Osvojiti medalju u pedeset posto nastupa na svjetskim prvenstvima, učinak je koji se nije slučajno dogodio. Očit dugogodišnji sustavan rad bio je od ključne važnosti, ali bez tajnog sastojka ipak se nije moglo. Zapravo bez tri sastojka - bez svetog trojstva!

Priča o maloj zemlji velikog srca, osvojila je svijet. Čista romantika u svijetu u kojem je nogomet postao dosta umjetan – ne samo zbog umjetne trave, nego i zbog robovanja sustavu i tehnologiji. Ti neljudski detalji učinili su i neke prosječne ekipe jako dobrima… pri čemu ipak ne mislimo na Hrvatsku. Jer Hrvatska je na Mundijal došla kao dokazan, dorađeni tim iz Rusije od prije četiri godine, tim koji je igrao finale. Došla je kao već kvalitetan tim koji se nije smjelo podcijeniti, ali i tim kojeg je izbornik Zlatko Dalić odlučio krojiti ne po sustavu, nego po osjećaju. Zbog toga Hrvatska, iako puno jeftinija od Brazila kojeg je izbacila, ne spada u skupinu reprezentacija koje su postale bolje jer ih je unaprijedila tehnologija, sustav. Zbog toga je Hrvatska fenomen koji jeste. Zbog toga je nakon 2:1 protiv Maroka i došla ta treća medalja. A iza svega leži – sveto trojstvo.

Dorađeni Ćiro

Netko je za vrijeme prvenstvo dobro primijetio da bi Hrvatsku previše reda uništilo. Previše discipline. I pri tomu se sjetio Nike Kovača koji je u reprezentaciju svojevremeno pokušao ugraditi njemački štih – što mu se odbilo o glavu. To bi onda trebalo značiti da Zlatko Dalić nije uveo red… ali to ne bi bilo točno. Jer već je u Rusiji pokazao da se njegov autoritet ne može rušiti – onda kada je kući poslao Nikolu Kalinića. No, to je bio ekstreman slučaj koji se ne događa često. Ono što je konstanta u Dalićevoj eri, njegov je prijateljski odnos s igračima i specifično ophođenje s medijima. Kao i učitelj mu, Miroslav Ćiro Blažević, pokušavao je i uspijevao biti dovoljno blizak s igračima, s tim da se za razlike od Ćire manje ističe - kao izbornik. Definitivno nije zabavljač, što je karakteristika koju je Ćiro pametno koristio kao diverziju, da skine pritisak s igrača. I dok je taj Ćirin pristup svojevremeno itekako palio, Dalić tu ulogu danas ne bi mogao igrati – i nije. Jer i drukčiji je tip. Tiši. Ali s medijima, javnošću, ipak je imao sličnu retoriku kao Blažević. Igrao je i igra na domoljublje… koje je očito i dalje moderno. U sve je to rođeni Livnjak varaždinskog naglaska ukomponirao dosljednost, pragmatičnost pa je u Katru  cijelo vrijeme igrao kako je jedino mogao – tvrdo, na rezultat. Što je Hrvatsku i dovelo do bronce.
To što nije preferirao jednog napadača, što se nije znalo tko je broj jedan, to će mu očito biti buduća zadaća, no posla će uvijek biti. Za njega, za onog koji dođe poslije njega.

LM10

Da, CR7 zvuči kao nešto opako, opasno, kao borbeni zrakoplov… ali ni LM10 ne zvuči loše. Možda manje oštro, možda prije kao trkaći bolid, u svakom slučaju – kao nešto vrhunski sposobno.
- Kad vidite Modrića, kad ga gledate kako trči, kako se trudi, koliko sebe daje u ovu momčad, onda ostatak ekipe, gledajući svog kapetana, nema druge nego ga slijediti. Luka je još jednom pokazao da je čudesan kapetan jedne čudesne ekipe.
Izjavio je to slovenski stručnjak Matijaž Kek i tako zaista najbolje opisao Luku. Srčanog i tehnički potkovanog veznjaka koji ima odličan pregled igre. Ima sve. I u svakoj utakmici daje sve. Kao malo tko drugi. A pri tom uvijek kaže pravu stvar.
- Napravili smo nešto stvarno strašno za hrvatski nogomet. Htjeli smo zlato, bili smo blizu. Možemo biti ponosni na našu igru, odlazimo kao pobjednici u Hrvatsku. Kao momčad smo narasli jako puno. Hrvatska nije čudo koje se dogodi svakih 20 godina. Ne mogu na nas sad gledati kao favorita iz sjene, nego kao jednu silu u nogometu. Zadnjih su godina mladi igrači pokazali kvalitetu, donijeli su energiju, rekao je napuštaju Katar, u kojem je možda igrao manje atraktivan nogomet nego u Rusiji, ali se zato puno više dao za momčad.
Ne, Luka nikada neće biti zanimljiv na način na koji je to bio Maradona i baš u tom detalju leži njegova privlačnost, u njegovom karakteru čvrsto građenom još od vremena neugodnih gostovanja u Trebinju. Hoće li nastaviti? Kaže da još želi igrati Ligu nacija, ali koliko je i dalje gladan – mogao bi svoju karijeru razvući i izvan zone iskusnih golmana. Možda ga onaj polufinalni poraz od Argentine, koji je prekinuo san o zlatu, i nije toliko poljuljao kao što se onda činilo.

Svi za Luku…

- Mi smo reprezentacija koja počiva na zajedništvu i momčadi i mislim da ja nisam presudan čimbenik. Stožer radi vrhunski posao, imamo iskustvo i mladost, i nekako smo se uklopili. Već pet godina stvaramo sustav koji ne trpi iskakanja i to se pokazalo sjajnim. Mi smo zaista velika obitelj.
Izjavio je ovo Dalić nakon Maroka kontra kojeg je Hrvatska odigrala jednako nadahnuto kao originalni Vatreni protiv Nizozemaca 1998. – kada su se također morali podići nakon polufinalnog razočaranja. To zajedništvo, zajednička snaga, tomu su uvelike doprinijeli…

- Za neke je sigurno ovo bilo zadnje Svjetsko prvenstvo, no dolaze mladi igrači, a oni su velika budućnost Hrvatske. Međutim, oni ne bi mogli ništa bez starijih, koji ih uče i daju im samopouzdanje i sigurnost. Shvatit će ovo Svjetsko prvenstvo kao školu i Hrvatska se ne mora bojati. Nije ovo kraj generacije, imamo još završnicu Lige nacija pa kvalifikacije za EP 2024. godine, ali imamo talente, imamo igrače iz domaće lige, imamo potencijal.
Bio je ovo Dalićev dodatak za one koji smatraju da zajedništvo nije dovoljno za nastavak nevjerojatnog kontinuiteta. Napomena da je Hrvatska na SP-u na svojoj strani imala ne samo Luku, nego i Dominika Livija Livakovića, Joška 'Batmana' Gvardiola, Lovru Majera… zalog za budućnost, igrače koji su u Katru živjeli mantru 'svi za Luku, Luka za sve'. Koji su Pod Dalićem živjeli zajedništvo i igrali upečatljiv zimski nogomet u pustinji.


Hrvatska na mundijalima
1998. Francuska       3. mjesto
2002. Koreja/Japan     skupina
2006. Njemačka         skupina
2014. Brazil                skupina
2018. Rusija              2. mjesto
2022. Katar               3. mjesto

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba