Siromašnih radnika je puno više nego dobrostojećih poslodavaca. To je ključna matematika kojom se rukovodila Vlada FBiH prilikom donošenja posljednje uredbe o povećanju minimalne plaće za 2025. godinu na 1000 maraka. 

Uostalom, takve informacije dolaze i od članova stranaka koje su sudjelovale u donošenju navedene odluke. Razlog je jednostavan – spašavanje posrnulog rejtinga. 

BiH vjerojatno neće ni mrdnuti s mjesta do idućih općih izbora 2026. godine, kriza je jedina konstanta, a vrijeme do tada treba iskoristiti za namicanje što više glasova. Činjenica je da Trojka ponajviše vlastitim nesnalaženjem gubi konce iz ruku i krajnje je vrijeme da prestane kukati o 'katastrofi koju nam je SDA ostavila' i počne povlačiti konkretne poteze. 

Minimalac od 1000 KM je konkretan, ali s obzirom da nije došlo do poreznog rasterećenja može se reći da se Vlada kocka. Za sutra je najavljena konferencija za medije na kojoj će Vlada nastojati objasniti svoje poteze i prezentirati projekcije o budućim ekonomskim kretanjima. 

Ne treba biti posebno pametan pa shvatiti da je osiromašenim radnicima itekako drago da dobiju povećanje, ali i 'druga strana' ima svoje isto tako jake argumente.  

Ključna zamjerka poslodavaca nije povećanje minimalne plate na 1.000 KM, već činjenica što vlast nije te iste poslodavce rasteretila poreza. Pa će ukupni trošak poslodavca na minimalnu platu od 1.000 KM biti 1.744 KM. Ranije, tokom pregovora o uredbi o minimalnim primanjima ideja je bila da se doprinosi plaćaju na isti iznos kao i prethodnih godina, a da se radnicima povećaju plaće bez oporezivanja. 

Trenutačno stanje je takvo da će Federacija iz džepa poslodavaca izvući oko milijardu maraka više, ukoliko ne donese neku odluku o poreznim rasterećenjima, neku formulu koja bi bila prihvatljiva svima, i radnicima i poslodavcima i Vladi. 

Mnogi ekonomisti posljednjih dana daju različita rješenja, ali iz Vlade je zasad muk, izuzev najava da se 'nitko ne treba nizašto brinuti i da će sve biti u redu'. 

Ne ide to tako lako. 

Ukoliko je istina, a takve informacije kruže upravo iz stranaka Trojke, da se posljednja odluka bazirala na broju siromašnih radnika (glasača), te da će se nekako 'usput' rješavati 'ekonomski problemi' ako do njih dođe, onda je riječ o klasičnom kockanju, ruletu u kojem Vlada baca kuglicu, a radnici i poslodavci se vrte u krug, pa tko bude imao više sreće…

Uostalom, situacija bi možda sutra mogla biti barem malo jasnija, ukoliko Vlada ponudi neke konkretne poteze i vremenske odrednice povlačenja istih.