Sjećanje na Švabu
Druga obljetnica
Na današnji dan 2022. preminuo je Ivica Osim kojeg smo tada ispratili komentarom kojeg danas ponavljamo u cjelosti.
.........................................................................................................................................................
'Dokle ćemo dogurati? Tko zna, nogomet je čudna igra. Najgore je što mi nemamo puno vrhunskih igrača, a oni što sebe smatraju takvima - to nisu. Jedan je spor, drugom trebaju trojica da mu smire lopte, bio je komentar Ivice Osima koji je bio miljama odskakao od euforične atmosfere uoči Mundijala 2014. u Brazilu. I to je bio Ivica Osim – čovjek, trener čija se životna priča mogla u potpunosti ispričati kroz njegove upečatljive izjave, a koje su omeđile cijeli njegov život, ne samo epizode Željo – Videoton i onu iz reprezentacije Jugoslavije.
Švabo, Strauss sa Grbavice. Legenda bio i dok je živio. A u većini nekih priča o njemu, fokus bi se bacio na duel Željezničar – Videoton, na njegove dane dok je vodio reprezentaciju Jugoslavije, s čije je klupe otišao kada je izbio rat… ali Ivica Osim je imao i onu drugu karijeru – nakon karijere. Nakon moždanog udara u Japanu 2007., momenta koji mu je promijenio život, ali nije dozvolio da ga to zakoči. Nadživio je u tom periodu status legende i u poznim godinama pokušavao napraviti razliku, ne ostati 'dinosaur i davne prošlosti', lik koji živi na staroj slavi.
Složio se sa suspenzijom Saveza…
Kao takav, Ivica Osim bio je itekako važna figura u pokušaju 'spašavanja bh. nogometa' – onda, u vrijeme suspenzije Saveza zbog nedovoljno brze reakcije na zahtjev UEFA-e da se ukine predsjedništvo, a oformi krovno državno nogometno tijelo s jednim predsjednikom…
- Suspenzija Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine zaslužena je i očekivana, izjavio je tada, 2011. godine.
- Slažem se s tom odlukom, ali to ne umanjuje njezinu tragičnost. Kao i u brojnim drugim zemljama, nogomet je i u BiH vrlo važan čimbenik, strast koja ujedinjuje mnoge ljude. S druge strane, mnogi žele sudjelovati u tome i dijeliti svoj komad kolača, zbog čega je upletanje politike, nažalost, neizbježno, dodao je tada Švabo, koji je kasnije kao predsjednik Komisije za normalizaciju spasio bh. nogomet, koliko se tada dao spasiti.
Od igrača tražio - socijalnu notu
Uslijedio je ubrzo i taj, dosad jedini plasman na veliko natjecanje, na SP u Brazilu, kada je Švabo opet bio Švabo… kada je govorio ono što misli, a ne što mnogi žele čuti… a među tim mnogima uoči Brazila našli su se u jednom TV gostovanju i Vedad Ibišević i Miralem Pjanić – igrači koji su se tada slobodno mogli kandidirati na izborima… koje bi izgubili, ali nije to bit priče.
Bit ove anegdote je u kontekstu, u činjenici da Osim u vrijeme kada su ih svi slavili, nije štedio najvažnije igrače reprezentacije…
- Trebali bi shvatiti da predstavljate nešto. Morate malo vodit' računa, imat i socijalnu notu, mislit' malo i na druge, ne samo na sebe. Ima tu ljudi koji žive za to, poručio je licem u lice Ibiševiću i Pjaniću koje je usput nazvao i 'premekanima na terenu'.
Sigurno da Osim nije bio tip po svačijem ukusu, posebno zbog činjenice da istina ponekad boli. Ali nitko mu, ama baš nitko nije mogao osporiti da je imao golem karakter… koji nije skrivao.
- Sušić bi možda trebao pozvati nekog iz Premijer lige. Takav bi u Brazilu i u bazenu s anakondama bio sretan, izjavio je drugom prilikom.
Džeko preskup?
Možda će neki pomisliti i to da je previše isticao tu ljudsku notu u nogometu, da ga je kao takvog u ovom brzom kapitalizmu možda pregazilo vrijeme. Ali ti isti bi napravili kobnu grešku, jer bi previdjeli činjenicu da je ovaj Sarajlija bio svjetski čovjek, da ga u Japanu štuju kao Boga, da bi mu se u Grazu, gdje je umro, svaki puta sjetili rođendana. Da se kretao s vremenom… jer kako bi inače završio na sto strana svijeta? Novac je dakle poznavao, sve njegove strane, što je dokazao i komentarom o pretplaćenim igračima današnjice… a na primjeru drugog uspješnog Sarajlije.
- Ako mislite da Džeko ne zaslužuje taj novac, onda vjerojatno mi još nismo i ne plivamo u tim financijskim vodama. Dakle, toliko ljudi dolazi na stadion radi njega, ne dolazi radi onoga što kopa, to je objašnjenje. Čim netko dovodi sto tisuća ljudi na stadion, treba ga i adekvatno nagraditi. Nažalost, to je tako. Međutim, oni mogu nekad i slabo igrati, a to je ljudski.
O Amaru i magarcu
Volio je razglabati o nogometu, to je jasno. Volio je, da se primjetiti i kod one situacije sa Ibiševićem i Pjanićem, dijeliti savjete, ali možda ne svima... sina Amara, nije 'opterećivao' na taj način.
- Nikad mi to nije palo na pamet. Amar je dovoljno pametan i bez mene. Doduše, kažu da su čovjek i magarac pametniji, pa, eto, ja preuzimam na sebe ulogu magarca.
Bio je generalno čovjek koji nije bježao od odgovornosti pa je stoga svojevremeno preuzeo i onu famoznu ulogu predsjednika Komisije za normalizaciju... u zemlji kojoj predznak 'normalnog' nije odgovarao... Mada, nije da je uživao.
- Ne odgovara mi (pozicija predsjednika, op. a.)... prvo zato što s vama novinarima moram pričati, a drugo što me zovu predsjedniče. Inače, ne mogu se pohvaliti da sam nešto u administrativnim poslovima vješt, a niti volim pisati. Mada s druge strane ne vjerujem da u nogometu treba nešto puno pisati jer je sve napisano, izjavio je pa tu svoju misao elaborirao s izjavom koja je sumirala njegovu ljubav prema tehnologiji i nama koji smo ga stalno nešto pitali...
- Ne volim mobitel i novinare.
- Zašto?, bilo je kontra-pitanje sedme sile.
- Pa zato što ste povezani.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba