Friedrich Merz izabran je za desetog poslijeratnog kancelara SR Njemačke. Kakvi su njegovi stavovi naspram Europske unije i što Bruxelles očekuje od novog kancelara?

 „Mi smo spremni primiti se posla i u Njemačkoj sastaviti vladu koja će biti jedna od najsnažnijih podrški Europskoj uniji koja je ikada dolazila iz naše zemlje", rekao je Friedrich Merz na nedavno održanom kongresu Europske pučke stranke u Valenciji.

Ondje je pred svojim kolegama iz konzervativnih stranaka EU-a predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i najvjerojatniji novi njemački kancelar predstavio svoju viziju europske politike: jačanje europskog jedinstva i obrambene sposobnosti, podrška novim sporazumima o slobodnoj trgovini, novi pristup zaštiti klime i konkurentnosti kao i smanjenje broja migranata koji dolaze u Europu.

Merz obećava snažniju ulogu Njemačke u vodstvu
On je također rekao kako je svjestan toga da su mnogi posljednjih godina očekivali više vodećih inicijativa od Njemačke na međunarodnom planu i da su od najveće EU članice očekivali ulaganje više energije u guranje Unije prema naprijed.

No kako bi to točno trebalo izgledati, objašnjava Rafael Loss iz Europskog vijeća za vanjsku politiku (ECFR) iz Berlina. „Nitko ne želi snažnu Njemačku koja će svoju veličinu i snagu iskoristiti kako bi progurala svoje interese nego Njemačku koja će davati impulse koji bi vodili jedinstvu i zbog kojih se manje zemlje-članice ne bi osjećale zapostavljeno", rekao je Loss u razgovoru za DW.

To se posebice odnosi na obrambenu politiku. Merz je objasnio kako Europa, kada je obrana u pitanju, „mora govoriti istim jezikom" kako bi se obrana organizirala efektivnije što bi pridonijelo podizanju sposobnosti na jednu novu razinu. Za to je potrebna prije svega „pragmatičnost" posebice kada je u pitanju nabavka opreme i pripremanje zajedničkih vojnih projekata. Jer cilj mora biti podizanje obrambene spremnosti.

„U principu bi se ovaj proces trebao odvijati kroz institucije NATO-a ali važno je da Europljani moraju biti u stanju bolje se obraniti nego što je to bio slučaj u prošlosti. To nije opcija nego preduvjet za očuvanje mira i slobode na europskom kontinentu", rekao je Merz. Jedan korak u tom smjeru je veća neovisnost od SAD-a o čemu Merz govori još od večeri izborne pobjede krajem veljače.

Oživljavanje njemačko-francuskog pogonskog motora
Ove riječi su zasigurno dobro zvučale u ušima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Merz već dan nakon preuzimanja kancelarske dužnosti odlazi u Pariz. Odnos Merza i Macrona je od važnosti i za Europsku uniju jer je njemačko-francuski odnos oduvijek važio kao pogonsko gorivo za daljnji razvoj EU-a.

„I dalje je činjenica da su Njemačka i Francuska, unatoč novim snažnim članicama na istoku, dvije najveće sile unutar EU-a", kaže Paul Maurice, glavni tajnik povjerenstva za njemačko-francuske odnose na francuskom Institutu za međunarodne odnose (IFRI). Ovaj njemačko-francuski motor posebno je važan kod gospodarskih i obrambenih pitanja.

Macron se nada, kako Maurice kaže u razgovoru za DW, da će u Merzu naći partnera za svoj projekt strateške autonomije. Macron pod time shvaća pojačanu autonomiju Europe u odnosu na SAD ali ne samo kada je u pitanju obrana nego i sirovine, tehnologija i energija. Maurice očekuje da bi posebice kada je riječ o energiji i obrani Njemačka i Francuska mogle dati nove impulse. U posljednjoj njemačkoj vladi su, kako kaže Maurice, Zeleni bili ti koji su kočili projekte na polju energetske opskrbe.

Politolog Rafael Loss vjeruje da će i na polju obrambene suradnje atomska energija igrati važnu ulogu. Pitanje atomskog odvraćanja je proteklih desetljeća kada je Njemačka u pitanju, bilo u rukama američkog partnera. Merz ovu suradnju želi sada prebaciti na Francusku koja je jedina članica EU-a s nuklearnim naoružanjem. I to bi trebala biti jedna od tema razgovora ovog tjedna u Parizu.

Stručnjaci očekuju da će se odnosi dviju zemalja razvijati brže i bolje nego pod kancelarom Olafom Scholzom, neke sporne teme su još uvijek tu, poput odbijanja Francuske da da zeleno svjetlo trgovinskom sporazumu EU-a i zemalja Latinske Amerike. Francuska je također i za euro obveznice za zajedničko zaduživanje zemalja zone primjene eura čemu se Berlin i dalje žestoko protivi, što je još jednom potvrđeno i u tekstu koalicijskog sporazuma stranaka Unije i socijaldemokrata.

I u Bruxellesu se čeka na funkcionirajuću njemačku vladu
U Bruxellesu se prije svega očekuje, kako kaže Loss, da se zatvori praznina koja je nastala ostavkom posljednje njemačke vlade u studenome prošle godine. Od tada se sve važnije odluke više-manje donose bez najveće članice koja je u tom razdoblju bila ograničena činjenicom da je na njezinom čelu tehnička vlada u odlasku. Ta vlada nije mogla donositi odluke s dalekosežnim posljedicama, što se prije svega odnosi na obrambeni sektor.

No ono što partneri u Bruxellesu prije svega očekuju je da nestane fenomen „german wote". Tako se kolokvijalno u Bruxellesu naziva ponašanje posljednje njemačke vlade koja je zbog nesuglasica između koalicijskih partnera često u posljednji trenutak tražila promjene nekog zakona kako bi se zadovoljile sve stranke unutar, često posvađane, vlade Olafa Scholza.

„Njemačka je također važna za određivanje dugoročnog proračuna EU-a od 2028. nadalje", kaže Rafael Loss. Pregovori sada ulaze u vruću fazu. Kad je riječ o migracijama, upitno je u kojoj mjeri Friedrich Merz to pitanje vidi kao „europsku političku ambiciju" ili je li spreman, ako je potrebno, provoditi svoje ideje čak i protiv europskog pravnog okvira. Kako zaključuje ovaj politolog, druga pitanja koja će zabrinjavati i Berlin i Bruxelles u nadolazećem razdoblju odnose se prije svega na američku carinsku politiku i trgovinu s Kinom.