Novi japanski premijer proglasio je rat, ali nema opasnosti od međunarodnog sukoba. Meta njegova gnjeva je skromni i maleni pečat poznat kao hanko.

Možda se to čini paradoksalno za zemlju koja se često smatra futurističkim tehnološkim rajem, ali japanska poslovna i upravna birokracija teško su ovisne o papirnatim dokumentima, a njih se verificira pečatom. To nas vraća na hanko, pečate koji se koriste za sve od dostavnica do smrtovnica. Postali su problem kad se u vrijeme pandemije shvatilo da mnogi Japanci ne mogu raditi od kuće jer su morali fizički pečatirati dokumente u uredu. Novi premijer Yoshihide Suga želi digitalizirati zemlju, ali suočio se s velikim 'otporom' pečata, kojih ima od plastičnih, koji se masovno proizvode, do rukom ugraviranih i vrlo cijenjenih drvenih koji se koriste za posebne prigode. Majstor izrade pečata Takahiro Makino, koji mukotrpno gravira mijaturna slova i znakove u svaki unikatni primjerak koji izradi, nije pretjerano zabrinut Suginom namjerom.

"Ne trebamo se koristiti stvarima koje nisu nužne, ali s druge strane, ono što vrijedi će preživjeti bez obzira na sve", rekao je Makino u svojoj radionici u središtu Tokija, prenosi Hina. Na svaki pečat on pažljivo gravira ime osobe ili tvrtke koja će ga koristiti.

Čvrsti ručno izrađeni pečati poput Makinova koštaju nekoliko stotina dolara i roditelji ih često poklanjaju djeci kad postanu punoljetna. Znak je to da postaju odgovorni odrasli.

Svaki unikatni pečat registrira se u gradskoj vijećnici i može se provjeriti njegova autentičnost na dokumentima.

Pečat i na digitalno

Za svakodnevno pečatiranje ljudi se koriste manjim, jeftinim pečatima koji se masovno proizvode. Pečatiranje je često ključan dio svakodnevne rutine uredskog radnika. To je upravo ono što Suga želi iskorijeniti.

"Inzistirat ću na tome da se pečati ne koriste za administrativne postupke, osim ako to nije apsolutno opravdano", rekao je.

Primjere pretjerane upotrebe nije teško pronaći pa je tako ministar uprave Taro Kono pokazao dokument s više od 40 pečata različitih dužnosnika. Pečati se ponekad traže i za digitalne transakcije. "Jednom su me tražili da stavim pečat na prazan papir, skeniram ga i prikačim na račun za struju", smije se građanka Sayuri Wataya.

Vladin plan je već urodio nekim plodom pa je tako japanska policija objavila da više neće zahtijevati obavezno pečatiranje 'običnih' dokumenata. Tvrtka Hitachi najavila je, pak, da ukida hanko u unutarnjoj komunikaciji. Neki, međutim, upozoravaju da je gomile papirologije koje guše japanske tvrtke i vladine urede imaju duboko ukorijenjene razloge.

Tipkanje umjesto pečata

Ravnatelj Japanskog istraživačkog instituta Takayuki Watanabe pečate vidi kao dio japanske hijerarhijske poslovne strukture. Da bi dobio odobrenje za svoju odluku, zaposlenik treba dobiti pečat svih kolega iznad sebe, jednog po jednog, rekao je. I nema preskakanja onih u sredini. Pečat najvišeg u hijerarhiji obično je na vrhu lijeve strane dokumenta, a niži zaposlenici se nižu ispod, kao da se 'klanjaju'.  Kad cijeli tim stavi pečat, to pokazuje da je donijeta kolektivna odluka. "Nitko u Japanu ne želi preuzeti odgovornost", kaže Watanabe.

Dodaje da vladina kampanja protiv pečata neće imati smisla ako se ne promijeni takav mentalitet. "Čak i ako digitaliziraju papirologiju, na kraju će pritiskati tipke na računalu jednako mnogo kao da pečatiraju", rekao je.