Nedavno završeni izborni Kongres SDA polučio je brojne kontroverze i oprečne komentare u bošnjačkoj javnosti, međutim u suštini nije donio nikakva posebna iznenađenja.

“Očev nasljednik” Bakir Izetbegović je komunističkim, diktatorskim,  manirima, blagovremenim uklanjanjem protivnika, aklamacijom prigrlio novi, njegov nesuđeni rival Šemsudin Mehmedović kaže i doživotni, mandat  na čelu najmoćnije bošnjačke nacionalističke stranke. 

Mlađi Izetbegović je za najbliže suradnike probrao najodanije sluge, “zaslužnike” tupih zubi koji ne ujedaju i koji će biti možebitni zalog za  “vječiti” politički život nedodirljivog stranačkog sultana. 

Uklanjanje potpredsjednika

Osim tog ljigavog pečatiranja, primjetno je da je nastavljen trend uklanjanja potpredsjednika iz svojih stolica. Naime, čak trojica Bakirovih dojučerašnjih suradnika iz prvog ešalona, Adil Osmanović, Safet Softić i Šefik Džaferović nisu više u samom vrhu vodstva SDA. Bizarno su različiti razlozi, međutim,   zapanjujuće je da za tako velikim gubitkom Bakir Izetbegović nije pokazao niti mrvicu grča i žaljenja, a kamoli da je koju suzu prolio. 

Osmanović se nije pojavio na Kongresu ogorčen  surovim kršenjem demokratskih načela u SDA od strane Bakira Izetbegovića i njegovih “izvođača radova”.

Softić je na samom zasjedanju naprasno odustao od kandidature za potpredsjednika stranke, dok je Bakirov “čuvar stolice” i jedan od najodanijih stranačkih vojnika naprosto proklizao i nije dobio dovoljan broj   glasova. 

Za mnoge je to šokantan poraz Džaferovića i to, indikativno i iritantno, od obiteljskog omiljenog jastreba Harisa Zahiragića. Taj je sarajevski “čakijaš”  uništio Džaferovićeve snove, možda i ozbiljnu karijeru, sa svega tri glasa. Zagovornici teorije zavjere sumnjaju da je i to bilo sve smontirano i da je  Bakir Izetbegović zapravo pustio svog slugu iz Zavidovića niz vodu kako bi   preventivno otklonio sve potencijalne zamke i ugasio moguće Džaferovićeve liderske ambicije. 

Zahiragić nasljednik?

Zanimljivo je kako neki sarajevski analitičari prepoznaju baš mladog bošnjačkog nacionalistu kao budućeg Bakirovog nasljednika i vođu SDA.  

Ali, naravno, tek kada jednog dana svevišnji odluči pozvati k sebi mlađeg Izetbegovića. Već je učvršćena mantra u SDA da stranačke vođe tek silom prilika predaju lidersku štafetu svom probranom nasljedniku. 

Tako je utemeljitelj SDA Alija Izetbegović pred smrt odabrao Sulejmana  Tihića za svog nasljednika. Potom je teško bolesni Tihić na samrti prepustio  SDA Bakiru Izetbegoviću. On, pak, smatra kako mu je stranka ostavljena u  obiteljsko nasljeđe i ne pokazuje znake da bi se mogao povući prije   biološkog kraja. 

Samo je lista odlazećih potpredsjednika bivala sve duža nakon izbornih  Kongresa ili između zasjedanja. Edhem Bičakčić, Sadik Ahmetović, Mirsad  Kukić, Denis Zvizdić, Adil Osmanović, Safet Softić, Asim Sarajlić, Šemsudin  Mehmedović, Šefik Džaferović. Moguće da smo koje ime i zatajili. Morao bi  uskoro ustuknuti i novoizabrani potpredsjednik, crnolistaš, Fadil Novalić, kojeg samo neko čudo i misteriozna ruka mogu spasiti od zatvorske ćelije.                    

Mlađahni, navodni, Izetbegovićev prijestolonasljednik Haris Zahiragić je  poznat sarajevskoj i široj javnosti po brojnim skandaloznim izjavama, ali i  dječačkom, klošarskom, nasilju. 

Dovoljno se prisjetiti kako je Rusijom i Kinom prijetio Americi, a onda lansirao svoju doskočicu, “metar moga sela, Amerika” cijela ne objasnivši nam pritom čak ni zbog čega Sarajevo smatra svojim selom. A kamoli otkad je Sarajevo u percepciji SDA selo. Haris Zahiragić, omiljeni radikal bračnog para Izetbegović, sa 14 godina je imao 'sukob sa zakonom'.

-Nijedan Mladi musliman nije bio toliko mlad (i zelen) kada se prvi put našao na udaru zakona, koliko je to bio samoproglašeni Gazija Haris Zahiragić. O tome svjedoči jedan dokument iz davne 2005.godine, kaznena prijava koju je preko jedne odvjetničke kancelarije Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu uputila gospođa Emila Hamzić iz Sarajeva, majka dječaka Armina Batuše kojeg je njegov školski kolega Haris Zahiragić ubo nožem i nanio mu teške fizičke i psihičke ozljede, pisali su tada sarajevski mediji.  

Ali sljedeća ogavna poruka je ipak bez presedana. “Lažeš, pseto balijsko”!   Bio je to zastrašujući Zahiragićev šovinistički nastup na komentar Mirsada Čamdžića (NS), odnosno aluziju na Zahiragićevu izjavu o Rusima i Kinezima kao alternativi za Bošnjake. Takva izjava nije došla kao potpuno iznenađenje jer je već ranije Zahiragić tvrdio slično – pošto, eto, Hrvati neće sa Bošnjacima da se Bošnjaci trebaju okrenuti Srbiji.

Svojedobno  su se neki analitičari i mediji rugali kako stožernik Dragan  Čović priprema poznatu akademsku osobu s falsificiranom vozačkom  dozvolom za svog nasljednika u HDZ BiH, a danas, eto, minder trača da bi  “čakijaš” Zahiragić mogao preuzeti stranačku palicu od Bakira Izetbegovića. 

Uklapa se i jedna i druga varijanta u opće poznati mentalni i moralni sklop  najjačih hrvatskih i bošnjačkih stranaka.   

D. G.