Dodik i Čović se na sve moguće načine trude da do tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH nikada ne dođe

Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Priča o tehničkim izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine pretvorila se u pravu sapunicu. Gotovo svakodnevno od prosinca prošle godine imamo određene najave, komentare, pa i prijetnje vezano za ovu temu, ali ishod je uvijek isti – jedno veliko ništa.

Domaće političke (kvazi)elite uopće se i ne trude niti početi priču oko poštenih i transparentnih izbora, ali zato se svojski trude da nikome iz međunarodne zajednice ne padne na pamet nametati bilo što po ovom pitanju. S druge pak strane, imamo tragikomičnu situaciju da je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt sam najavio krajem 2023. godine kako bh. političarima daje najviše dva tjedna za dogovor, a u protivnom će on nametnuti tehničke izmjene Izbornog zakona BiH. Sada smo već gotovo na polovicu ožujka, a od Schmidta ni traga ni glasa, dok predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik i lider HDZ-a BiH Dragan Čović zadovoljno trljaju ruke i samo 'napuhuju mišiće' u svom biračkom tijelu.

Schmidtovo nedjelovanje

Konstitutivni narodi i svi žitelji ove zemlje već gotovo trideset godina čekaju na poštene i transparentne izbore. Kako ih nema, mnogi od njih se i ne trude izlaziti na izbore jer je po ovakvim pravilima pobjednik poznat unaprijed. U BiH se u najboljem svjetlu istinitom pokazala rečenica koja se pripisuje Staljinu: 'Nije važno tko glasa, nego tko broji'.

Kada ovome dodamo čitav niz anomalija koje vladaju BiH posljednjih tridesetak godina onda nikoga i ne treba čuditi što smo crna rupa Europe. I kada se kod običnog puka pojavila nada kako bi na idućim izborima uistinu mogli osjetiti što je to demokracija i istinsko biranje svojih predstavaka opet su, barem se to sada tako čini, doživjeli hladan tuš.

Sama ta činjenica je tragična, a možda je još tragičnije to što svojim povlačenjem pred Dodikom i Čovićem Schmidt sam sebi ruši i ono malo digniteta koje mu je ostalo, a njima daje snagu kakvu nemaju. Nesporno je kako gotovo da nema osobe u BiH koja ne stječe dojam da se Schmidt povukao zbog prijetnju prvenstveno od strane Dodika, ali i Čovića. Bila to istina ili ne, Schmidt sam sebi stavlja omču oko vrata i ukoliko ubrzo ne nametne izmjene Izbornog zakona BiH veliko je pitanje ima li uopće više smisla da bude visoki predstavnik.

Uništavanje nade

Nesporna je činjenica kako su domaća rješenja najbolja i najodrživija rješenja. Nesporno je kako je BiH u najmanju ruku poluprotektorat i kao takva nikada neće ući u Europsku uniju. Nesporno je i to kako postojanje visokog predstavnika daje alibi bh. političarima da ne rade ništa.

Međutim, onome tko i površno poznaje bh. političke prilike jasno je kako se aktualna koalicija na državnoj razini nikada neće dogovoriti oko istinskih promjena Izbornog zakona BiH koje bi omogućile poštene izbore. Od njih možemo samo očekivati donošenje rješenja koja su gora o postojećih (pogledajte samo kritike zakona koje su do sada donosili). A to bi uništilo i ono malo nade koja još živi u BiH.