Piše: Dragan Bradvica

Politička i svakojaka druga kriza u Bosni i Hercegovini je postalo normalno stanje stvari pa tako u ovoj zemlji nije nikakva šala da 25 godina živimo u krizi s kratkim razdobljima stabilnosti.

Međutim, posljednje četiri godine su bile čak i gore od toga – državna vlast je bila u potpunosti blokirana, federalna i pojedine županijske nisu ni izabrane… Sve to nas je gurnulo na još veću marginu iz koje smo izašli samo zbog brutalne ruske agresije na Ukrajinu i drugačijeg miješanja karata u geopolitičkoj partiji karata.

A kako u ovoj zemlji može biti još i gore svjedoče posljednji potezi vlasti iz kojih je i onima koji o BiH malo znaju sve jasno – počela je predizborna kampanja. I to žestokim tempom.

Rezultata vlasti ne da nema, nego su njihovi potezi vraćali državu samo unatrag pa se vladajući vraćaju oprobanim receptima – na svakoj mogućoj temi do usijanja podigni međunacionalne tenzije, u svijetu idu samo onima koji te podržavaju i čije ideale dijeliš, glasove kupuj obećanjima o novom uhljebljivanju na državne jasle, a ako se netko i usudi sve to kritizirati etiketiraj ga kao nacionalnog izdajnika.

Pogubna politika

Dakle, kako je kampanja počela više je nego jasno na primjeru Partizanskog spomen groblja u Mostaru. Divljačko skrnavljenje ovog spomenika opet je prošlo na način da nadležni organi ne znaju tko je to učinio, a to je politici i njima bliskim medijima i javnost dalo oružje za paljbu po političkim suparnicima.

Vrlo oštra retorika, još teže optužbe jednih na druge u gradu na Neretvi ponovno je podiglo tenzije koje će politika podgrijavati sve do izbora u listopadu. A stvar ne može biti jednostavnija – samo otkriti počinitelje. Međutim, to je malo kome u interesu.

Nadalje, član Predsjedništva BiH iz RS-a i čelnik SNSD-a Milorad Dodik, koji je posljednjih par godina pogubio sve konce i ne bira riječi kada govori o međunarodnoj zajednici i političkim protivnicima, brže, bolje požurio je u Rusiju kako bi se rukovao i slikao s tamošnjim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Kada sav civiliziran svijet ne želi imati ništa s čovjekom koji je pokrenuo brutalnu agresiju na jednu suverenu državu, Dodik je otišao na forum na kojem mu društvo, uz ruske dužnosnike, prave oni sjevernokorejski, bjeloruski… Prije toga bio je i u Turskoj, a kakav svijet priželjkuje Dodik jasno je iz njegovih riječi da svijet ima samo tri prava lidera – Putina, Xi Jinpinga i Recep Tayyip Erdoğana.

Iako se dužnosnici EU i SAD-a moraju sastajati s Dodikom zbog njegove funkcije i činjenice da se bez SNSD-a malo čega može riješiti u državi, postavlja se logično pitanje je li došlo vrijeme da se čovjeka koji se otvoreno divi autokartama, podržava Rusiju kada je u pitanju situacija u Ukrajini jednostavno ekskomunicira i zaobilazi u širokom luku?

I predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović itekako zauzima startne pozicije pa se u Bruxellesu nije htio pojaviti sa sastanku na kojem je bio i član Predsjedništva BiH i čelnik DF-a Željko Komšić, a nakon toga postavio neke svoje uvjete i slao pisma u EU za koja i sam zna da ih najviši dužnosnici neće pročitati.

Naravno, nitko nije niti reagirao na njegove uvjete, a kamoli da ih je prihvatio. Međutim, ponovno se treba pokazati navodna snaga i navodni utjecaj u EU ali i svijetu, iako je svima koji prate situaciju jasno da su svi bh. političari toliko nebitni u zapadnom svijetu da ih većinom u institucije (do kojih ionako vrlo rijetko mogu dobaciti) uvode na ulaze na koje ulaze i dječnije ekskurzije.

Proračunski domoljubi

Kada je u pitanju politika bošnjačkih i stranka koje sebe nazivaju građanskim, one u Sarajevu i drugim dijelovima Federacije vode međusobni rat u kojima se ne biraju sredstva kako bi se uništilo političke protivnike.

Najniža podmetanja, oštra verbalna retorika kakva više priliči kafanama, vađenje prljavog rublja iz prošlosti oprobane su metode. Međutim, vrlo su jedinstveni i uigrani kada za sve što ne funkcionira u ovoj zemlji treba optužiti Hrvate i Srbe, ikako je možda i ponajveća krivnja upravo u političkom Sarajevu.

O dodvoravanju svom biračkom tijelu da se i ne govori. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović tako bez ustručavanja kaže da se uopće ne boji za BiH dok su džamije pune.

I tako, dok će svi oni poslije izbora sjesti zajedno i biti međusobno bliski kao s vlastitim obiteljima, sva tri konstitutivna naroda i svi žitelji ove zemlje nastaviti će životariti, demografski i moralno propadati.

Navodni najljući neprijatelji će nakon izbora bez problema sjesti i dogovoriti tko će u koju fotelju, kako nariktavati natječaje i kako će se peljušiti proračun.

Ne zaboravimo kako su Čovićev HDZ i Komšićev DF u ovom mandatu zajedno vlast na državnoj razini, a može se slobodno kazati i na federalnoj jer DF ima nekoliko direktora javnih institucija.

U Bruxellesu navodno ne mogu sjediti u istoj prostoriji ali u vlast zajedno itekako mogu. To što se na sve moguće načine pokušava uništiti svaka nada da se žiteljima pomogne u nezapamćenim inflatornim udarima, što se opstruira donošenje odluka o ukidanju trošarina i manjem PDV-u, što se minira i svaki pokušaj napretka na EU putu nikome ništa.

Narodu priča o nekoj velebnoj budućnosti dok im me sadašnjost pučka kuhinja i kontejneri, političkim (kvazi)elitama milijuni i udobne fotelje vlasti.

U pravu je visoki predstavnik Christian Schmidt kada kaže da ono što je nezamislivo u bilo kojoj drugoj europskoj državu u BiH je sasvim normalno stanje stvari.