U ovoj će u startu pozitivnoj priči bitno biti – da potraje dovoljno dugo, za što će se tražiti strpljenje svih uključenih strana - a onda da se to na terenu posloži najbolje kako može. Samo tako realnost možda postane Euro 2028. kojem Barbarez stremi 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba

Ne samo kod nas, navijači neke stvari brzo zaborave. Posebno dobre. Ali kod nas je problem što su se dobre stvari u i oko reprezentacije događale toliko davno da ni oni s najboljim pamćenjem nemaju razloga biti optimisti. No, je li ovo što je pred Zmajevima, ova nova priča sa Sergejom Barbarezom, moguća prekretnica? 

Prečesto se o slavnim danima reprezentacije govori kao o odavno minulim vremenima. O vremenima kada su igrali Bolić i Baljić…, ali kada bolje razmislite – BiH u njihovo vrijeme nije ništa napravila – u smislu kvalifikacija na velika natjecanja. Ta je 'nepravda 'ispravljena' tek 2013., kada su Džeko i Ibišević izborili Svjetsko u Brazilu 2014., otkada se BiH – opet muči. Sada u većoj divljini nego ikad. Mnogi su, zapravo većina, upirali prstom u izbornike, u Savez koji ih pogrešno odabire – igračka kvaliteta smatrala se dostatnom. I to je uvijek bio onaj neki disbalans, ono nešto što je BiH držalo podaleko od realnog konteksta – koji je možda sada najrealniji. U smislu da su rezultati takvi, kakva je i kvaliteta. Ali nekako se opet iznad svega izvila ta priča o pogrešnim i pravim izbornicima i u jeku nje – Zmajevi su za šefa dobili čovjeka kojeg navijači dugo žele. Sergeja Barbareza. Kako to već biva, preko noći se stvorila takva euforija da je najednom iduće veliko natjecanje postalo već osigurano, ako ne i osvojeno… što sigurno ne može biti dobro. No, koliko zapravo Barbarez i njegovi mogu promijeniti situaciju koja je zapravo već dugo vremena loša. 

Prvi korak napravljen 

Atmosfera je sada jako dobra. No bit će ju potrebno očuvati. Jer znate kako već kod nas, u kojem hitnom roku pukovnici postaju pokojnici. Zbog raznoraznih razloga. 

Barbarez ima tu veliku prednost što je od velike većine dočekan kao netko komu, bez obzira na izostanak trenerskog iskustva, treba dati da vodi reprezentaciju, miljenik je navijača bio i ostao. Zapravo je malo tko drugi imao čast ući na izbornička vrata s toliko podrške. Ali mora pripaziti i što obećava. Da to na kraju ne bude ona klasična priča – 'sjećate se što je obećao Barbarez?' Uostalom i prije njega su tu bili miljenici navijača - Duško Bajević koji je reprezentaciju vodio u onoj nesretnoj 2020. COVID godini, Meho Kodro koji je dobio dva ali vrlo kratka angažmana koja su potrajala po dvije utakmice. Obojica su u startu imala sjajnu atmosferu i govorili prave stvari, ali nije dobro završilo. Zbog ovog ili onog. 
- Uvijek se priča o nekom pomlađivanju, ali to je irelevantno. Sigurno ćemo imati u vidu taj krajnji cilj, plasman na EURO za četiri godine. Igrači koji to mogu izdržati, te četiri godine, oni će biti dio te priče. Sigurno nećemo mijenjati svako okupljanje po pet igrača. Bit će taj neki kostur. Imamo ogromnu volju i želju da radimo. Po tome nam sudite, riječi su koje su odzvonile na Barbarezovom predstavljanju. 

Savez ga treba sačekati 

Jasno da je Barbarez odmah u startu morao poručiti nešto ovako, u suprotnom ne bi imalo smisla. I prethodnik mu, Savo Milošević, 'morao' je reći da ima jako dobar osjećaj po pitanju doigravanja s Ukrajinom pa je završilo kako je završilo. Jasno da je Barbarez morao nešto obećati… ali da će sve ići u smjeru kojeg je Barbarez poželio – tu nema garancije. I tu ga Savez, ako želi da ovo ne bude politički trik s kojim se kupilo navijače, nego istinski projekt, mora istrpjeti. S tim da odmah pada na pamet Barbarezov dosadašnji ne baš sjajan odnos s predsjednikom Saveza, Vicom Zeljjkovićem...   
- Ja sam rekao da Barbarez neće biti izbornik BiH dok sam ja predsjednik, ali neke stvari sam govorio u afektu , rekao je Zeljković na Barbarezovom predstavljanju pa dodao: Također, samo budale ne mijenjaju mišljenje. Ja nisam sujetan i nije mi bilo teško da u interesu nogometu sjednem zajedno sa gospodinom Barbarezom i da se dogovorimo. 

On treba sačekati igrače 

Da, dosta je toga rečeno. Već puno toga. I neke stvari će sigurno u dogledno vrijeme iskočiti kao podsjetnik što se to sve obećavalo… ali ne mora ispasti loše kao što to najčešće biva… kao što je ispalo s Kodrom kojeg Savez ne samo da nije sačekao, nego je 'stručno', nakon dvije utakmice (!), procijenio da ovaj nije napravio dobar posao. Uglavnom, kako se god situacija odvijala, Savez ovog puta mora ostati uz svog izbornika, ostati uz svoj izbor, ali isto tako - u svemu ovome ne smije se zaboraviti na igrače. Na sve njih, posebno na nezadovoljne, neodlučne. Barbarez tu opet ima čvrst stav i ideju. 
- Mi sigurno nećemo nikoga ništa moliti. Mi ćemo sa svakim obaviti razgovor. To je naš najjednostavniji put. Svatko će biti dio te priče tko želi da bude, odnosno tko osjeća da želi biti dio reprezentacije. Nikoga se nikada nećemo odreći, kao što je to bila situacija nažalost u prošlo vrijeme. Mislim da smo kao reprezentacija jedno deset igrača izgubili prijevremeno. I sam sam bio jedan od tih. Mogao sam sigurno igrati još godinu, ali to sam odlučio iz nekog revolta. 

A navijači sve njih

Da, Mostarac je bez iskustva, onog trenerskog, ali daleko od toga da je bez nogometnog iskustva nakon igračke karijere. Radio je u 'svom' HSV-u i nakon što je prestao igrati, što jasno ukazuje na želju da u nogometu želi još ostati, da ima osjećaj kako još može dati, a što je ključno u ovoj epizodi – zna i to da može okupiti stručni tim koji bi mogao efektno zaokružiti priču. A on bi u svemu tomu trebao biti lice čije svi prepoznaju i vjeruju mu, čovjek koji uz pomoć mladih i gladnih suradnika/prijatelja donosi odluke koje će imati efekta na terenu. 
- Privuklo me to da sam imao potpunu slobodu biranja svojih suradnika, potpunu slobodu da se Emir Spahić uključi. S te strane moram dati kompliment predsjedniku i Savezu jer se nisu miješali. Rukave ćemo zasukati, borit ćemo se… imamo nekoliko finih ideja. Sigurno će biti nekih promjena. Bit će to fina priča, obećao je. 
Još jedno obećanje, primijetit će mnogi, ali drukčije to ne ide. Ne u ovoj fazi. I zato će i navijači morati biti strpljivi. Mada, oni su u ovoj priči i najstrpljiviji – naučili su. 

Slijedi najteži dio posla 

Govorancija je završena – slijedi najteži dio posla. Pokušaj vraćanja reprezentacije na neki primjereniju razinu, bliže redovnim kvalifikantima na velika natjecanja, bliže nekom statusu najvažnije sporedne stvari na svijetu… i kod nas. Da se opet osjeti koliko je bitno, svečano kada reprezentacija igra, da se unaprijed to ne osuđuje na propast. Ukratko, potrebno je vratiti vjeru u bh. reprezentativni nogomet, usput ga pripremiti na život poslije Džeke, uključiti ga u moderne tokove. 
Barbarez je, ponavljamo se ovdje, rekao sve dobre stvari na predstavljanju, a sada će se sve izrečeno naći pod lupom – već od njegovog lipanjskog debija na St. James Parku, preko Italije pa do novih kvalifikacija, Lige nacija…