Piše: Dragan Bradvica

Veza između krize etike u bh. pravosuđu i propusta da se osigura odgovornost za korupciju ne može se zanemariti. Od pravosuđa koje nije u stanju da osigura odgovornost i pokaže integritet u vlastitim redovima ne može se razumno očekivati da osjetljive i politički kontroverzne predmete procesuira nepristrano i učinkovito.

Ovo se navodi OESS-ovom 'Trećem godišnjem izvješću o odgovoru pravosuđa na korupciju u BiH' za 2019. godinu i iz kojeg se jasno vidi katastrofalno stanje u ovoj oblasti. U ovom izvješću po prvi put je iznijeta i metodologija i rezultati Indeksa učinkovitosti odgovora pravosuđa na korupciju za 2019..

Indeks, koji je predstavljen ovdje po prvi put, sastoji se od seta mjerljivih indikatora koji su prilagođeni specifičnostima problema i odlikama odgovora pravosuđa na korupciju u BiH u skladu sa nalazima praćenja rada pravosudnog sektora.

- U tri dimenzije odgovora pravosuđa na korupciju u kojima su na osnovu praćenja rada pravosudnog sektora rezultati ocijenjeni kao loši, ocjene na skali od 1–10 (s tim da je 10 najviša ocjena) jasno gravitiraju nižim vrijednostima, odnosno: 3,72 za dimenziju produktivnosti, 3,50 za dimenziju kapaciteta i 3,59 za dimenziju efikasnosti. Jedino dimenzija pravičnosti bilježi pozitivnu ocjenu, tj. 7,46, stoji u izvješću.

Nema borbe protiv korupcije

Nadalje, Misija OESS-a je pratila 302 predmeta korupcije u 2019. Ovaj veliki uzorak obuhvata sve teške i složene predmete korupcije koji se procesuiraju na teritoriji BiH, kao i značajan broj manjih predmeta korupcije. U skladu sa kriterijima koje je Misija usvojila, 21 od ovih predmeta kategorizirani su kao predmeti visoke korupcije, 108 kao predmeti korupcije srednjeg nivoa i 173 kao predmeti sitne korupcije.

Ukupna slika koju nudi praćenje teških predmeta korupcije (tj. onih predmeta koji su kategorizirani kao predmeti visoke i korupcije srednje razine) može se jednostavno opisati kao zatajenje kazneno-pravnog sustava koje je dovelo do de facto nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela. Usporedba rezultata i nalaza za 2017. i 2018. (koji su predstavljeni u Drugom izvještaju Projekta ARC) sa onim iz 2019. ukazuje na ukupno pogoršanje učinka kako sudaca tako i tužitelja u pogledu procesuiranja teških predmeta korupcije.

- Dramatičan pad u broju novih optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjerazine koje su tužitelji podigli u 2019., uz samo jedan predmet visoke i 15 predmeta korupcije srednje razine, u usporedbi sa 10 predmeta visoke i 35 predmeta korupcijesrednjerazine u 2017. i jedan predmet visoke i 33 predmeta korupcije srednjerazineu 2018. Tu je i nagli pad u stopi osuđujućih presuda, koja je sa 80 posto u 2017. pala na 57 posto u 2019. za predmete korupcije srednjerazine, te sa 100 posto u 2017. na poražavajućih 12 posto u 2019. za predmete visoke korupcije.

Što se tiče brojki, samo 13 optuženih je oglašeno krivim, dok je njih 23 oslobođenokrivice u predmetima visoke i korupcije srednjerazine okončanim u 2019. godini. Mala vjerojatnoća izricanja osuđujućih presuda u teškim i složenim predmetima ukazuje na brojne manjkavosti u pravosudnom sustavu i sugerira propust da se zakon primijeni u odnosu na one pojedince koji imaju moć i utjecaj u društvu, poručuju iz OESS-a. Upozorava se i na sve dulje trajanje postupaka.

Bez implementacije preporuka

Ništa bolji rezultati nisu ni kada pratimo stupanj realizacije 24 preporuke koje je Misija predložila u prethodna dva izvješća Projekta ARC. Iako su općenito prihvatile preporuke Misije, domaće vlasti su bile spore da to prihvaćanje pretoče u konkretno djelovanje. Posebno, Misija nije uočila nikakav napredak u realizaciji 12 od ovih preporuka, s tim da je za osam preporuka konstatirano da se radi na njima, tri su djelomično realizirane i samo jedna je realizirana u potpunosti.

- Na osnovu ovog Izvještaja može se zaključiti da je ponovno uspostavljanje integriteta, nepristranosti i odgovornosti u okviru pravosuđa neophodni preduvjet za učinkovitiji odgovor pravosuđa na korupciju, smatraju iz OESS-a. Tu je i čitav niz preporuka - sve grane vlasti, kao i nevladine organizacije i donatori, trebaju težiti ka očuvanju i poticanju nezavisnog istraživačkog novinarstva i uloge civilnog društva u propitivanju rada pravosuđa; VSTV BiH, tužiteljstva i sudovi trebaju javnosti omogućiti pristup smislenim i detaljnijim informacijama o istragama, kaznenom gonjenju i presuđivanju predmeta, pogotovo onih koji su od posebnog značaja za javni interes; Zakonodavna vlast treba dati prioritet usvajanju izmijenjenog Zakona o VSTV-u BiH kako bi se uvele reforme usmjerene na jačanje integriteta u pravosuđu i disciplinskih procesa – uključujući osiguravanje pune funkcionalne nezavisnosti Ureda disciplinskog tužitelja (UDT) od VSTV-a BiH i uvođenje eksternog mehanizma odlučivanja po tužbama - kako bi se osigurala odgovornost nositelja pravosudnih funkcija, uz očuvanje uloge te institucije kao garanta sudske neovisnosti; Konačno, sve grane vlasti trebaju raditi na uspostavljanju, i to u najvišem rangu prioriteta, učinkovitog sustava za provjeru integriteta sudaca i tužitelja, uključujući i putem provjere njihovih financijskih izvješća.

Afera 'Potkivanje' - sumorna slika trenutne situacije u VSTV BiH

Afera 'Potkivanje' u čijem centru se našao predsjednik VSTV-a BiH prikazuje sumornu sliku o trenutnoj situaciji u okviru VSTV-a BiH, navode iz OESS-a u svom izvješću. Cijelu situaciju oko postupanja disciplinskog povjerenstva i svega što se događalo u ovom slučaju jasno 'očigledno su suprotna odredbama Zakona o VSTV-u BiH koje predviđaju poduzimanje disciplinskih mjera protiv člana Vijeća, uključujući i predsjednika, a koje sežu do suspenzije i razrješenja sa dužnosti. Odluka prvostupanjskog disciplinskog povjerenstvau vezi sa navodno neprimjerenim ponašanjem predsjednika VSTV-a BiH, koja je potvrđena u drugom stupnju, pogrešno sugerira da su, prema Zakonu o VSTV-u BiH, članovi PredsjedništvaVSTV-a BiH oslobođeni od disciplinske odgovornosti, te stoga i mogućnosti privremenog udaljenja od vršenja dužnosti ili prestanka mandata.

- Ovo tumačenje Zakona o VSTV-u BiH tako je rezultiralo de facto nekažnjivošću predsjednika VSTV-a BiH – nositelja najviše pravosudne funkcije. Ovaj apsurdan ishod signalizira toliko krajnje pogrešno tumačenje zakona da razumno izaziva sumnju da je doneseno namjerno da bi se postigao željeni rezultat. U svakom slučaju, ova odluka predstavlja nečuven napad na sudsku odgovornost, istaknuto je.