Ušli smo u zadnju ovogodišnju reprezentativnu pauzu i da, slika je dosta jasnija u odnosu na period s početka sezone. Ali samo djelomično. Jer uoči zadnjih pet kola godine, jasno je tek to - tko se bori za naslov. 

Vodeći Zrinjski jako je dobar, kao i prvi pratitelj Sarajevo te branitelj naslova Borac. Željezničar se osjetno popravio, no ipak je ispod vodeće trojke, a ispod Plavih – dosta je nejasnoća. Nekoliko je ekipa od kojih smo dosad očekivali puno više, koje se i dalje ne predaju po pitanju lova na 'više ciljeve', a uz dva istaknuta kandidata za niži rang, još se traže dva – jer ne zaboravimo, ove sezone ispadaju četiri kluba, što će rasplet na proljeće učiniti vrlo, vrlo zanimljivim. No, ta se scena još treba postaviti, a dogodit će se to nakon što se poslije aktualne pauze odigra preostalih pet utakmice do kraja godine. 

Zrinjski 

Zrinjski, Sarajevo i Borac. To je to što se tiče borbe za naslov. Bilo je to jasno i za vrijeme prethodne reprezentativne pauze, ali sada je – još jasnije. Izdvojio se ovaj trojac bodovima i igrama. 
Zrinjski je u nizu od 24 utakmice bez poraza, što je novi klupski rekord, a ugrožen je i ligaški – od 26 utakmica, koliko ih je 2012. svezao Željezničar. U sedam zadnjih utakmica Zrinjski je, uključujući i Kup, šest puta pobijedio. Učinak je 'pokvario' tek onaj domaći bod protiv Sarajeva, koje nije uspjelo iskoristiti prednost igrača više u zadnjih pola sata igre, za što je zaslužan bio i istaknuto borben stav lidera, nešto čega je uvodnim utakmicama sezone možda i nedostajalo na trenutke. No, kako je vrijeme odmicalo, a statistika otkrila i to da Zrinjski nikada bolje nije otvorio prvenstvo, postajalo je jasnije i jasnije da Mario Ivanković na klupi radi dobar posao. Pragmatičan pristup 'bodovi pa sve ostalo' daje ploda, a trenutno nema razloga vjerovati da to neće biti slučaj ni do kraja godine – iako je pred Mostarcima gostujući niz od čak četiri utakmice – kod Radnika, Sarajeva, Posušja i Borca – te finalni derbi godine sa Željom u Mostaru. 

Sarajevo, Borac 

Uz Zrinjski, neporaženo je još Sarajevo. Koje je doduše kiksalo par puta – kod kuće protiv Posušja (2:2), možda i na Pecari kod posrnulog Širokog (3:3). Hoće li to u konačnici skupo koštati Bordo tim, još ćemo vidjeti, ali aktualni govor tijela Bordo tima nimalo ne sugerira da su na Koševu opterećeni utakmicama koje su prošle. Što je još značajnije, Sarajevo dalje gazi – bez euforije! I to je sigurno najveća pobjeda trenera Zorana Zekića dosad, veća od bilo koje dosadašnje, veća od boda u remiju sa Zrinjskim. U pauzu je Sarajevo ušlo s gol razlikom 18:1, a nakon nje u preostalim utakmicama godine raspored je sljedeći: GOŠK u Gabeli, Zrinjski na Koševu, Radnik u Bijeljini, Posušje na Mokrom docu, Borac u Sarajevu. 

Borac?  Europski Borac? Nakon pauze u zaostalom susretu 4. kola najprije ide Slogi, zatim Slobodi pa će Slogu u sklopu drugog prvenstvenog krugu i dočekati, a do kraja godine branitelj naslova će u Gabelu, kod kuće odigrati drugi ovosezonski derbi protiv Zrinjskog te godinu finalizirati gostujućim derbijem kod Sarajeva. Uz sve to, Banjolučane čekaju još tri europske utakmice (LASK i Omonia kod kuće te Shamrock u gostima), ali i zaostala Kup utakmica u Laktašima. Ako se Banjolučani iz perioda do kraja godine izvuku neokrznuti, šanse će im u borbi za naslov na proljeće sigurno narasti. 

Željezničar

Željezničar je – priča za sebe. Plavi odbijaju vratiti se u osrednjost, ali teško da ih itko doživljava kao pretendenta za naslov… pa i oni sami. To Denisu Ćoriću vjerojatno i odgovara, posebno zbog činjenice da je na Grbavici i dalje novi, to odgovara i ekipi, klubu – jer stvara se jedna ljepša priča u odnosu na prošlosezonsku, kada su se Plavi borili za ostanak, a pri tomu rezultatski imperativ ne pritišće – nema ga. Barem se klub nije na taj način očitovao. 

Do kraja godine Željo ide Igmanu, Slogi i Zrinjskom, a čeka Slobodu i GOŠK, što na prvu djeluje raspored koji bi se mogao maksimalno iskoristiti, ali da će nas Ćorić i društvo demantirati po pitanju borbe za naslov – sumnjamo. Jer previše je tih utakmica dobiveno na mišiće, bez neke konstantno efektne, smislene igre… pa i ova zadnja domaća protiv Veleža. Jednostavno – Plavi nas još nisu uvjerili da su - i oni ti. 

Široki, Velež 

Ispod četvrtog mjesta – gungula. Masu klubova koji ne znaju što bi sa svojim kampanjama. Posušje je možda jedan od njih, ali i nije. Jer peto mjesto u ovom je trenutku domet koji Posušje mora zadovoljiti. Rekordno peto mjesto tim s Mokrog doca imao je i prošle sezone, no da se može i mora pričati o nekom dodatnom napretku – ne stoji. Sportska politika potentnog ali financijski ograničenog kluba očito daje ploda, a usprkos razilasku s Duškom Vraneševićem koji je obećavao na klupi, zadržana je zacrtani kurs... na kojem Posušaci ispod sebe drže momčadi od kojih se očekivalo više – Široki, a posebno Velež. 
Da na Pecari sve nije u najboljem redu, i to već neko vrijeme, potvrđuje i činjenica da je prva domaća pobjeda ostvarena tek u 13. kolu, u šestom domaćem susretu. Problemi su očito i u selekciji, koja je kao i uvijek uvjetovana financijama, ali i strukom... problemi su brojni (ne pomažu ni brojne ozljede) pa trenutno šesto mjesto djeluje pomalo i zadovoljavajuće. Gostovanja Veležu, Slobodi i GOŠK-u te domaće utakmice protiv Igmana i Slobode potvrdit će ili demantirati konstataciju da su Širokobriježani na izlaznim vratima iz krize.

U Veležu s druge strane, nemaju previše razloga za zadovoljstvo – iako je primjetan jedan trend uzlazne forme. Jednostavno, previše se toga lošeg izdogađalo (dvije trenerske promjene, smjena predsjednika kluba) da se rezultati ne srozaju u odnosu na treće mjesto iz prošle sezone… ali do kraja godine slijedi nešto lakši raspored, Rođeni čekaju Široki, Radnik i Slobodu, a idu Igmanu i Slogi.. pa je svjetlo na kraju tunela ipak nešto jače nego je bilo. 

Igman, Sloga

Sloboda je već na izdisaju što se tiče ovosezonske kampanje, GOŠK je također tu, na dva boda više. Ali tko će im se pridružiti na putu prema dole? Igman i Sloga, očiti su kandidati, ali još u šansi ostati iznad kobne linije. 
Iako su Konjičani u jednom trenutku djelovali kao materijal za sredinu tabele, jer svezali su četiri pobjede, ubrzo je došlo otrježnjenje – upisano je pet vezanih poraza kojima je kumovala i šestomjesečna suspenzija Husrefa Musemića, koji je uskoro i odstupio s pozicije šefa struke. Svaka od preostalih utakmica do kraja godine mogla bi biti presudna po pitanju statusa Konjičana koji se i dalje koprcaju – a redom ih čekaju Željo u Konjicu, Široki na Pecari, Velež i Radnik u Konjicu i za kraj Sloboda u Tuzli. Sloga? Klasična priča našeg nogometa. Jedne sezone jedno od ugodnijih iznenađenja, druge – ekipa koja preko ostane bez pola igračkog kadra, a koju u hodu treba posložiti novi trener (Nedim Jusufbegović). Ni oni, kao ni Igman, trenutno ne kotiraju kao klub koji će i iduće sezone igrati WWin ligu BiH, ali da ima vremena – ima. Samo će to vrijeme do kraja godine, domaće utakmice protiv Borca (zaostala), Posušja, Želje i Veleža te gostujuće kod Borca i Širokog, morati maksimalno iskoristiti… a to je ipak veliki izazov. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba