Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Smanjenje bioraznolikosti morskih vrsta vidljivo je na svim razinama. Glavni razlozi ugroženosti bioraznolikosti Jadrana su neodrživo ribarstvo, degradacija i uništavanje staništa, onečišćenje, invazivne vrste i klimatske promjene, za Dnevni list kaže Nataša Kalauz, izvršna ravnateljica WWF Adrije. 

- Ribarstvo se u zadnjih 70tak godina značajno promijenilo. Tehnologija je napredovala drastično, od pogonskih motora na brodovima, načina pronalaženja ribe, pa sve do učinkovitosti alata kojima se riba lovi. Sve je to dovelo do dramatičnog povećanja ribolovnog pritiska pa danas imao situaciju gdje je većina komercijalnih vrsta u prelovu. Kada pričamo o degradaciji i uništavanju obalnih staništa treba istaknuti da mi živimo u vremenu kada više od 60 posto globalne populacije živi unutar 100 kilometara od obale mora što stvara ogroman pritisak na obalna staništa. Obzirom da je Jadran svjetska turistička destinacija svako obalno područje želi se iskoristiti za potrebe turizma pa betonizacija i nasipavanje obale prerasta u gorući problem. Obalna staništa se percipiraju kao beznačajna a često su to ključna mrjestilišta i rastilišta za cijeli niz vrsta pa i onih komercijalnih, navodi Kalauz. 

Dodaje kako je onečišćenje zapravo kompleksan problem jer obuhvaća cijeli niz tvari koje negativno utječu na morski okoliš. Zagađenje i onečišćenje su ogromni problem posebno na Jadranu koji je plitko i zatvoreno more sa sporom izmjenom vodenih masa a istodobno velikim pritiskom s kopna, naročito u razdoblju turističke sezone. 

Redukcija proizvodnje otpada (naročito plastike) te unaprjeđenje gospodarenja otpadom preduvjet su zdravlja ekosustava Jadranskog mora. Velik pritisak predstavlja i činjenica da još uvijek većinu priobalnih naselja nije spojena na kanalizacijsku mrežu pa neobrađene otpadne vode završavaju izravno ili neizravno u moru. Otpadne vode s brodova, posebno onih nautičkih također predstavljaju značajnu količinu, naročito u kontekstu činjenice da je RH ima najveću rekreativnu nautičku flotu na svijetu.

Zagrijavanjem mora predstavlja izuzetnu ugrozu za Jadransku faunu. Površinski slojevi se brže zagrijavaju od dubokih. Obzirom da je Jadran kao i Mediteran, prema sjeveru zatvoreno more migracijski putovi kojima se vrste mogu povlačiti u sjevernije, hladnije predjele su ograničene pa jedini spas ribe mogu tražiti u dubljim slojevima mora. Naravno, nisu sve vrste riba u mogućnosti živjeti u dubokim predjelima. 

Osim toga, zagrijavanje mora omogućava određenim invazivnim vrstama da se brže šire. Prokopavanjem Sueskog kanala otvoren je prolaz između Mediterana i Crvenog mora. Zagrijavanjem mora Mediteran postaje dostupan vrstama koje se šire iz Crvenog mora a u Mediteranu nemaju mnogo prirodnih predatora. Primjer za to je riba lav koja se u Jadranu prvi puta pojavila 2019, a od tada njezina populacija raste eksponencijalno. Ova vrsta se primjerice na Cipru toliko namnožila uništavajući autohtone vrste da trenutno čini 90 posto cjelokupnog ribarskog ulova.

Što treba poduzeti? 

- U posljednjih tridesetak godina Jadransko more se drastično promijenilo. Podaci Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) iz 2023. o ribolovnim resursima Na Mediteranu i Crnom moru govore da se 58 posto ribljih stokova lovi preko granice biološke održivosti te da je ribolovni pritisak je duplo veći od procijenjenog održivog ribolova. Najveću biomasu riba u Jadranu čini mala plava riba (srdela i inćun). Stanje njihovih stokova je iznad kritičnih točaka koje bi upućivale na kolaps populacija ali ribolovni pritisak i dalje premašuje održive razine, što ukazuje na kontinuirano prekomjerno iskorištavanje. Najveća razlika vidljiva je u opadanju brojnosti velikih predatorskih vrsta riba kao što su morski psi i raže koji su ogledalo zdravlja ekosustava. Od ukupno 54 vrste morskih pasa i raža koje naseljavaju Jadransko more čak njih 37 je svrstano u tri najugroženije kategorije (Kritično ugrožene – CR, Ugrožene – EN i osjetljive – VU) prema IUCN-ovoj klasifikaciji ugroženosti. Osim toga sve su češći ekstremni populacijske eksplozije određenih vrsta. Primjer za to je ovogodišnja eksplozija populacije meduza koja je doslovno zaustavila ribolov uz obale Istre. Ribari jednostavno nisu mogli izvlačiti mreže zbog biomase meduza u njima. Osim toga, visoke temperature mora u kombinaciji s velikim dotokom nutrijenata uzrokuju sve veća cvjetanja algi a sve je učestalija pojava odumiranja Jadranskih koralja zbog zadržavanja visokih temperatura na dubinama većim od 30 metara, pojašnjava Kalauz.  

Naglašava da neće biti lako okrenuti trendove gubitka bioraznolikost, za svaki od navedenih problema postoje rješenja a njihova implementacija moguća je jedino zajedničkim naporima kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini. Ribolov je potrebno transformirati prema održivijim praksama: smanjenjem ribolovnog pritiska kroz pronalaženje alternativnih izvora prihoda za ribare; rostorno-vremenska regulacija ribolova koja uključuje 30 posto ukupne površine mora pod određenim tipom zaštite te 10 posto površine zona bez ribolova; unaprjeđenje kontrole i nadzora na moru – uvođenjem tehnologija kao što je satelitsko praćenje i videonadzor; unaprjeđenje selektivnosti ribolovnih alata kako bi se smanjio slučajni ulov neželjenih vrsta; promjena navika, podizanje svijesti potrošača – primjerice izbjegavati hrskavičnjače (morske pse i raže) to su vrste najosjetljivije na ribolovni pritisak; vođenje zajedničkog upravljanje ribolovom – kao bi se zajednički donosile odluke o upravljanju ribarstvom od strane znanstvene zajednice, ribara i administracije

Osim ribarstva ključno će biti zaustavljanje devastaciju obale nasipavanjem i izgradnjom jer je obalno područje ključno za opstanak ogromnog broja vrsta bez kojih ekosustav Jadrana ne može funkcionirati. Što brža adaptacija tržišta i potrošača na konzumaciju jestivih invazivnih vrsta biti će ključna za držanje invazivnih  vrsta pod kontrolom. Općenito, utjecaj invazivnih vrsta i klimatskih promjena eksponencijalno se povećava sa smanjenjem zdravlja ekosustava pa će za adaptaciju na ove promjene biti potrebno raditi na svim spomenutim mjerama kao bi povećali otpornost Jadranskog ekosustava. 

Svijest o zaštiti mora i obale

Kalauz ističe kako ne postoje studije kojima bi se kvantificirao porast svijesti o problematici morskog okoliša. Međutim, kroz provođenje projekata i stalnu prisutnost među različitim dionicima na lokalnim i nacionalnim razinama WWF Adria primjećuje stalni porast razine svijesti o važnosti očuvanja Jadranskog mora ali i  podrške za napore koji se ulažu u zaštitu morskog okoliša. 

U časopisu Frontiers in Marine Science 2021. je objavljen rad koji daje pregled javnih percepcija o očuvanju oceana na globalnoj razini, što uključuje Mediteransku i Jadransku regiju. Rezultati rada otkrivaju da su se napori istraživanja i angažmana javnosti značajno ubrzali posljednjih godina. Između 2013. i 2017. objavljeno je 59 posto studija o svijesti o moru, što ukazuje na sve veći interes za društveni angažman za očuvanje mora. Ove studije naglašavaju potrebu ne samo za edukacijom javnosti, već i za poticanjem emocionalne i praktične povezanosti s morskim okolišem kako bi napori za očuvanje bili učinkovitiji. 

- Očuvanje Jadranskog mora uključuje različite inicijative i zakonodavstvo na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini s ciljem zaštite njegovog morskog okoliša, promicanja održivog korištenja resursa i održavanja biološke raznolikosti, kaže Kalauz i navodi neke od ključnih nastojanja koja uključuju nacionalne administracije:

Inicijativa 30x30 - Ova je inicijativa proizašla iz znanstvenih studija koje sugeriraju da je očuvanje najmanje 30 posto Zemljine površine (mora i kopna) u prirodnom stanju ključna je za sprječavanje katastrofalnog gubitka bioraznolikosti i ublažavanje utjecaja klimatskih promjena. O ovom cilju često raspravlja u kontekstu međunarodnih sporazuma o biološkoj raznolikosti i okolišu. Na primjer, to je bila ključna tema u pregovorima u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) čije su potpisnice sve države u regiji. Od država u regiji, posvećenost cilju 30x30 iskazale su do sada administracije Slovenije i Hrvatske;

Opća komisija za ribarstvo u Sredozemlju (GFCM) - GFCM, pod Organizacijom za hranu i poljoprivredu (FAO), odgovoran je za održivo upravljanje ribarstvom u Sredozemnom moru, uključujući Jadransko more. Provodi mjere za upravljanje i očuvanje ribljeg fonda, smanjenje nezakonitog ribolova i zaštitu staništa.

Projekt kontrole onečišćenja okoliša Jadranskog mora - Financiran od strane međunarodnih tijela kao što je Svjetska banka, ovaj projekt ima za cilj smanjiti onečišćenje u moru, fokusirajući se na kontrolu industrijskih ispuštanja i poboljšanje prakse gospodarenja otpadom u zemljama koje graniče s Jadranom.

Okvirna direktiva EU o morskoj strategiji (MSFD) - Ova direktiva zahtijeva od država članica EU-a da postignu – 'dobar ekološki status' svojih morskih voda do 2020. i da zaštite bazu resursa o kojoj ovise gospodarske i društvene aktivnosti povezane s morem. Iz jadranske regije uključene su Italija, Slovenija i Hrvatska.

Jadransko-jonska inicijativa - Ova inicijativa ima za cilj poticanje regionalne suradnje između jadranskih i jonskih zemalja radi promicanja održivog gospodarskog i društvenog razvoja, uključujući zaštitu morskog okoliša.

Ramsarska područja - Ramsarska konvencija o močvarnim staništima od međunarodne važnosti uključuje područja duž jadranske obale, promičući očuvanje močvarnih staništa i održivo korištenje kroz lokalne i nacionalne akcije i međunarodnu suradnju.

Natura 2000 - Mreža zaštićenih područja diljem Europske unije, Natura 2000 uključuje mnoga područja duž jadranske obale. Cilj mu je osigurati dugoročni opstanak najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa u Europi.

EU Direktiva o staništima i Direktiva o pticama - Ove direktive čine kamen temeljac politike očuvanja prirode EU-a, uspostavljajući mrežu Natura 2000 i osiguravajući zaštitu širokog spektra životinjskih vrsta i staništa, uključujući one u Jadranskom moru.