SDA je glasovala za Dodikov dolazak na vlast u RS-u

Izetbegović započeo kampanju izvan pašaluka, Dodik oružje za napade na Trojku
Odbačeni i potrošeni čelnik SDA Bakir Izetbegović je, kao niti jedan drugi lider u državi, već započeo izbornu kampanju za parlamentarne izbore koji će se održati tek u listopadu sljedeće godine.
Kaže da je pun elana i pokazuje neskrivenu glad za foteljom i vraćanjem u institucionalnu spiralu odlučivanja, jer već godinama je dobrano izoliran od domaćih i međunarodnih krugova i nebitan je kod odlučivanja i upravljanja krucijalnim političkim procesima u BiH. Zanimljivo, nekako se podudarilo, iduće godine se biraju bošnjački član državnog Predsjedništva i novi poglavar Islamske zajednice u BiH. Radikalni bošnjački klero-nacionalistički krugovi vape da te poluge poklope baš Bakir Izetbegović i Husein Kavazović. Nije to ništa neočekivano, SDA i Islamska zajednica su kao spojene posude.
Udar na Trojku
Dvije su stvari već prepoznatljive i indikativne na početku Izetbegovićevog trnovitog povratničkog puta. Nenadano je izašao iz svog sarajevskog pašaluka i okuplja pristaše po Hercegovačko-neretvanskom, Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i kantonu Goražde. Hinji kako su Drina, Una, Sana i Neretva strateške točke na kojima se brani bošnjaštvo i država BiH.
I, kao, baš on je od Boga poslan da tamo okupi sve patriote. I drugo, Izetbegović jasno daje do znanja da će svim silama i raspoloživim sredstvima sve do izbora udarati po “izdajnicima” iz sarajevske Trojke.
A glavno oružje u toj borbi do istrebljenja je famozni Milorad Dodik. Ne, SNSD, nego samo pučista Dodik, u manjoj mjeri i Dragan Čović šef HDZ-a BiH. Paradoksalno je, međutim, da Izetbegović već sada tipuje kako će koalicijski partneri SDA, ako bude u prilici da diktira i bira, biti baš SNSD i HDZ BiH.
Bilo je takvih vladajućih većina i u ranijim postizbornim ciklusima. Bakir Izetbegović i SDA to sebi mogu priuštiti, ali kada njih na bošnjačkom prijestolju zamjeni Trojka onda je to izdajništvo i sluganstvo Dodiku i Čoviću.
Neshvatljivo je, međutim, da se Elmedin Konaković, a pogotovo Nermin Nikšić i Edin Forto i dalje nalaze u političkoj defenzivi naspram rigidne SDA i njezinog vođe.
Pasivno gutaju knedle iako imaju itekako aduta da brutalno prizemlje najljućega rivala čiji grijesi iz prošlosti ne mogu stati niti u najveći kontejner.
SDA i SNSD
Podsjećamo, Milorad Dodik je drugi put došao na vlast 28. veljače 2006. godine, kada mu je premijerski mandat povjerio tadašnji predsjednik Republike Srpske i lider SDS-a Dragan Čavić, a podršku u Narodnoj skupštini dao PDP, na čijem čelu je tada bio Mladen Ivanić, ali i zastupnici SDA, Stranke za BiH i drugih bošnjačkih stranaka.
Nije zgorega također mobilizirati pamćenje na povijest prvog Dodikovog mandata, kada je tadašnji SFOR svojim vozilom, a ne helikopterom, kako se to skoro tri desetljeća pogrešno tvrdi, dovezao tadašnjeg zastupnika Stranke za BiH Franju Majdandžića i osigurao neophodni 42. glas "dašku svježeg vjetra na Balkanu", kako je Dodika nazvala tadašnja američka državna tajnica Madeleine Albrigth.
Čelnik SDA Bakir Izetbegović se sastajao s Miloradom Dodikom i po restoranima u Istočnom Sarajevu u kojima je dogovarao tranše od MMF-a za BiH.
Izetbegovićeva SDA je glasovima svojih zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a omogućila prohodnost za četvrtog Dodikovog izaslanika u državnom Domu naroda. Napokon, SDA je prepustila tom famoznom Dodiku upravljanje SIP-om zauzvrat za šefovsko mjesto u OSA-i.
I sada zbog toga Bošnjaci cmizdre. Nije to kadrovska izmišljotina Trojke. Nakon svega poznatog, Bakir Izetbegović, SDA i Semir Efendić iz SBiH pribijaju Konakovića, Nikšića i Fortu zbog partnerstva s Miloradom Dodikom koje se nije moglo izbjeći.
Na medijsko bockanje da je i SDA sklapala paktove s Dodikom, Izetbegović u svom prepoznatljivom šanerskom stilu obmanjuje. “Nama ne bi opsovao genocid i da to tako prođe”.
Barikade na EU putu
Sarajevska staložena pamet se pomirila sa surovom stvarnošću da će Milorad Dodik ipak ostati lider SNSD-a i s te pozicije i dalje upravljati procesima i noću preznojavati ostrašćeno političko Sarajevo. S tom oćnom morom se ne može pomiriti Bakir Izetbegović koji bi, begovski, pospremio odnose u SNSD-u.
-Popuštao je OHR, popuštali su ambasadori, popuštalo je bh. pravosuđe, bh. Tužiteljstvo. Dakle, uradi se protuustavni referendum i kao da ništa nije bilo – itekako su mu popuštali. Popuštali su mu ljudi iz Trojke, išli mu na noge, on ih uvrijedi kaže da su invalidna muslimanska reprezentacija – oni šute. Opsuje genocid – oni šute. Kazao je Izetbegovikć.
U predstojećih godinu dana naslušat ćemo se svakakvih bljuvotina iz kuhinje SDA i njezinog još vitalnog paraobavještajnog podzemlja. Udaranje po Trojci preko leđa Milorada Dodika i Dragana Čovića možda i nije dobitnička taktika. Tako duga izborna kampanja i mlataranje praznom slamom postane zamorno i narod, koliko god bio neprosvijećen, često zna prepoznati i kazniti.
Uostalom, Bakir Izetbegović je malo kome poželjan sugovornik za stolom, a kamoli koalicijski partner. To što se on sastajao s ruskim i američkim diplomatama apsolutno ne znači da je povratio ugled i izgladio narušene odnose s Amerikom i Rusijom. A za europske diplomate supružnici Izetbegović su Erdoganove barikade na europskom putu.
J. S.