjelo u javnost, no nesumnjivo je da je moralo imati sličan sadržaj kao dokaz haškim sudcima o „rehabilitaciji osuđenika“.

Tada je Petkovićeva obrana istaknula kako je on prihvatio konačnu presudu kao i osobnu odgovornost za zločine za koje je osuđen.

-On izražava iskreno kajanje za svoja djela ili propuste koji su doveli ili doprinijeli počinjenju zločina i duboku sućut bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima. On će ovo nositi kao osobni teret do kraja života. Može se samo nadati da će dobiti priliku da osobno doprinese miru i pomirenju među nacijama općenito u bivšoj Jugoslaviji i posebno u BiH, stajalo je u podnesku-zahtjevu za njegovo prijevremeno puštanje.

Stojićevo pismo za uvjetnu slobodu

Zahtjev za prijevremeno puštanje uputio je i Bruno Stojić, nekadašnji ministar obrane, a Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske pozitivno se očitovalo na upit iz Haaga o jamstvu da će nadležna tijela nadzirati njegov boravak u Hrvatskoj ukoliko sudci donesu pozitivnu odluku. Kako se neslužbeno doznaje, Stojić bi uskoro trebao biti pušten na prijevremenu slobodu.

I on je u svom pismu upućenom MMKS-u izrazio duboko kajanje. Njegova odvjetnica Senka Nožica je u zahtjevu MMKS-u navela da kod njenog branjenika “osjećaj krivice i odgovornosti za patnju žrtava pogađa Stojićevo mentalno zdravlje” i da on “ne pokazuje rizik od ponavljanja zločina i da njegovo puštanje nema opasnosti za javnost”.

-Sve vrijeme tijekom suđenja, Stojić je pokazivao poštovanje prema svim učesnicima u istrazi uključujući svjedoke i žrtve. Štoviše, Stojić je pokazao kajanje u raznim intervencijama i puno prije nego što je i razmišljao o podnošenju prijave kao što je ova, stoji u zahtjevu u kome se navodi da bi Stojić nakon puštanja živio s obitelji u Zagrebu.

On u pismu-zamolbi za prijevremenim puštanjem na slobodu između ostaloga, navodi kako se „nikada nije smatrao nekim tko bi mogao imati bilo kakve zle namjere prema pripadnicima drugih naroda u i izvan BiH“ te da se „uvijek trudio da prema drugima ima odnos kakav bih želio da oni imaju prema meni“.

-Neupitno je da u tome nisam u potpunosti uspio i to za vrijeme relevantno za presudu kojom sam proglašen krivim. Mislim, međutim, da sam shvatio svoje pogreške i da je moj odnos prema Bošnjacima kao najvećim žrtvama rata, pun uvažavanja i da sam teritorijalni integritet i neovisnost BiH moraju biti neupitni. Istovjetno, neupitno je da BiH mora biti utemeljena na principima na kojima počiva Europska unija, čiji će član, nadam se, i postati, stoji u pismu bivšem ministra H-B u kojem traži puštanje na uvjetnu slobodu.

On ističe nadu kako će njegovo „javno iskazano prihvaćanje odgovornosti i žaljenje biti doprinos toliko potrebnom pomirenju naroda u BiH i regiji“.

-Iako se i u presudi kojom sam proglašen krivim može doći do zaključka da nisam dosljedno zauzimao takav stav, želim napomenuti da sam upravo iz tih razloga i naveo da sam shvatio svoje pogreške i da su moja razmišljanja drugačija od onih iz ratnog perioda. O tome sam i ranije, a ne samo u ovom izjašnjavanju, iznio stavove o svom kajanju i žaljenju uz ispriku žrtvama Muslimanima jer je već bilo dosta govora u mojoj molbi za ranije puštanje. Stavu iznesenom u ovom izjašnjenju je imao doprinos i dugogodišnji proces rehabilitacije kroz koji sam prošao u zatvoru, a i uz veliku pomoć moje najbliže obitelji koja bez bilo kakve rezerve dijeli moje poglede, zaključuje u pismu Stojić navodeći i to da će nastaviti život „bez bilo kakvog javnog angažiranja i bilo kakvog, ni najmanjeg, pokušaja revidiranja činjenica utvrđenih presudama međunarodnih kaznenih sudova ili sudova u BiH.

Odluka o prijevremenom puštanju na slobodu Brune Stojića iz austrijskog zatvora još se čeka.

Pismo generala Petkovića

General Milivoj Petković koji je zatvorsku kaznu služio u Belgiji, u kolovozu 2021. priložio je rukom pisano pismo za predsjednika MMKS-a Carmela Agiusa u kojem je prihvatio odgovornost za djela za koja je osuđen, a izrazio je i kajanje.

-Poštovani gospodine Agius, moji su branitelji uz moj pristanak podnijeli molbu za moje prijevremeno puštanje na slobodu. U tom kontekstu osjećam potrebu da Vam se obratim i izrazim svoj stav o mojoj presudi i dosuđenoj kazni, posebno zato što je ovo i prva prilika da to osobno i učinim. Ja doista nisam osoba koja lako izražava emocije, ali to ne znači da ih nemam ili da ih ne proživljavam. Moja suzdržanost u pokazivanju emocija vjerojatno je posljedica mog vojničkog obrazovanja i odgoja jer sam gotovo cijeli život bio vojnik, napisao je general Petković u svom pisku haškom sudcu.

-Uvjeravam Vas, gospodine predsjedniče, da to ne znači i moju bezosjećajnost ili nedostatak empatije prema drugima. Poštovani gospodine predsjedniče, od ratnih događaja u Republici Hrvatskoj i Republici BiH, u kojima sam sudjelovao, prošlo je skoro 30 godina. Od tada nije prošao ni jedan jedini dan, a da mi se slike ratnih strahota ne vraćaju u sjećanja. Znam da će tako biti do kraja mog života. S time živim i s time se nosim kako najbolje mogu.Rat je ljudska tragedija i zlo. U ratu i dobri ljudi mogu svojim djelima ili propustima pridonijeti počinjenju zločina, naveo je.

Petković je istaknuo kako ima potrebu, i haškom sudcu i drugima kazati kako prihvaća presudu i osobnu odgovornost za svoja djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih je osuđen.

-Prihvatio sam i kaznu koju služim. Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima. Imam ljudsku potrebu da to kažem iako sam svjestan da su moje žaljenje i izrazi sućuti slaba utjeha svima koji su izgubili svoje najmilije. Priznanje počinjenih zločina, iskreno kajanje i izražavanje sućuti obiteljima stradalih jedini je način iskrene pomirbe, očuvanja mira i suživota među narodima u BiH i cijele bivše Jugoslavije, istaknuo je Petković.

Naveo je i kako se nada da će njegova izjava barem malo pridonijeti očuvanju mira i suživota među narodima BiH i bivše Jugoslavije te uvjerenje „da se svaki konflikt ili nesporazum među narodima na području BiH može i mora rješavati isključivo pregovorima i dogovorima, nikako i nikada više nasiljem i ratom“.

No, za podsjetiti je i kako je brojnim haškim osuđenicima odbijani zahtjevi za puštanje na prijevremenu slobodu - predsjednik MMKS-a, sudac Carmel Agius odbio je tri zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, upravo zbog, kako je odlučeno, “nepokazivanja znakova kajanja, krivnje, rehabilitacije”. Između ostalih Radivoju Mietiću, Miroslavu Cicku Brali, Radoslavu Brđaninu.