Izvor: Avaz.ba

Jasmin Lisak, suprug Melihe Lisak, dvadesetčetverogodišnjakinje koja je preminula na KCUS-u prije nekoliko dana u sedmom mjesecu trudnoće, u ispovijesti za "Avaz" je ispričao njene posljednje dane.

Osim što mu nisu dozvolili ni da je vidi, niti da joj donese stvari, njegovoj supruzi Melihi su uzeli i mobitel, pa se nisu mogli ni čuti. A jedva je dobijao ljekare pozivima na fiksne brojeve.

Supružnici Lisak imaju i petogodišnjeg sina Hamzu i žive u mjestu Dobrinje, između Kaknja i Visokog.

- Njoj je pozlilo prije 16 ili 17 dana. Dobila je bolove u stomaku i leđima. Odvukao sam je za Zenicu, nisu je htjeli primiti. Pregledali su je i rekli: "Ti si za kuće, nisi ti za bolnice". A isti slučaj smo imali i s prvim djetetom. Znate, mi imamo sina od pet godina. Vratili su je kući. Za dva dana stanje joj se pogoršalo. Opet sam je vozio doktoru u Zenicu, radili joj test na koronavirus i bude pozitivan.

A oni je pošalju kući. Znači, kući je šalju pozitivnu, između mene i djeteta da kod kuće preboluje koronu. I dalje je imala bolove u stomaku, u kolicima se kretala, a oni tamo pišu na nalazu da je pokretna i komunikativna, da nije za bolnice - govori nam Jasmin Lisak.

Dodaje da je ležala kod kuće još pet dana, a svaki dan joj je sve gore.

- Odemo privatno i uradimo dva nalaza. Međutim, iz klinike nas nazovu da Meliha dođe opet da dadne krv jer su mislili da im aparat nije u redu koliko joj je sve bilo povišeno, koliko je bila loše. Porodični ljekar nam dadne uputnicu za Zenicu. Moram sam scenu napraviti da bi je ostavili na Covid odjelu da leži. Subotu i nedjelju, niko joj od doktora nije prišao da joj pregleda pluća, da joj pruže neku pomoć. U subotu zovem kažu stabilno stanje, nedjelja isto. U ponedjeljak ujutru me zovu i govore: "Vaša supruga mora hitno biti prebačena za Sarajevo. U kritičnom je stanju. Moramo je u Sarajevo u novi respiratorni centar prebaciti na intenzivnu njegu - kaže Lisak ponavljajući više puta da je Meliha bila u sedmom mjesecu trudnoće.

Kaže i kako je automobilom pratio kola Hitne pomoći kojima su prevozili Melihu.

- Dok sam stigao, već su je uvukli tamo. Nisu mi dali da je vidim, ništa. Pitam treba li šta da supruzi donesem, a telefon su joj odmah uzeli. Poslije mi portir govori da nemam potrebe tu biti i dao mi brojeve telefona. Zvali smo onda, jedva je dobili. Lagali su nas i petljali. U utorak poslijepodne nas je zvala Amela Katica-Mulalić, šefica Klinike za anesteziju KCUS-a. Lično me ona zvala, kaže treba lijek od 1.350 maraka da se kupi da bi Meliha "došla sebi", pluća su joj izgorila. 

Za sat smo dostavili lijek na odjel. Navodno su joj ga pomalo davati. Poslije dobijamo informaciju da oni njoj lijek odmah nisu ni dali. A bila je u kritičnom stanju - na rubu suza govori Jasmin.

Naglašava kako je zvao, a da su mu govorili da je bolje, da su joj smanjeni parametri, da je komunikativna.

- Našao sam glavnu doktoricu na DIP-u koja me slagala da moja žena sama hoda, da sama ide u WC. A ustvari moja žena kateter imala, ležala. Nikad je nisu htjeli dignuti, sve vrijeme je ležala na leđima. Nisu je htjeli dignuti da malo sjedi, da prodiše. Međutim, sve se pomalo otkriva u ponedjeljak kada će moja žena preminuti. Imam poruke, došla je do telefona. Kolega joj neki dao taj telefon, ležao s njom na istom odjelu. Pričali smo, kaže cijelu noć preplakala, a niko joj u sobu nije ušao. Kaže da je osoblje da te Bog sačuva, da je ništa ne paze - kazao je Jasmin.

Dodaje da su tog čovjeka što joj je dao telefon uklonili s tog odjela.

- U 20 sati mojoj ženi je pozlilo, prikopčali je na respirator bez našeg znanja, potpisa. Moja žena je samo 40 minuta bila na respiratoru. I preminula je. I ona i beba. Danas (jučer op.a.) su nam napisali otpusno pismo iz bolnice, a nigdje nema dokumenata iz Zenice i nema naših nalaza što smo radili. Išao sam gore u njihovu direkciju i podnio sam zahtjev da mi se dostave nalazi, sva njena dokumentacija. Čak nam ni knjižicu nisu vratili. Mi imamo dijete od pet godina kod kuće i umjesto... - rekao je Lisak, ali dalje nije mogao izustiti.