Piše: Dragan Bradvica

Zdravstvena situacija u Bosni i Hercegovini nije dobra, brojke zaraženih svakog su dana između 1.500 i dvije tisuće, bolnice su na rubu kolapsa i situacija ne izgleda ni malo obećavajuće.

 Slično kao i od samog početka pandemije koronavirusa dolaze nam raznorazne kontradiktorne informacije o tome što može spriječiti širenje, kakve vremenske prigode pogoduju širenje, hoće li ili neće biti cjepiva, koliko će ono biti učinkoviti itd.

Sve to širi strah među ljudima koji su i bez toga već itekako izmučeni, naročito psihički tijekom cijele ove godine. Velike države poput Njemačke, Francuske, Velike Britanije ili Austrije već su donijele odluku kako će u studenom nastupiti blaža verzija lockdowna što će dodatno pogoršati i ekonomska kretanja.

U BiH najava lockdowna još nema a, kako upozoravaju ekonomski stručnjaci, ako ga i bude to će dovesti po potpunog kraha stotina pouzeća, desetine tisuće novih nezaposlenih i mogući socijalni bunt.

Loša situacija

Kad smo se prvi put zaključali, bez posla je ostalo oko 30 tisuća osoba, kojima svakako treba dodati i veliki broj onih iz 'sive zone' pa je ta brojka kudikamo veća. Brojne tvrtke su se ili već ugasile ili će se ugasiti do kraja godine jer jednostavno ne mogu izdržati ovakvu situaciju.

Ukoliko još znamo da država ne daje prave i potpune podatke iz kojih bi se jasno iščitalo stanje te mogli praviti konkretni planovi, teatar apsurda je potpun. Sada smo, nažalost, opet u kritičnoj situaciji da će jednu Njemačku parcijalni lockdown od četiri tjedna koštati između sedam i deset milijardi eura. I dok oni to sebi mogu priuštiti, mi svakako ne možemo.

Tijekom samog lockdowna koji je počeo u ožujku nismo imali nikakvih mjera pomoći, nakon toga su nekakve došle ali takve da i oni koji su ih donosili nisu bili zadovoljni njima, čak se i mali iznosi predviđeni za pomoć nisu uspjeli iskoristiti do kraja.

Ali zato su se primjerice federalnom premijeru i ministrima regresi i ostale beneficije uredno isplatile. Povučeni tim iskustvom i ne treba biti ekonomski stručnjak pa zaključiti kako bi nam novi lockdown značio možebitni potpuni krah ekonomije.

 Procjene su kako bi u tom scenariju ekonomija padala dvocifrenim postotkom, bez posla bi ostalo više od 50 tisuća ljudi, propadale bi stotine pa i tisuće kompanija jer je upitno imamo li uopće sredstava kojim bi sada na pravi način pomogli gospodarstvu a sve to bi samo 'pojačalo' vojsku nezaposlenih i rapidnom rastu ionako velikog siromaštva.

A sve to je savršena formula za ogroman rast nezadovoljstva stanovništva i mogući socijalni bunt.

Požar gasimo čašom vode

Odgovora vladajućih ne da ne nema, nego se oni i dalje bave sami sobom, političkim prepucavanjima a novčane tijekove i dalje preusmjeravaju sami sebi. Sve što je do sada urađeno je puno premalo i kao da časom vode gasimo veliki šumski požar.

Vatra se, nažalost po sve nas, već poprilično razbuktala i ukoliko je ne gasili svim raspoloživim sredstvima uskoro će ostati samo spaljena zemlja. Koliko je realno očekivati od bh. politike da napokon okrene novi list, počne raditi na nasušno potrebnim reformama, procijenite sami ali dosadašnje postdaytonsko iskustvo baš i ne daje mnogo razloga za optimizam.

Jedini spas u ovoj situaciji može biti inicijativa Zapada na što jačem uvezivanju regije zapadnog Balkana te su za to spremni uložiti desetke milijardi eura u sljedećem razdoblju. Za nadati se da unutarnje svađe neće stopirati i ovakve inicijative jer mi više ne samo da smo 'crna rupa' Europe nego sve više postajemo 'crna rupa' zapadnog Balkana s obzirom da su nas sve druge države pretekle u gotovo svim segmentima života.