Nakon što su prije deset mjeseci pronađeni posmrtni ostaci žrtava genocida – Salke Hadžića i Mensura Nukića – ispod fontane u dvorištu porodične kuće Nebojše Mraovića u Brčko distriktu, koji su prošle sedmice reekshumirani zbog spajanja posmrtnih ostataka, porodice žrtava su razočarane u pravosuđe jer istraga još uvijek nije okončana.

Dok čeka prozivanje u hali Fabrike akumulatora kako bi prišao stolu na kojem se nalazi skelet s novim pronađenim kostima, Idriz Nukić kaže da se njegov brat Mensur između 11. i 14. jula 1995. predao, nakon čega je nestao na lokalitetu Zapolja, u Cerskoj, a gdje su prvi put naredne godine pronađeni i njegovi posmrtni ostaci.
S osmijehom na licu, dok se prisjeća svog mlađeg brata, Idriz kaže da je imao plavu kosu i plave oči, bio visok skoro dva metra, imao crne obrve te lijep osmijeh. Dodaje da je Mensur uvijek imao želju da ide na vojnu akademiju, ali je na kraju ipak upisao srednju mašinsku školu. S bratom je živio u Cerskoj kod djeda i nane, nakon čega su prešli u Vlasenicu, gdje su i dočekali rat.

“On je od mene šest godina mlađi, ali je bio pola metra viši. Normalno da smo se igrali zajedno, živjeli zajedno, jedno vrijeme čak kad je pošao u školu, ja ga i finansirao, jer sam ja radio“, kaže Idriz i dodaje da je njegov brat tokom pada Srebrenice imao 20 godina, a nekoliko mjeseci ranije se uspio i oženiti.

Mensurovi posmrtni ostaci su prvi put ukopani 2011. godine, a tokom ovogodišnje reekshumacije u mezarje su dodane i nove kosti, pronađene ispod fontane.

“Znamo da je ubijen, znamo, kao i svi ostali. Normalno, nije mogao biti mažen, ali taj slučaj fontana, to je van pameti, to je mimo ljudskosti… Istraga se vrši, čovjek priznao sve, van pameti. Istraga se vrši ako nešto nije sigurno. Čovjek priznao, donio u svoju avliju, pokop’o, znači to je zatvor“, smatra Idriz, prenosi Detektor.

On nije zadovoljan radom pravosuđa na ovom predmetu. Kaže da institucije samo odgovaraju da nisu nadležne, dok s druge strane, odmah dolazi sudska odluka ako se ne izmire računi za komunalije ili se odsiječe metar drva u šumi.

Detektor je ranije pisao da je otvorena istraga zbog skrivanja posmrtnih ostataka u Brčko distriktu. Tada je iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine rečeno da su posmrtni ostaci doneseni u Brčko neposredno nakon rata, a 2012. godine su zakopani i skriveni ispod fontane u privatnom dvorištu i da je to najvjerovatnije uradio vlasnik parcele.

Nakon što je pomogao da se novopronađeni posmrtni ostaci Salke Hadžića dodaju u mezarje, njegov prvi rođak Ismet Halilović pojašnjava kako je ispod fontane u Brčko distriktu pronađena lobanja i dvije kosti na kojima postoje tragovi da je neko vježbao postavljati fiksatore.

S pogledom u daljinu, prisjeća se kako je Salko Hadžić, koji je bio visok, krupan te imao “hod gazele“, živio u Kasabi, s majkom Seidom, starijom sestrom Amelom i ocem Hasanom, koji je pored njega ukopan u mezarju Potočari.

“Bio je neko pun života, uvijek osmijeh na licu, veselih očiju, čovjek koji je volio svakoga, bez obzira koje je vjere i nacionalnosti, volio je svakome pomoći – znanom, neznanom, prijateljima, komšijama, bio je jedan od najomiljenijih osoba“, kaže Ismet te dodaje da je Salko u momentu stradanja imao 27 godina.

Salkini posmrtni ostaci su prvi put pronađeni na površini u Zapolju, u Cerskoj 2022., kada su i ukopani.

“Sada kad sam ga vidio na stolu, te posmrtne ostatke, isto kao zadnji put kad sam ga vidio u Srebrenici, teško…“, pojašnjava Halilović te govori da 60 do 70 posto Salkinog skeleta još uvijek nije pronađeno.

Prema njegovim riječima, postoji mnogo priča, ali niko ne može precizno ispričati gdje je njegov rođak tačno stradao.

“Svako u životu ima želju da, normalno kao i svaki momak, dočeka da se oženi, ima svoju porodicu, da njegova majka dočeka unuke, da sa svojim prijateljima nastavi dalje kroz život. Međutim, to je mnogima uskraćeno ali, hvala Bogu, ima živih koji će ih čitav život spominjati. On je ubijen, imao je 27 godina, ali ja mislim da neće biti sahranjen ni u narednih 100 godina jer ja sam to prenio sve na svoju djecu, i poslije moje smrti moja će djeca spominjati mog Salku“, navodi on.

U nadi da pravda neće zakazati, Halilović smatra da bi ljekar Mraović trebao biti procesuiran.

“Neko ko oduzme pravo jednoj majki, jednoj sestri, jednoj porodici, jednoj familiji da na dostojanstven način posljednje ostatke kosti sahrani na jedno mjesto gdje će biti obilježje, ja mislim da to nije doktor. Samo se pitam kakve posljedice njegovi pacijenti imaju, ako je on tako bio spreman uraditi“, kaže on.

Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine su za Detektor naveli da tužilačka odluka u predmetu protiv Nebojše Mraovića još uvijek nije donesena.

Ove godine u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari reekshumirani su posmrtni ostaci 78 žrtava. Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH je za Detektor kazala da  je ovo sedamnaesta reekshumacija, te da su do sada reekshumirani posmrtni ostaci više od hiljadu žrtava, kako bi njihova tijela bila kompletirana.

“U 58 slučajeva radile su se reekshumacije po dva puta, dok su neke žrtve reekshumirane čak i tri puta, a to se dogodilo kada su u pitanju dvije žrtve”, izjavila je Fazlić te dodala da u Institutu imaju skoro 400 slučajeva koji čekaju na proces reekshumacije, jer porodice iz različitih razloga ne daju saglasnost.

Fazlić je kazala da se uglavnom porodice teško odlučuju na ovaj korak, ali na koncu svi daju svoju saglasnost, kada i sami budu spremni na to.
 
Sabahudin Gutić je kazao da od tuge i bola nije mogao prisustvovati reekshumaciji, odnosno ponovnom otvaranju mezara svog oca Nurifa u Potočarima.

Pojašnjava da se po izlasku iz Srebrenice dogovorio s ocem da pomogne njegovoj supruzi i petero djece pri izlasku iz Srebrenice u julu 1995., gdje su se rastali i vidjeli posljednji put.

“Supruga mi je kasnije ispričala da su oca odvojili u Potočarima 13. jula, pri ulasku u autobus. Supruga mi je kazala da je tada našu djevojčicu, koja je bila sa svojim dedom, uzeo neki vojnik i odnio u autobus, a da su oca odveli na drugu stranu, gdje je bilo još nekoliko muškaraca”, priča Gutić.

On kaže da su mu prije nekoliko godina javili da su pronašli nekoliko posmrtnih ostataka njegovog oca, a tokom ove reekshumacije dodana je lobanja.

Kadefa Muhić kaže da i nakon pridodatih kostiju neće biti kompletirano tijelo njenog supruga Fadila.

Ona je 2012. pokrenula proces identifikacije, jer je do tada bio pronađen izvjestan broj kostiju u Križevačkim njivama na području Zvornika, te su iste godine posmrtni ostaci njenog supruga ukopani u Potočarima.

Prije dva mjeseca je saznala da su pronađene još dvije kosti, ali bi voljela da se pronađe ostatak.

“Nekako mogu reći da sam mirnija, kad mogu reći da ima njegovo obilježje, da je on postojao”, kaže Muhić, piše Detektor.