Bh javnost gotovo je svakodnevno izložena zapaljivim izjavama člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika o prijenosu nadležnosti s države na Republiku Srpsku (RS), neovisnosti RS-a i neodrživosti BiH.

Iako za sada sve uglavnom ostaje na prijetnjama, a analize, poput one koju je napravila Balkanska istraživačka mreža BiH, pokazuju da Dodikove riječi nisu utemeljene na činjenicama, sugovornici Glasa Amerike (Voice of America) kažu da njegovo ponašanje predstavlja prijetnju po sigurnost i stabilnost u BiH.

Analitičari iz Washingtona i Bruxellesa koji pažljivo prate događanja u BiH, navode da je najnovija eskalacija zapravo samo nastavak problema koji već dugo traju.

„Ni SAD ni EU nisu potiskivale eskalirajuće napade“

„Dodik radi ono što je godinama obećavao da će učiniti. Gura državu ka podjeli“, kaže Daniel Serwer, profesor škole naprednih međunarodnih studija na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu.

Paul McCarthy, regionalni direktor za Europu američke organizacije International Republican Institute, ima slično mišljenje: „Već smo gledali ovu predstavu. Dodik je uputio puno prijetnji o otcjepljenju, koje naravno nisu dobrodošle".

Toby Vogel, viši suradnik organizacije Democratization Policy Council, za Glas Amerike je govorio iz Bruxellesa. Kao uzrok problema vidi to što se Zapad ranije nije oštrije suprotstavljao prijetnjama po BiH:

“Mislim da je neposredni razlog ovome to što ni SAD ni EU nisu potiskivale eskalirajuće napade na jedinstvo BiH u posljednjih nekoliko godina. Ovo je dugoročan trend, mislim da je vidljiv otkad je EU od SAD i OHR-a preuzela vođenje takozvane međunarodne zajednice u BiH".

Dodikovo "šizofreno ponašanje" i uloga Rusije i Srbije

Unatoč oštroj Dodikovoj retorici, posebno protiv SAD, McCarthy ukazuje na značajnu kontradiktornost: „Njegova stranka SNSD je glasala za obnovu mandata na državnoj razini, oružanim snagama, pravosuđu itd. A ovdje Dodik govori da se želi povući iz vojske na državnoj razini, iz pravosuđa, iz porezne uprave. Tako da to pomalo izgleda kao šizofreno ponašanje".

Prema McCarthyevim riječima, primjetno je da Dodik nema apsolutnu podršku: „Ali ono što mi je također bilo zanimljivo je izjava predsjednika Vučića da se ne može raditi ništa što bi bilo protivno ustavu BiH na državnoj razini".

Ipak, Serwer navodi da Dodik, izuzev iz Rusije, dobija poticaje upravo iz Srbije, dodajući da se "čini kako ga je Beograd nekada sputavao jer je smatrao da mu ovakvo ponašanje može ugroziti članstvo u EU".

„Međutim, Vučić je ocijenio da su izgledi Srbije za pristupanje EU predaleko u budućnosti da bi se on brinuo oko toga“, zaključuje Serwer.

„Tako da nema više motiva za zaustavljanje Dodika i njegove ideja o 'srpskom svijetu', o 'Velikoj Srbiji', to je ista ideja.“

Takve ideje, kaže Serwer, znače „uništenje nekoliko država na Balkanu, znače rat, smrt, izbjeglice".

"Zapadne države to ne bi trebale željeti, Europa i SAD bi se trebali čvrsto tome protiviti i planirati kako će to izbjeći", zaključuje.

Kina i Rusija protiv produženja mandata EUFOR/ALTHEA misije u BiH?

Analitičari se slažu u stavu da su tenzije u regiji povezane međusobno, ali i sa zaoštravanjem odnosa između NATO-a i Rusije.

„Ne sumnjam da su događaji koje smo proteklih tjedana i mjeseci vidjeli na Cetinju u Crnoj Gori ili na sjeveru Kosova i u RS povezani“, kaže Vogel. „Svi oni imaju primarnu i sekundarnu stranu koja ima koristi od toga: Srbiju i predsjednika Vučića i Rusiju. Tako da mi je teško povjerovati da su to samo neke vrste spontanih manifestacija lokalnih nezadovoljstava ili nešto slično.“

Kao poseban problem Vogel navodi da mu izgleda kako određene članice EU, poput Mađarske i Slovenije, „ohrabruju Vučića u pokušajima ponovnog stvaranja neke vrste 'srpskog svijeta', kako god to izgledalo u praksi“.

McCarthy posebno ističe ulogu Moskve u događanjima u regiji: „Ovo je jeftin način za Rusiju za sijanje razdora i potkopavanje pozicije Zapada, EU i Washingtona na Zapadnom Balkanu. Rusija nikada neće propustiti priliku podijeliti međunarodnu zajednicu, posebno Vijeće za primjenu mira (PIC), o načinima na koje stvari mogu krenuti naprijed u BiH.“

"Moskva je bila protiv toga da Christian Schmidt postane visoki predstavnik u BiH", napominje McCarthy, dodajući da su "zbog toga Rusi ljuti i sada traže priliku da između svih unesu podjele, te potaknu Dodika na činjenje upravo onoga što sada čini".

Sugovornici Glasa Amerike upozoravaju na mogućnost da upravo zbog toga Rusija ili Kina ulože veto u Vijeću sigurnosti UN-a kada se u studenom bude odlučivalo o produženju mandata EUFOR/ALTHEA misije u BiH.

„To bi bio vrlo ozbiljan udarac za međunarodnu ulogu u BiH, i mislim, što je i važnije, za sigurno i zaštićeno okruženje za čije održavanje EUFOR ima mandat“, navodi Vogel, dodajući da ova misija ni sada nije dovoljno snažna.

Prema njegovim riječima, u ovom trenutku se ne može znati hoće li do veta doći, ali opasnost od toga nikada nije bila veća.

Vogel i Serwer se slažu da u ovom trenutku ne vide jasan rezervni plan, ali i da bi za dugoročno održavanje mira bilo važno rasporediti NATO trupe u Brčkom, koje spaja dva dijela RS.

EU bez volje za suprotstavljanjem

Analitičari kao značajan problem ističu blage reakcije iz EU, ali i činjenicu da u EU ne postoji jedinstven stav kada je riječ o Zapadnom Balkanu i BiH.

Kao primjer, Vogel navodi nedavnu izjavu ministara vanjskih poslova zemalja članica EU „u kojoj žale zbog političke krize u zemlji i pozivaju sve političke lidere da se odreknu provokativne retorike i podjela, uključujući i dovođenje u pitanje teritorijalnog integriteta BiH".

„Kao da se radi o apstraktnim prijetnjama“, nastavlja Vogel.

„Postoje konkretni lideri koji upućuju ove prijetnje - Milorad Dodik, uz podršku predsjednika Vučića. A EU ih čak i ne uspijeva spomenuti u priopćenju. Tako da ne vidim veliku volju da se tome suprotstavi. Mislim da se u Bruxellesu nadaju da je ovo samo lokalizirana kriza koja će se smiriti", kaže.

Serwer kaže da je važna suradnja SAD i EU, navodeći kao primjer zajedničko priopćenje nakon sastanka državnog tajnika SAD Antonyja Blinkena i visokog predstavnika EU Josepa Borrella.

„To ni u kojem slučaju nije savršena izjava, jasno je razvodnjena u odnosu na ono što se možda Amerikancima sviđalo, ali je bolje nego ništa. Važno je da Europljani i Amerikanci budu na istoj valnoj dužini i da na odgovarajući način reagiraju na stvarne prijetnje", ocjenjuje Serwer.

"Europa nikada nije koristila restrikcije protiv bh lidera"

Prema Vogelovim riječima, problem EU je u tome što nikada nije koristila moći koje su joj na raspolaganju: „Nikada nije koristila restriktivne mjere protiv ljudi, protiv lidera u BiH iako već deset godina ima načine za to. Prije deset godina je najavila da će to učiniti ako dođe do prijetnje miru, suverenitetu i teritorijalnom integritetu. Ako Dodikove prijetnje nisu takva prijetnja, ne znam što bi drugo bilo. Ipak, EU nije voljna djelovati", komentira Vogel.

„Mislilo se da će politika proširenja EU stvoriti poticaj za političke lidere i da se ponašaju na konstruktivan način, ali imamo 15 godina akumuliranih dokaza da to nije slučaj“, dodaje Vogel.

„Ipak, nikada nije bilo revizije politike, nikada nije bilo korekcije smjera", zaključuje.

SAD trebaju imati konkretan plan

McCarthy kaže da je nužna veća uključenost SAD: „Nadam se da ćemo to vidjeti, s obzirom na činjenicu da je proširenje EU za zemlje kandidatkinje zapadnog Balkana prilično zaustavljeno. Tako da su ovdje potrebne SAD, ne samo diplomatski, nego i kroz stalni vojni angažman, te veća američka ulaganja".

Kao primjer postojanja želje da se poveća uloga SAD, McCarthy vidi to što su u proteklim tjednima za vrlo važne pozicije kandidirani diplomati s velikim iskustvom u regiji.

Gabriel Escobar postao je specijalni predstavnik SAD za zapadni Balkan, dok je James O’Brien u State Departmentu nominiran za mjesto koordinatora za sankcije. Za novog američkog veleposlanika u BiH nominiran je Michael Murphy, a u Srbiji – Cristopher Hill.

Ostali sagovornici Glasa Amerike to također vide kao ohrabrujući znak. Ipak, Serwer navodi da nisu dovoljna samo imenovanja.

„Bidenova administracija je jasno postavila svoje ciljeve: suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja zapadnog Balkana, uključujući posebno Kosovo i BiH, kao i perspektiva NATO-a i EU za one zemlje koje to žele. Ono što nije jasno je kako će oni doći do tih ciljeva s mjesta na kojem se sad nalazimo. To im je sada potrebno, ozbiljan plan, operativni plan koji će nas približiti tim ciljevima u sljedećih nekoliko godina. To je vrlo težak zadatak", smatra Serwer.

Vogel kaže da Washington još uvijek pitanja o Balkanu prepušta EU: „I dalje se nadaju da će EU i SAD zajedno riješiti situaciju bez da se moraju baviti temeljnim uzrocima i problematičnim osobama i liderima koji pokreću pogoršanje i eskalaciju".

„Bio bih vrlo oprezan u predviđanju da SAD imaju plan i da će ga uskoro implementirati“, pesimističan je Vogel.

„Mislim da Washington nema plan. Mislim da Washington želi tišinu na Zapadnom Balkanu kako bi se mogao usredotočiti na ono što vidi kao najhitnija pitanja u svezi sa svojim nacionalnim interesima. A Zapadni Balkan nije među njima", zaključuje Vogel.  (V.S.H.)