Izgleda pomalo čudno, ali se takav dojam stiče. Kao da je sve bilo „tempirano“ za ovaj trenutak. Na nekih desetak dana do utakmice koja strašno puno znači. Kako za veliku većinu mladih igrača koji nikada vjerojatno do sada nisu igrali jednu takvu, do stručnog stožera. Koji se od početka bori, koji je na udaru nakon skoro svake utakmice. Naravno da je utakmica važna i za zemlju, nogomet u BiH, znate kako već to ide, ali tko zna u kojem će se pravcu stvari razvijati u slučaju poraza od Rumunjske. 

Povijest kaže da su obično nakon neuspjeha turbulencije bile neizostavne, promjene, ostavke i sva što ide zajedno s tim. E, sada kada se pojavi problem s ulaznicama, navijačkim skupinama koje su dobile ili nisu te ulaznice, priznat će sve izgleda poprilično simptomatično.

Da se priča o nečemu što bi ustvari trebalo biti normalno. Jer nekako je logično da svi koji vole BiH i koji budu na stadionu u Zenici navijaju za BiH. Međutim, vremena su takva, ružna, neugodna, pa ako hoćete i opasna. Prvo se pojavila informacija kako su BH Fanaticosi kao organizirana skupina, najveća koja je godinama uz reprezentativne selekcije, ostala bez ulaznica. 

Skidanje odgovornosti

Nakon reakcije kapetana Edina Džeke, direktora reprezentacije Emira Spahića, nekolicine reprezentativaca, sportaša pa i onih koji nemaju veze s nogometom, oglasio se prvi čovjek saveza Vico Zeljković. 

- Savez nije nikome zabranio kupovinu karata. Grupa „BH Fanatikos“ je već kupila 868 karata online za tribinu na kojoj tradicionalno navija, te nije tačno da im je onemogućen pristup ulaznicama. Tijekom  prethodna dva dana riješeno je i pitanje koje se odnosilo na grupe „Ljuti Krajišnici“ i „Ljuti Krajišnici 2013“, koje su također uspješno kupile svoje ulaznice. Interes je bio izuzetno velik – zaprimljene su tisuće zahtjeva, što je značajno premašilo kapacitet stadiona i objektivno otežalo raspodjelu ulaznica. Pojavila se i nova grupa „BH Hooligans“, koja je također podnijela zahtjev za određeni broj karata i dobila mogućnost kupovine dijela ulaznica. Hoće li oni usuglasiti odnose s ostalim grupama, to je njihova interna stvar i Savez se u to ne miješa, napisao je između ostalog Zeljković. 

Pisao je on i o kaznama i nekim drugim stvarima, ali ovaj dio je možda i najvažniji. Posebno ovaj dio oko „internog dogovora“ kojim ljudi u savezu odgovornost prebacuju na navijačke skupine, od kojih je jedna relativno mlada i za koju će i oni koji su jako dugo uz reprezentaciju reći da su nepoznanica. Jer informacija o navijačkoj skupini „BH Hooligans“ se pojavila prije nekoliko dana i utakmica protiv Rumunjske će istu biti jedna vrsta „debija“ na tribinama. Ono što je posebno zanimljivo, ova skupina je vrlo brzo pronašla zajednički jezik s čelnicima saveza. 

Posebno zanimljiva po tom pitanju je izjava i ministra kulture i sporta u Kantonu Sarajevo Kenana Magode koji između ostalog tvrdi:

- To je projekat kontrole, interesa i utjecaja, u kojem, nažalost, prema mojim saznanjima sudjeluju obavještajne strukture iz Srbije. I zato ovo nije samo nogometna utakmica, ovo je borba za čast, identitet i slobodu bh. sporta. Bio sam pionir te borbe, možda me koštala mnogo ali mene nisu mogli kupiti. Novcem, položajem, vezama, pokušavali jesu, ali prodao se nikad nisam,  piše Magoda u svojoj objavi na zvaničnoj Facebook stranici, što na opet na ovaj problem baca posebno svjetlo.

Izazvati incidente?

Pojedini mediji i novinari tvrde kako je cilj Saveza izazvati problem na stadionu, obračune među navijačkim skupinama, što bi uz kazne bio vjerojatno izuzetno težak udarac reprezentaciji. 

I mogao bi reprizirati situaciju iz susjedne Srbije gdje su slične stvari viđene na utakmicama košarkaškog kluba Partizan, FK Partizan, ali i reprezentacije (utakmica na stadionu Rajko Mitić protiv Engleske), što je rezultiralo kaznom, izborom Leskovca kao grada domaćina protiv Albanije. Kao krajnji proizvod je bio poraz Srbije, koja vrlo vjerojatno ostaje bez plasmana na SP i smjenom izbornika Stojkovića. Može li se takav scenarij očekivati i kod nas? 

Nije isključeno. Prošla je reprezentacija BiH do danas puno toga, bilo je svega, bojkota, smjena, promjena, ali se priča nakon svako malo vraćala na isto. Dovoljno je pogledati u prošlost. 

Od utakmice s Danskom, Srbijom, dvoboja u baražu protiv Portugala, do ovog susreta protiv Rumunjske. I nekako po tradiciji kolateralna šteta su bili reprezentacija, igrači, izbornici, rezultat je izostao. Malo toga se promijenilo. Sve miriše na još jednu reprizu. Rupe na propucanim nogama više nitko i ne broji. Naravno, vlastitim. Jedna nova bit će „samo“ jedna nova. 

F. I.