Sarajevo - Tragično nasilje u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar”  je traumatski događaj koji je obilježio živote onih koji su izgubili svoje najbliže, a ova tragedija utiče i na mnogo širi krug djece i odraslih u Srbiji i regiji, kao i društvo u cjelini.

Ovakvo, kao i svako drugo, nasilje ne treba da se dogodi nijednom djetetu i nijednoj odrasloj osobi, ni na jednom mjestu u svijetu.

Nasilje i traumatski događaji djeluju tako da se djeca i odrasli često osjećaju kao da im je izmaknuto tlo podnogama, i ovakvi događaji nisu nešto što je lako objasniti i razumjeti. Normalno je da se svi svjedoci tragedije, pojedinačno i kao kolektiv, suočavaju s teškim, kompleksnim osjećanjima, da su uplašeni, tužni, ljuti i bijesni, da se osjećaju bespomoćno.

O tragedijama moramo razgovarati i osigurati uvjete da razumijemo što se dogodilo, kao i da se suočimo s teškim i bolnim osjećanjima i, na osnovu toga, poduzmemo korake da se slične stvari nikada više ne dogode. U svemu tomu moramo osigurati da sva djeca pogođena nasiljem dobiju zaštitu i zdravstvenu podršku, koja uključuje i podršku mentalnom zdravlju i da imaju pravo da iskažu svoja osjećanja i mišljenja.

U razgovoru s djecom i mladima:

-Uzdržite se od pominjanja zastrašujućih pojedinosti i analize događaja. U kratkim crtama objasnite što se dogodilo, ako je potrebno, a potom pustite njih da govore o tome kako se osjećaju i dajte im do znanja da su sva njihova osjećanja normalna. Omogućite im da postavljaju pitanja. Nemojte lagati djeci da ih utješite, radije recite da ne znate odgovor, ali da ćete učiniti sve da ona budu sigurna.

-Pozabavite se svim brigama koje djeca mogu imati, makar bile neosnovane– djeca mogu vjerovati da se napad oružjem često dešava uškoli i da škola nije sigurno mesto. Pomozite djeci da shvate kako mogu da se zaštite u svim vrstama vanrednih situacija.

-Dajte im priliku da kažu što misle o sadržajima koje o ovom događaju imaju priliku vidjeti na društvenim mrežama. Ako zajedno procijenite da kruže štetni sadržaji, pomozite im da se zaustavi njihovo širenje.

-Pomozite djeci da se ne osjećaju usamljeno, tako što ćete im skrenuti pažnju na to da je ova tragedija pogodila mnogu djecu i odrasle, i da o situaciji misle sa stanovišta suosjećanja sa svima koji pate.

-Normalno je da djeca budu uplašena, ali ako dijete pokazuje izraženije simptome straha, ljutnje ili povlačenja, potražite profesionalnu pomoć iz oblasti mentalnog zdravlja. Informirajte se i naučite da prepoznate znake traume.

Senzacionalizam i neistinite informacije štetni su po mentalno zdravlje djece i odraslih i predstavljaju rizik za ponavljanje nasilnog ponašanja.

U medijskim izvještavanjima,moraju se poštovati prava djeteta. Apeliramo na medije da se uzdrže od senzacionalizma u ovakvim situacijama, da ne uzimaju izjave od djece, da osiguraju zaštitu podataka kako žrtava tako i počinitelja, da poštuju etičko izvještavanje, i da preuzmu svoj dio odgovornosti u tome kako će djeca razumjeti šta se desilo i kako će cijelo društvo razumjeti i prebroditi zajedničku tragediju.

Nekoliko incidenata u kojima su djeca u regiji ponavljala elemente traumatičnog nasilnog događaja, imitirajući dijete koje je počinilo nasilje ili sam čin nasilja u školi u Beogradu, svjedoče o ogromnom riziku koji sa sobom nosi neadekvatno izvještavanje i neadekvatno bavljenje događajem u javnom prostoru.

Djeca koja pokazuju neadekvatne reakcije na nasilje i iskazuju podršku nasilju i počinitelju nasilja, moraju dobiti pravovremenu i adekvatnu podršku kako bi razumjela posljedice ovog događaja.

Kao pojedinci koji prate i razmjenjuju informacije i medijske sadržaje, važno je da doprinesemo zdravom, konstruktivnom razgovoru i razmjeni koji mogu pomoći u suočavanju sa tragedijom. Apeliramo na svu djecu i odrasle da tragediju i sve pogođene tragedijom, a posebno sve koji su izgubili svoje članove obitelji, školske prijatelje i kolege, tretiraju s dostojanstvom.

Ovo uključuje i počinitelja nasilja koji je, prije svega, dijete koje ima zakonsko pravo na pravičan tretman, kao i na članove njegove obitelji. Neophodno je da se izvori informacija biraju s pažnjom, da se i djeca i odrasli povremeno odmaknu od kanala informacija i teme, kako bi mogli da je sagledaju u pravom svjetlu.

U suočavanju sa ovim strašnim događajem, moramo da njegujemo saosjećanje, razumijevanje i podršku, kako bismo situaciju bolje razumjeli i učinili ono što je neophodno da se ništa slično ne ponovi.