Piše: V.S.Herceg

Zaključci s prošli tjedan održanog okruglog stola 'Budućnost visokog obrazovanja u BiH' u organizaciji Sveučilišta Hercegovina i Asocijacije rektora privatnih sveučilišta/univerziteta u BiH više su nego zabrinjavajući - samo u posljednjih 10 godina u BiH je manje 28,4% studenata.

Dok rapidno opada broj studenata, povećavaju se novčana izdvajanja iz proračuna za visoko obrazovanje: u odnosu na 2016. godinu, kad su izdaci za visoko obrazovanje iznosili oko 294 milijuna KM, u 2019. godini taj iznos porastao je na oko 334 milijuna KM, dakle za oko 40 milijuna ili 13,6% više novaca.

U BiH studira manje od 83 tisuće studenata

Podatci pokazuju da u BiH danas studira nešto manje od 83.000 studenata, oko 72% na javnim i 27% na privatnim visokoobrazovnim ustanovama.

Ukupan broj studenata u BiH se u posljednjih desetak godina smanjio za 28,4% (od oko 115.000 studenata u 2010/11. akademskoj godini, broj studenata je spao na 82.744 u 2020/21. akademskoj godini). Ovaj broj predstavlja ukupni broj svih studenata, uključujući i one koji ponavljaju godinu,apsolvente i sve koji ostvaruju studentska prava.

Usporedbe radi, u susjednoj Hrvatskoj broj studenata je u posljednjih 10 godina porastao s oko 148.000 u 2010/11. godini na više od 155.000 u akademskoj godini 2020/21., a u Srbiji s 228.000 u 2010/11. akademskoj godini broj studenata je porastao na oko 242.000. Drugim riječima, u posljednjih 10 godina, u Hrvatskoj porast studenata za 4,7%, u Srbiji porast za 6,1%, a u BiH pad za čitavih 28,4%.

Pad broja studenata najznačajniji je u posljednje četiri statistički promatrane godine, od 2017/18. do 2020/21. – pad od čak 17,4% u samo četiri akademske godine. U BiH prvu godinu studija (brucoši) u 2020/21. godini upisalo je 19.280 studenta, dok je 2017/18. ak. godine taj broj iznosio 24.876 studenata. Dakle, za tri godine, broj novoupisanih studenata se smanjio se za oko 5.600 studenata, odnosno za 22,5%.

Manje studenata, 'odljev mozgova', ali više novca za visoko obrazovanje.

Međunarodne statistike za BiH pokazuju da je upis svršenih srednjoškolaca na visoka učilišta naglo opao u posljednjih nekoliko godina – u 2016. godini taj postotak je iznosio 50.78% (više od pola svršenih srednjoškolaca je upisivalo neki od programa na sveučilištima ili visokim školama), a u 2020. godini tek 37.92% (tek nešto više od trećine srednjoškolaca je upisalo studij).

Usporedbe radi, u Hrvatskoj i Srbiji postotak srednjoškolaca koji upisuju fakultete, akademije i visoke škole iznosi oko 68%, a u Sloveniji čak oko 78%. Na svjetskoj razini, u posljednjih deset godina došlo je do značajnog porasta (više od 50%) u odnosu na broj kandidata koji upisuju studije, s 29% svjetskog prosjeka u 2010. na oko 40% u 2020. Naglašeno je kako je u 2020. godini BiH na oko 38% svršenih srednjoškolaca, a prosjek Europske unije je 73%.

Ova nezavidna statistika bilježi se i u vrijeme značajnog "odljeva mozgova" koji je, prema ovom istraživanju, naglo je porastao od 2016. godine, na ljestvici tzv. Human flight and brain drain index (od 0, što predstavlja nisku razinu „odljeva mozgova“, do 10, što predstavlja visoku) skočio je s 5.2 u 2016. na 6.5 indeksnih bodova u 2021. godini. Usporedbe radi, odljev mozgova u Sloveniji na razini je 3.1 indeksnih bodova.

U isto vrijeme, iz javnih sredstava u BiH, za visoko obrazovanje izdvaja se sve više novca. U odnosu na 2016. godinu, kad su izdaci za visoko obrazovanje iznosili oko 294 milijuna KM, u 2019. godini taj iznos porastao je na oko 334 milijuna KM, dakle za oko 40 milijuna ili 13,6% više novaca, dok broj studenata rapidno opada.

Studentima i privatnim fakultetima uskraćena sredstva

No, jedan od ključnih nalaza je da privatni sektor ulaže značajna sredstva u visoko obrazovanje, jednako kao i studenti, njihovi roditelji i ostali, a da su privatne visokoobrazovne ustanove gotovo u potpunosti uskraćene za bilo kakva sredstva koja se izdvajaju iz javnih proračuna, na svim razinama.

U mnogim slučajevima studentima na privatnim ustanovama nije omogućena čak niti stipendija iz javnih izvora, ne mogu se natjecati za najboljeg studenta, ustanove ne mogu dobivati sredstva za prijavljene znanstvene i aplikativne projekte, a u isto vrijeme nije transparentno ni vidljivo gdje se i za što točno troši javni novac u sektoru visokog obrazovanja.

Kad je u pitanju financiranje istraživanja i znanstvena dimenzija, koja je snažno povezana s visokim obrazovanjem, u istraživanju se navode konkretni pokazatelji koji pojašnjavaju o kojoj se razini radi: BiH na istraživanje i razvoj troši 102.416.000 dolara, Hrvatska 732.000.000, a Slovenija 1.505.700.000 dolara. Također, po broju znanstvenih istraživača na milijun stanovnika, stanje je sljedeće: BiH - 292, Hrvatska - 1437, Slovnija - 4.147.

Gruba diskriminacija studenata i privatnih sveučilišta

Marko-Antonio Brkić, generalni tajnik Asocijacije privatnih sveučilišta/univerziteta u BiH kaže da su studenti na privatnim visokim učilištima, kao i sama visoka učilišta grubo diskriminirani.

-Apsolutno je u pitanju diskriminacija, odnosno privilegiranje javnih učilišta. I to višestruko. Primjerice, ako su stipendije ili potpore studentima iz javnih sredstava, čime netko može opravdati da se studenti koji ne studiraju na državnim fakultetima čak ne mogu niti natjecati za stipendije?! Zar njihovi roditelji ili čak i oni sami, ne uplaćuju poreze i ne pridonose ovom društvu? Iste te poreze iz kojih sredstava se njihova djeca ne mogu stipendirati, jer ne studiraju na državnim fakultetima? Zar student koji studira na državnom fakultetu može imati i potporu iz proračuna, i mogućnost stipendiranja, a oni drugi moraju sve iz svoga džepa ili džepa svojih roditelja? Ili, zašto se natječaji za znanstvene i stručne projekte ne dodjeljuju ni približno privatnim učilištima, zar se znanošću mogu baviti samo oni koji rade na državnim? Pa ne moram ništa dalje govoriti kad je kao notorna poznata činjenica da se recimo Rektorski zbor/Rektorska konferencija nikad nije konstituirala sukladno Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju. Samo zato jer nisu svi spremni sjesti za zajednički stol, državni i privatni, govori generalni tajnik Asocijacije privatnih sveučilišta o ovoj problematici koja, kako se čini, treba žurno rješenje.

Brkić pri tom naglašava da bi, kad je u pitanju visoko obrazovanje, politika žurno trebala izmijeniti zakonski okvir i osigurati uvjete.

-A kolege i prijatelji iz Europskog prostora visokog obrazovanja dali su nam konkretne preporuke i prijedloge – zašto se, primjerice, ne provedu preporuke europske mreže agencija za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju ENQA koje stoje na mjestu još od 2017. godine? Kad za nekoliko godina ozbiljne ustanove, ponajprije europske, postave pitanje vrijednosti diploma svih visokoobrazovnih ustanova i uopće vrijednosti cijelog sustava visokog obrazovanja, tko će dati odgovor, odnosno tko će biti odgovoran? Bojim se da će netko ipak morati, zaključuje Brkić.

Sudionici podržali zaključke

Sudionici okruglog stola, među kojima su bili rektori privatnih sveučilišta (nijedan predstavnik javnih sveučilišta nije sudjelovao, neki su se ispričali, a svi su bili pozvani), predstavnici Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete, predstavnici Centra za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja, predstavnici nekoliko nadležnih obrazovnih vlasti, odnosno županijskih ministarstava iz Travnika i Mostara (predstavnici Ministarstva civilnih poslova BiH, predstavnici ministarstva iz Republike Srpske i drugi, ispričali su se i nisu sudjelovali u radu okruglog stola), kroz raspravu iznijeli su i načelno podržali zaključke utemeljene na istraženim pokazateljima.