Piše: Dragan Bradvica

Iz nas je vrlo loša godina ne samo kada su u pitanju zdravstveni i ekonomski aspekt nego i naš europski put na kojem smo i do 2020. godine išli bukvalno puževim korakom a sada smo sve to dodatno usporili. Zbog svega toga jasno je zbog čega se običnim žiteljima čini kako idemo čak i unatrag na tom putu.

Dio odgovornosti svakako jeste na pandemiji koja je okrenula naglavačke cijeli svijet a jasno je kako će upravo taj zdravstveni i ekonomski aspekt dominirati i ove godine i EU, SAD-u, Rusiji, Kini…. Tu su i kardinalne greške same Europske unije koja je na primjerima Sjeverne Makedonije i Albanije pokazala svoju nezainteresiranost za proširenje na zapadni Balkan i kada zemlje ispunjavaju sve uvjete.

Riječ proširenje na zapadni Balkan još uvijek je tabu tema i zabranjena riječ i svim dokumentima Unije te se gotovo redovno piše 'jasna perspektiva' ili 'partnerstvo'. Na kraju, ono što je najvažnije za nas, Bosna i Hercegovina i njeni političari svojski su se potrudili da ubiju i ono malo  nade kako bi mogli ubrzati svoj put ka EU jer su radili sve obrnuto od onoga što od njih očekuje službeni Bruxelles. Sve ovo je formula za neuspjeh na putu ka EU i u tekućoj godini.

Bez optimizma i u 2021.

Država je u 2020. još jednom pokazala koliko je institucionalno, politički, ekonomski, pravno razrušena i u kojoj dobro žive samo političari, politički kapitalisti i njihovi poslušnici. Velika nada za BiH bio je zagrebački summit na kojem se (ponovno) najavljivao status kandidata.

Republika Hrvatska svojski se potrudila organizirati summit EU i zapadnog Balkana, sličan onome iz 2000. godine koji je otkočio europski put regije, ali nikome iz EU nije palo na pamet dati BiH status kandidata. Zbog čega? Nismo niti zakoračili ka nužnim reformama pa smo već polovicom 2020. dobili jasne poruke kako teško čak i u 2021. možemo očekivati status kandidata.

Uvjeti su jasni i radi se o 14 prioriteta iz Mišljenja Europske komisije, ali tek nekoliko onih manje važnih je realizirano a one najvažnije nismo i 'zagrebali'. I ne samo to, dolaze jasne poruke pojedinih bh. lidera kako se ti uvjeti nikada neće ispuniti. Kada tome dodamo kako nikada nismo imali lošiju državnu vlast, a konkurencija je bila jaka, koja bukvalno kao da se trudi biti sve lošija i lošija, slika budućnosti europskog puta naše države u ovoj godini nije optimistična.

 To se jasno vidi i iz pregovora s međunarodnim financijskim institucijama i činjenice da bh. vlasti ne žele ispuniti i neke banalne uvjete i reforme ukoliko ih uspoređujemo s onima što od nas očekuje Unija. Najjednostavnije rečeno – bh. vlasti će se i ove godine pretvarati kako su za EU, da nama trebaju europske vrijednosti, obećavati će provođenje reformi dok će se Unija i dalje pretvarati kako BiH želi u svom društvu.

A istina je sasvim drugačija – aktualni lideri u BiH ne žele u EU ni pod koju cijenu dok Unija (ili barem dobar dio 'stare Europe') ne želi zapadni Balkan 'u svojoj kući' nego tek 'u svom dvorištu'. Iz današnje perspektive jako je teško i zamisliti da će Francuska, Danska, Nizozemska pa čak i Njemačka ikada dignuti ruku da BiH bude dio njihovog društva, ali jasno je kako i BiH i cijelu regiju na neki način žele vezati za sebe.

Regija na ćorsokaku

A to je jasno ukoliko gledamo stanje s europskim putom zemalja regije. Crna Gora je najdalje otišla kada je u putanju put ka Bruxellesu, ali promjena vlasti i velika opasnost da se zemlja vrati u neka prošla, tragična vremena sve to će neminovno usporiti.

 Srbija je i dalje 'na ledu' jer u državi vlada autokratski način vođenja te gušenje medijskih sloboda, ali tu je i neriješeno pitanje Kosova. Kosovo također neće niti milimetra napredovati ukoliko ne postigne pravno obvezujući sporazum sa Srbijom. Spomenute Sjeverna Makedonija i Albanija su u 2020. dobile 'zeleno svjetlo' pa početak pregovora ali ti pregovori nisu počeli iako je prva nabrojana država zbog europskog puta promijenila čak i ime.

Ništa manje nije važno dodati i značajan utjecaj 'globalnih igrača s Istoka' koji preko političkih elita u svim zemljama zapadnog Balkana poprilično uspješno 'guraju prst u oko' EU te šire svoj interes.

Čini se kako će se ovo područje i dalje demografski prazniti, kako će naši najbolji, najstručniji i najobrazovaniji ljudi iseljavati upravo u EU, koja će ih dočekivati raširenih ruku, dok ćemo mi sve više postajati 'parking za migrante'.

I dalje ćemo birajući autoritativno nastrojene lidere urušavati svoje obrazovanje pa čak i slobodi i demokraciju i time sami sebe eliminirati iz društva uređene, europske civilizacije. I dalje ćemo ovakvim načinom ponašanja biti plodno tlo tek za korupciju, kriminal, nepotizam i klijentelizam pa će nas ozbiljan novac i investicije zaobilaziti u širokom luku.

Za sve to ponajprije smo sami krivi, jer koliko god međunarodna zajednica i Unija prave greške na ovom prostoru da smo sami uspjeli napraviti normalna, demokratska, ekonomski prosperitetna društva koja su socijalno osjetljiva tada bi bili poželjan partner svima. Ovako više nismo niti vlastitom stanovništvu koje se više ne iseljava nego bježi iz država regije. A BiH je i na dnu te loše regije.