Povod za ovaj razgovor s akademskim slikarom iz Mostara Mariom Šunjićem jeste njegova samostalna izložba  pod nazivom „Kronologija znaka“ koja će se biti otvorena 7. travnja 2025. u sklopu kulturne manifestacije „Napretkov tjedan kulture“, a koju organizira HKD „Napredak“ Glavna podružnica Mostar. 

Stoga na početku i pitanje kako je nastala vaša suradnja s „HKD Napredak“ Glavna Podružnica Mostar?

-Suradnja s Napretkom se dogodila kao nešto prirodno, s obzirom na ulogu, ili ako hoćete misiju društva da promiče kulturu ovih naših prostora, i mene kao likovnjaka koji ovdje živi i stvara. Teško bih sada mogao reći gdje je početak suradnje, ali on svakako postoji od nekih mojih studentskih dana. Od važnijih suradnji izdvojio bih samostalnu izložbu u Tuzli 2012. godine u galeriji „Kristijan Kreković“ u organizaciji Napretka. Ovdje bih iskoristio priliku zahvaliti se gosp. Miroslavu Landeki, predsjedniku HKD „Napredak“ Glavna podružnica Mostar na pozivu za izlaganje u sklopu NTK 2025.

Vašom izložbom otvara se ovogodišnji šesti po redu NTK. Otkrijte nam što će biti sve predstavljeno na izložbi?

-Dakle ovaj put je riječ o svojevrsnom presjeku mog opusa koji se bavio znakom kao zajedničkim nazivnikom. Izložba nosi naziv Kronologija znaka, što samo po sebi sugerira njenu idejnu nit. Kao takvu možemo je nazvati i retrospektivnom jer pokriva period od mog stjecanja diplome na ALU u Širokom Brijegu 2002. godine do danas. U tom periodu su nastajala i druga djela, čak i manji ciklusi radova koji neće biti zastupljeni na ovoj izložbi, međutim mislim da izložba ipak obuhvaća ono najvažnije što je u tom periodu nastalo. Veliki broj radova na ovoj izložbi je ranije izlagan kroz cikluse: Logo sapiens, Razgovori, Orantova šutnja, U tranziciji, Continuum tremens, Terra incognita… U suradnji s kustosicom izložbe Anom Clerc urađen je odabir s težnjom da se osjeti razvojni put znaka i njegova prisutnost kroz navedene cikluse. Također, dio radova za ovu izložbu je posuđen iz privatnih zbirki, dio je bio „uskladišten“, tako da mnoga djela ni sam nisam vidio već dosta dugo. Fotografije radova i katalog izložbe oblikovao je  Željko Koren, također slikar, tako da smo se vrlo lako razumjeli što se tog dijela tiče.

Diskobolos, 140x140, akrilik na platnu, 2005. 

Kakav je osjećaj, izlagati u gradu u kojem živite i stvarate?

-Izlagati u svom ambijentu uvijek nosi sa sobom i koju emociju više. To je ujedno i sredina koja u manjoj ili većoj mjeri oblikujući mene posredno sudjeluje i u oblikovanju onog što stvaram. Ma kako univerzalnim temama se umjetnik bavio, subjektivnost je uvijek prisutna kroz prizmu stvaraoca i svega onoga što ga je formiralo, pa tako i sredina u kojoj živi i stvara. Mostar je uvijek bio prva adresa gdje sam osjećao potrebu izložiti svoj rad, podijeliti ga s ljudima s kojima živim, radim, dijelim prostor i vrijeme. Tu je i kritika najiskrenija, upravo iz ovih razloga relaksirajućih odnosa kakve njegujemo u obitelji, s prijateljima, kolegama…

Činjenica je kako je Vaš rad prepoznat i kroz međunarodna i domaća priznanja. Možete li izdvojiti najznačajnija?

-Kroz sve ove godine dogodilo se dosta zanimljivih susreta, suradnji, projekata, izložbi… Značaj takvih trenutaka mi je teško izvagati jer često plodovi istih dolaze tek kasnije ili ih je teško usporediti. Prve nagrade su za mladog umjetnika dosta važan poticaj i sigurno da ostave traga na profesionalnom razvoju, mada na njih nikada ne postajemo imuni i svakako godi kada struka nagradi upravo vaš rad. Sudjelovanje na izložbi u Strasbourgu (Council of Europe) u organizaciji Justitia et pax, predstavljanje BiH na izložbi Čovjek i mediteran u Rimu, samostalna izložba u sklopu nacionalne izložbe likovne umjetnosti AgnaArte 2016. u Italiji su izložbe koje bih mogao izdvojiti, a koje su također plod odabira i potvrda vrijednosti.

Kontinuum tremens 7, kolaž, cca 21x15cm, 2013.

Kako je danas raditi s mladima općenito, a posebice s obzirom na činjenicu da živimo u vremenu kada se kultura ne cijeni dovoljno i ne pridaje joj se  važnost koju zaslužuje? 

-Poslije netom završenog studija slikarstva na ALU u Širokom Brijegu sam na poziv prof. Ante Kajinića predavao malo više od 4 godine te otišao svojevoljno 2007.. Nakon nekoliko godina rada kao samostalni umjetnik, u  periodu u kojem smo kolegica Maja Rubinić i ja pokrenuli galeriju „Virus“ koja je mnogim mladim umjetnicima bila polazna točka i mjesto prve samostalne izložbe, nastavio sam svoj pedagoški dio rada na FPMOZ-u Sveučilišta u Mostaru. Rad s mladim ljudima nadahnjuje nas i obogaćuje, usmjerava na profesionalno usavršavanje i ne dopušta da se prestanete pitati. Osobno se trudim kod studenata razvijati kritički pristup, te razumijevanje materije na teorijskoj i praktičnoj razini, kako i nalaže priroda likovnog jezika. Nažalost osjeti se premalen broj sati likovne kulture/odgoja, naročito u višim razredima osnovne škole, kada je razvoj kreativnog potencijala mladih najizraženiji. Taj kreativni potencijal može kasnije biti primjenjiv u mnogim segmentima društva i raznim profesijama, ne treba ga gledati isključivo kroz likovnost, te je time šteta veća. I u tim i takvim okolnostima uvijek će se naći netko tko će se izdvojiti kako talentom, tako i predanošću i unatoč, a ne zahvaljujući napraviti nešto više. 

Dnevni list / HKD Napredak Glavna podružnica Mostar

U tranziciji (kofer), akril na pl.,100x90 cm, 2009.