Par dana uoči samog koncerta “Vjerujem 2024” imali smo priliku razgovarati s jednim od izvođača na ovogodišnjem koncertu, tenorom svjetskog glasa – Stijepom Gleđom Markosom. 

U ekskluzivnom intervjuu, naš Stijepo otkriva kako je njegova karijera započela u kazalištu i kako je duboko duhovno buđenje preobrazilo njegov život i glazbu. Saznajte više o njegovim ključnim trenucima u Londonu, velikom prijateljstvu s Andreom Bocellijem i inspiraciji iza albuma “Moja Hridino”. Stijepo također dijeli s nama kako balansira karijeru i obitelj, te kako glazbom prenosi poruke vjere, nade i ljubavi.

Vaša glazbena karijera započela je u kazalištu, a vaša transformacija u duhovnom smislu bila je značajna. Možete li nam ispričati više o vašim prvim koracima u svijetu glazbe? Možete li nam ispričati više o vašem duhovnom putu i kako je to utjecalo na život, karijeru i glazbu?

-Premda je moj glazbeni talent bio vidljiv već u ranom djetinjstvu kada sam pjesmom zabavljao sve oko sebe, tijekom školovanja su me životne okolnosti odvele u smjeru pomorstva. Ipak vrlo brzo sam zamijenio pomorsku karijeru s glazbenom a svoj ozbiljniji umjetnički angažman ostvario sam prije dvadeset godina kada sam dobio jednu od glavnih uloga na audiciji za mjuzikl „Dan od Amora“ u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. U kazalištu sam se kao stalni član ansambla usavršavao i kao pjevač i kao glumac srednjih uloga a tu sam ostvario i prvu suradnju s našim velikanima, redateljem Vladimirom Štefančićem i maestrom Đelom Jusićem koji su prepoznali moj glazbeni talent i podržali me u daljnjim kazališnim i estradnim angažmanima. Nastavio sam nastupati u glavnim ulogama na kazališnim daskama diljem Hrvatske i inozemstva, a uz kazalište Marina Držića surađivao sam i s kazalištem Komedija u Zagrebu na mjuziklima „Dundo Maroje“ i „Gubec Beg“, te po povratku iz Engleske i u glazbeno scenskom spektaklu „Mirakul“ o Gospi Sinjskoj, autora Dražena Žanka i redatelja Ivice Krajača. Na put operne karijere potaknuo me naš veliki operni prvak Stojan Stojanov Gančev koji me pripremao za operne uloge sve do audicije u Londonu gdje sam dobio glavnu ulogu u operi „Tosca“. 

Glazbeno usavršavanje i bogato pjevačko iskustvo oblikovalo me kao pjevača tenora i postavilo vrijedne temelje za daljnji umjetnički razvoj, međutim duboko duhovno probuđenje u potpunosti je promijenilo moj životni smjer što se odrazilo i na moj glazbeni izričaj. Kada sam otvorio svoje srce Isusu dopustio sam da me mijenja u potpunosti što je imalo važan utjecaj i na moj daljnji umjetnički rast. U osobnom odnosu s Bogom kroz molitvu osjetio sam slobodu i mir, a u Božjoj Riječi pronašao sam potpunu svrhu i inspiraciju što se odrazilo na moj život, karijeru i na glazbu koju stvaram i izvodim.  

Koje su bile ključne prekretnice u vašoj međunarodnoj karijeri, posebno tijekom boravka u Londonu? 

-Prekretnica u mojoj karijeri je svakako bio odlazak u London gdje sam se preselio nakon što sam dobio glavnu ulogu u operi Tosca. Tada sam uz preporuku Royal Opera House nastavio daljnje glazbeno usavršavanje kod jednog od najvećih svjetskih tenora Rylanda Daviesa, profesora s Royal Academy of Music. Iskustvo rada s profesorom Daviesom bilo je značajno u mojoj izgradnji kao glazbenika i tenora, usavršio sam vještine pjevačkog i scenskog nastupa ali ono najvažnije jest da mi je pomogao prepoznati i njegovati svoju autentičnu boju glasa. U profesoru sam kroz to vrijeme stekao i pravog prijatelja, no uz njega dragi Bog je u moj život poslao još jednog vrlo važnog prijatelja, franjevca fra Ljubomira Šimunovića, voditelja HKM London. Preko njega Isus me počeo privlačiti k sebi i pomogao mi je da u tom periodu života kada mi je jedino karijera išla uzlaznom putanjom otvorim svoje srce i dopustim da Bog izliječi moje rane i spasi moju obitelj. Tada se sve počelo mijenjati, Bog me vratio k sebi, mir je ušao u moj srce i moj životni smjer se potpuno zaokrenuo. 

Premda na samom početku moje glazbene karijere u Londonu ja još nisam bio otvoren za Božje vodstvo u svom životu, ipak vjerujem da me je dragi Bog pratio i tada na mom putu. Dopustio mi je da iskusim svjetla ovoga svijeta, da nastupam na velikim pozornicama i doživim sve ono o čemu sam sanjao. Omogućio mi je i najbolje profesore koji su mi pomogli usavršiti glazbeni talent, ali dao mi je iskusiti i ispraznost blještavila života u kojem nije bilo mjesta za Boga. 

Vaš album ‘Moja Hridino’ je vrlo poseban, kombinira duhovne pjesme i osobne skladbe. Kako je nastao ovaj album i što vam je bilo najvažnije tijekom snimanja?

-Album „Moja Hridino“ je rezultat mog osobnog rasta s Isusom koji me nakon kazališnih svjetala pozornice pozvao služiti svojim glazbenim talentom publici koju mi on dovodi, umirućima, starijim i nemoćnim osobama, napuštenima, ožalošćenima. Pjevajući na palijativnom odjelu i u domovima za starije i nemoćne naučio sam pjevati tiho, dopustiti da Božja Riječ zahvati srce osobe koja sluša i pruži utjehu i mir. Tako je krenuo moj put u duhovnu glazbu, kroz tiho meditativno i molitveno pjevanje nastajale su pjesme „Psalam 18“ i mnoge druge koje su se našle na albumu „Moja Hridino“. U većini pjesama s albuma bio sam inspiriran upravo kroz služenje bližnjima, posebno umirućima. Tu sam spoznao jednu novu dimenziju pjesme kao utjehe kroz koju je Isus tješio mene ali i dao mi tu milost da svojim glasom mogu pjevati Božju Riječ i kroz nju dopustiti da Isus donese utjehu i drugima. U ono teško vrijeme pandemije počeo sam uglazbljivati Psalme koji su pružali utjehu brojnim srcima, progovarali su svim generacijama od djece do starijih i nastavljaju se širiti i odjekivati u dubini našeg srca dopuštajući da Božja Riječ govori svakome od nas. 

Sudjelovali ste na brojnim festivalima i osvojili mnoge nagrade. Koji vam je trenutak na festivalima ostao posebno u sjećanju?

-Tijekom svoje glazbene karijere nastupao sam na brojnim festivalskim i revijalnim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu u pratnji sjajnih renomiranih i svjetskih glazbenika, bendova i orkestara. U počecima moje karijere posebno značajne bile su mi osvojene nagrade na festivalima, a najviše ona prva kada sam kao debitant osvojio grand prix Zagrebfesta, najstarijeg glazbenog festivala u ovom dijelu Europe, što mi je bilo posebno motivirajuće. Tada sam s pjesmama maestra Đela Jusića ostvario uspješne i zapažene rezultate na svakom festivalskom nastupu uključujući Splitski festival, Opatijske serenade, Šibenske šansone i nagradu publike na Pjesmi Mediterana. Kasnije sam s pjesmama duhovne glazbe nastupao i na Uskrs festu, ove godine i na glazbenom spektaklu „Progledaj srcem“, a kao najznačajniji nastup koji mi je ostao u posebnom sjećanju je nastup koji sam imao na Koševu prilikom posjete pape Franje Sarajevu. 

Malo ljudi zna da ste veliki prijatelj sa Andreom Bocelliem. Možete li nam ispričati više o tom iskustvu i kako je utjecalo na vašu karijeru?

-S Andreom Bocelliem upoznao sam se prije petnaest godina kada sam još kao mladi i neiskusan pjevač u njemu imao veliki glazbeni uzor. Od tada sam od njega puno naučio i održavamo jedno vrijedno glazbeno prijateljstvo. Kroz godine nastavlja mi davati podršku u mom autentičnom glazbenom izričaju, posebice pri izvođenju njegovih pjesama. Dao mi je veliku podršku prilikom izvedbe njegove pjesme „Il mare calmo della sera“ koju sam otpjevao na Šibenskim šansonama u svom autentičnom glazbenom stilu, na što je rekao da je to najbolji prepjev i izvedba njegove pjesme koju je ikada čuo. Svakako kada to dolazi od velikog Bocellia ima odgovarajući vrijednost i težinu ali i daje mi sigurnost i ohrabrenje kao pjevaču da i dalje ustrajem u autentičnosti svog glazbenog izričaja. 

Kako balansirate između glazbene karijere i osobnog života, posebno s obzirom na vašu duhovnost i obitelj?

-Vodim se najboljom metodom uspjeha u životu jednog vjernika a to je da stavljam Boga na prvo mjesto jer tada sve bude na pravom mjestu. Bog nikad neće dopustiti da mi karijera bude ispred obitelji. Moja žena i sin moja su velika inspiracija i ljubav. A pjesma, pjesma je samo odraz moje duše. Ja to nekako ovako vidim. Isus mora biti centar našeg života. On je istinski izvor radosti i ljubavi. Ako na to mjesto dođe nešto drugo ili netko drugi, radost će se polako početi gasiti. Zato mi kao obitelj održavamo našu radost i ljubav prema Isusu zajedničkom molitvom i sakramentalnim životom što nas još više međusobno zbližava i povezuje.

Kakvu poruku želite prenijeti svojoj publici kroz svoju glazbu i javne nastupe?

-Pjesma kao molitva, to je misao koja me vodi na svim nastupima u nastojanju da publici prenesem poruku vjere, nade i Božje ljubavi. Svoje nastupe doživljavam kao molitvu i pozivam publiku da se zajedno otvorenog srca ujedinimo u molitvi kroz pjesmu. 

Za kraj, jedan ste od izvođača na velikom humanitarnom koncertu “Vjerujem 2024”. Koja su vaša očekivanja od koncerta u Mostaru I koju poruku želite poslati Hercegovini prije koncerta.

-Hercegovina je u mom srcu i već sam se puno puta u svojim nastupima diljem Hercegovine uvjerio u ljepotu i plemenitost dobrih ljudi, mojih prijatelja, čvrstih u vjeri, ljubavi prema obitelji, domovini i zajedništvu. Očekujem veliki broj dragih ljudi koji će se udružiti i ponovno pokazati veliko srce u ovom humanitarnom koncertu, svojim prisustvom, doprinosom ali i pjesmom. Neka ovaj simboličan naziv koncerta „Vjerujem 2024“ bude i geslo kojim će se voditi srca svih prisutnih na koncertu, od izvođača do publike, da kroz zajedništvo u pjesmi svaka osoba bude ohrabrena i učvršćena u vjeri u našega gospodina Isusa Krista.