Zaljubljeni par Boško Brkić i Admira Ismić imali su 25 godina kad su ubijeni na današnji dan 1993. na Vrbanja mostu u Sarajevu. Boško je bio Srbin, a Admira Muslimanka. Postali su simbol Sarajeva...

Mladi zaljubljeni Sarajlije Boško Brkić i Admira Ismić ležali su mrtvi sedam dana na Vrbanja mostu. Slika njihovih nepomičnih tijela u zagrljaju obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Schorku, koji je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi. Prozvani su sarajevskim Romeo i Julijom. 

- Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, netko ih je pogodio -  napisao je reporter Kurt Schork. 

'Potrčali su zajedno držeći se za ruke'

Boško i Admira nakon godinu dana pakla kojeg su svakodnevno proživljavali u Sarajevu odlučili su pobjeći. Otići živjeti negdje normalnim životom. Admirini roditelji nisu željeli otići, no par je odlučio. U svibnju 1993. sve strane dozvolile su da prođu liniju razgraničenja. I danas je nejasno zašto su pucali na njih.

Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski hitac je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena.Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula...

Nikad se nije saznalo s koje strane su pucali na mladi par jer nikada nije pokrenuta istraga. Nikada nitko nije optužen za ovo ubojstvo.

Nitko se mrtve ljubavnike nije usudio maknuti s mosta, a tek je osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju. Snage UN-a su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para. 

Posmrtni ostaci su 1996. po želji Admirinih roditelja i uz suglasnost Boškove majke prenesena na groblje Lav u Sarajevu. Boško i Admira počivaju zajedno..

Boško Brkić i Admira Ismić upoznali su se u godini "sarajevske Olimpijade". Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije im nikad predstavljalo prepreku.

Njihova ljubav bila je iskrena i čvrsta. Roditelji su bili sretni gledajući kako se mladi godinama lijepo slažu i neizmjerno vole.

'Moj je sin jako volio, i ja sam je voljela'

Boškova majka Rada se u dokumentarcu o mladom paru snimljenom u kanadskoj produkciji prisjetila: 'Odgojila sam sinove bez razmišljanja o religiji i naciji. Nikad im nisam govorila da su oni Srbi, a da su ovi drugi Hrvati i Muslimani'.

- Nisam Admiru gledala kao muslimanku, kao različitu. Gledala sam je kao djevojku moga sina koju je on volio i koju sam ja voljela - kazala je nesretna majka. 

Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti. No, kraj rata nisu dočekali.

Bošku je život postao težak u Sarajevu. Neki kažu da su ga psihički maltretirali. Admira i on su shvatili da žele sačuvati svoju ljubav i otići izvan Sarajeva. U svibnju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko Vrbanja mosta prijeći na Grbavicu.

Admirina majka Nejra je plakala, a otac Zijo nije htio govoriti jer se nije slagao s tim da krenu. Ali, Admira nije željela ostaviti Boška. I krenuli su 18. svibnja 1993. godine i život završili na sarajevskom Vrbanja mostu.

Slika mrtvih zagrljenih mladih ljudi obišla je cijeli svijet, a CNN ih je nazvao sarajevskim Romeom i Julijom. 

Na mjestu gdje su ubijeni nema nikakvog obilježja ili spomena na dvoje mladih koji su postali simbol Sarajeva, suživota i iskrene ljubavi. 

Grupa Zabranjeno pušenje 2013. godine snimila je pjesmu o velikoj ljubavi Boška i Admire.

- Ma kakva Julija, ma kakav Romeo, nitko se nije tako volio, djelić je te pjesme.

Izvor: 24sata.hr