Zabrana rada nedjeljom može utjecati na pad broja zaposlenih u trgovini do 10 posto, pad prihoda od PDV-a, pad BDP-a, rast cijena u trgovini…

Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

U Federaciji se posljednjih mjeseci vodi rasprava oko uvođenja neradne nedjelje, ali, kako to u nas obično i biva, bez gotovo ikakve pripreme i analiza. Nesporno je kako radnici imaju pravo na slobodan dan i adekvatno plaćen rad (što u Bosni i Hercegovini nije uvijek tako u privatnom sektoru), ali za bilo kakve velike promjene nužne su višemjesečne pripreme, analize, benchmarking da bi se krenulo u bilo kakvu akciju.

Podsjećanja radi, neke od lokalnih samouprava su već uvele neradnu nedjelju, kao što je primjerice Mostar, bez adekvatne pripreme pa smo, uz niz drugih efekata, dobiti to da su se benzinske postaje u biti pretvorile u trgovačke centre.

Zbog svega toga su Damir Bećirović, Dino Arnut, Admir Čavalić i Benjamin Nurkić uradili detaljnu analizu efekata uvođenja neradne nedjelje 'Što donosi zabrana rada nedjeljom u FBiH? Ekonomska analiza posljedica zabrane rada nedjeljom', u kojoj pojašnjavaju sve što bi takav potez mogao donijeti.

Ustavna ograničenja? 

U svom radu navode kako je regulacija rada nedjeljom je kompleksna tema koja ima širok spektar utjecaja na različite aspekte društva. Ova regulativa može imati izravan utjecaj na trgovce, potrošače, radnike i kao i samu ekonomiju. Utjecaj na trgovce je naročito značajan. Ograničenja u radnom vremenu nedjeljom mogu dovesti do smanjenja prodaje i profita za trgovce što može biti posebno izazovno za male i srednje poduzetnike koji se možda već bore da ostanu konkurentni na tržištu.

S druge strane, potrošači mogu imati manje fleksibilnosti kada je u pitanju vrijeme kupovine, što može biti posebno problematično za one koji rade i koji možda nemaju vremena za kupovinu tijekom radnih dana. Regulacija rada nedjeljom, također, može imati utjecaj na radnike. Iako, uvjetno, može poboljšati kvalitetu života radnika omogućavajući im slobodan dan, također može dovesti do gubitka radnih mjesta ili smanjenja radnog vremena ako trgovci moraju smanjiti svoje operacije zbog smanjenja prodaje. Ograničenja rada nedjeljom mogu potrošače potaknuti na veću upotrebu e-trgovine, što može dodatno ugroziti fizičke trgovine. Smanjenje prodaje i profita za trgovce može imati širi negativan utjecaj na ekonomiju. Ako veliki broj trgovaca doživi smanjenje prodaje, to može dovesti do smanjenja ukupne ekonomske aktivnosti.

- Iako na razini EU ne postoji jedinstvena regulativa vezano za zabranu rada trgovina nedjeljom, analiza pokazuje da postoji jedinstveni trend deregulacije, odnosno ublažavanja ograničenja za rad nedjeljom. Shodno našoj analizi, jasno je da u svakom slučaju sve veći broj radnika/ca u Europi radi nedjeljom. Kada je riječ o FBiH, zabrana rada nedjeljom je pitanje koje je izazvalo oprečna mišljenja, ali je važno naglasiti da ovakvo rješenje može utjecati na: pad broja zaposlenih u trgovini do 10 posto, rast cijena u trgovini, pad ostvarenog prometa, posebno za male trgovine, smanjenje broja registriranih malih trgovina i obrta, pad BDP i pad prihoda od PDV-a, stoji u analizi.

Isto tako, navode kako je posebno pitanje neustavnost same zabrane, jer zakonodavac još uvijek nije dokazao koje su to beneficije za same radnike/ce, niti zašto diskriminirati jedne radnike/ce u odnosu na druge. Ustavno uređenje BiH je sekularnog karaktera, tako je teško argumentirati u korist zabrane rada nedjeljom, izuzev pozivanja na član 9. Ugovora između Svete stolice i BiH, ali i to samo za one radnike koji se deklariraju kao katolici. Ukoliko bi zaista nastojalo da imamo ustavan zakon, onda predlagač zakona, u ovom slučaju Ministarstvo trgovine FBiH, će morati imati jasno, precizno, bazirano na recentnom i valjanom istraživanju, obrazloženje uvođenja obavezne neradne nedjelje za trgovine.

- Kada je riječ o pravnim aspektima, u osnovi su dva argumenta ključna u prilog neustavnosti zabrane rada nedjeljom: ne postoji razlog zašto bi se nedjelja smatrala najboljim danom za odmor radnika i upitno (bez garancija) povećanje radničkih prava ne može biti nauštrb kršenja poduzetničkih prava i sloboda. Plan vlasti nije da neradnu nedjelju normira kroz Zakon o radu, ili kroz neki lex specialis zakon o radnom vremenu, kao npr. u Njemačkoj, već to radi kroz Zakon o trgovini, što znači da se ova odredba o obaveznoj neradnoj nedjelji neće odnositi na sve radnike u Federaciji. U ugovoru između Svete stolice i BiH stoji da će 'Posebnim zakonom BiH kao neradni dani za katolike u cijeloj zemlji uredit će se nedjelje' (član 9 Ugovora između Svete stolice i BiH). Ali, ovakva odredba koja stoji o neradnoj nedjelji samo, za katolike u BiH, ne može biti implementirana kao takva, jer je, prima facie,  diskriminatorna, te zbog toga nije kompatibilna sa ostalim vrijednostima Ustava BiH koje imaju višu pravnu snagu, kao što je prvenstveno Europska konvencija o ljudskim pravima. Stoga, BiH nema ustavnu obavezu da neradnu nedjelju normira kao neradnu, kao što to ima Hrvatska, smatraju autori.

Stoga, kako naglašavaju, neće biti dovoljna populistička objašnjenja da se time pomaže radnicima, jer je njihovo istraživanje pokazalo da rad nedjeljom ne spada u najvažnije probleme za radnike/ce u sektoru trgovine. Zanimljivo, oni koji rade nedjeljom u manjem procentu smatraju da će spomenuta zabrana rada poboljšati njihov položaj, u odnosu na ispitanike/ce koji ne rade nedjeljom.

Također, jasno je iskazana spremnost da se radi nedjeljom uz uvjet veće nadnice, što ukazuje na potrebu reguliranje ovog pitanja kroz Zakon o radu. Samo na taj način se može značajnije unaprijediti kvaliteta života zaposlenika/ca u ovom sektoru.

I oni u svom radu navode kako je predložena zabrana se u osnovi svodi na zabranu rada trgovačkih objekata koji nude one proizvode koji se upravo nedjeljom najčešće kupuju (prehrambeni proizvodi), pri čemu je teško očekivati da će se potrošačke navike promijeniti u kratkom roku što će dovesti do apsurdnih situacija (što potvrđuje recentni primjer Hrvatske) da će se hrana i kućne potrepštine kupovati u onim objektima koji nemaju tu namjenu, a koji su izuzeti od predložene zabrane, (npr. benzinske postaje). Na taj način se izravno povećavaju troškovi života stanovništva (zbog viših cijena ovih proizvoda u navedenim objektima), te potencijalno ugrožava zdravlje zbog neprilagođenosti ovih objekata prodaji prehrambenih proizvoda.

Preporuke

Autori analize stava su kako pri razmatranju regulacije rada nedjeljom, donositelji politika trebaju uzeti u obzir nekoliko ključnih faktora deregulacije rada nedjeljom. Prvo, prema navedenim istraživanjima, deregulacija može stvoriti više radnih mjesta, što je posebno korisno u zemljama koje se bore s visokom stopom nezaposlenosti kao što je BiH. Drugo, deregulacija može dovesti do povećanja prometa u nekim maloprodajnim sektorima, potencijalno poboljšavajući financijsko zdravlje tih poduzeća.

Treće, deregulacija pruža potrošačima veću fleksibilnost u vremenima kupovine, što može biti posebno korisno za one koji rade tijekom ostalih dana radnog tjedna. Bilo kakve regulacije rada nedjeljom treba da se provedu u okviru Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, a ne Ministarstvo trgovine. Ministarstvo rada i socijalne politike posjeduje ustavne i druge nadležnosti da regulira radno-pravne odnose i tržište rada u FBiH. U tom smislu je važno osigurati da se za rad nedjeljom isplaćuju više nadnice, te konačno zakonski omogućiti značajniji udio rada studentske populacije, koja bi mogla popuniti jaz u nedostatku radne snage u trgovačkom sektoru, naročito kada se radi o radu nedjeljom. Na ovaj način i poslodavci i njihovi zaposlenici/ce bi imali koristi od studentskog rada.

- Donosioci politika trebaju podsticati dalja istraživanja kako bi bolje razumjeli širok spektar utjecaja (de)regulacije rada nedjeljom. Važno je da donosioci politika pažljivo razmotre potencijalne utjecaje i implikacije prije donošenja bilo kakvih odluka i da iste prilagode specifičnim potrebama i okolnostima.

Ovakav sveobuhvatni pristup će osigurati da se prednosti deregulacije maksimiziraju. Autori preporučuju da se eventualna regulacija rada nedjeljom omogući na razini jedinica lokalne samouprave (općina i gradova), a nikako na razini entiteta odnosno FBiH kao u ovom slučaju. Dva su argumenta za navedeno: zabrana rada trgovina nedjeljom u cijeloj FBiH podrazumijeva da će se potrošači, radnici i javni prihodi prebaciti u entitet Republika Srpska i svaki grad i općina u FBiH ima jedinstveno kulturno, religijsko i drugo naslijeđe, tako da bi spram navedenog trebalo da samostalno procjene treba li zabraniti ili ne rad nedjeljom, istaknuto je u analizi.

Nadalje, dodaje se kako nadležne inspekcije trebaju voditi računa o plaćanju prekovremenog rada, a shodno Zakonu o radu u FBiH. Ovo podrazumijeva dodatno kapacitiranje nadležnih inspekcija, kao i poseban fokus na provođenje inspekcijskog nadzora vikendom i praznicima kada se krše ove zakonske odredbe.

Sindikat trgovine FBiH treba da kroz pojedinačne ili kolektivne ugovore regulira pitanje zabrane rada nedjeljom u FBiH. Pojedini trgovinski lanci već sada kraće rade nedjeljom, dok postoje trgovinski objekti koji nikako ne rade nedjeljom shodno vlastitoj korporativnoj društvenoj odgovornosti i pokušaju da omoguće bolje radne uvjete radniku. Sindikat trgovine FBiH treba da na ovom osnovu lobira i utječe na zabrane.

Udruženja potrošača treba da educiraju potrošače o tome kako treba da obave svoju kupovinu, a da to bude najmanji teret radnika i da se na taj način zaštite radnička prava. Također, udruženja potrošača trebaju promovirati praksu kažnjavanja onih trgovinskih lanaca koji ne poštuju prava radnika - tako što će potrošači birati druge trgovinske lance (jedan od primjera ovih kampanja koje su se dešavale u prošlosti jeste kazna za one koji ne omogućavaju posjedovanje stolice za radnike na blagajnama).

- U slučaju da ovakav (rigidan) zakonski prijedlog prođe fazu nacrta nužno je intervenirati amandmanski kako bi se osiguralo da mali trgovci (samozaposlenici) imaju mogućnost da rade i nedjeljom, jer su oni najviše pogođeni ovim zakonskim prijedlogom (što je u skladu sa nekim evropskim praksama), zaključuje se u analizi.

Kakva je situacija u Europi? 

Autori analize navode kako izuzev Hrvatske i Crne Gore, u posljednjih 20 godina većina europskih zemalja nastojala je deregulirati rad nedjeljom. Njemačka, Danska, Španija, Finska, Francuska, Italija i Portugal jedine su zemlje koje su promijenile svoje zakone o nedjeljnom trgovanju u posljednjih 20 godina i sve su se okrenule ka deregulaciji, odnosno blažim ograničenjima zabrane rada.

- Ono što je važno naglasiti jeste da se broj radnika/ca koji rade nedjeljom u EU povećava (prema EWCS-u, udio radnika koji prijavljuju da rade nedjeljom porastao je sa 27,5 posto u 2005. na 30 posto u 2015.). Čak 22 države u EU imaju neograničeno ili djelomično regulirano (radni sati, veličina objekta, regulirana prodaja nekih proizvoda itd.) radno vrijeme nedjeljom. Države koje imaju zabranjen ili restriktivniji rad nedjeljom su: Austri7 ja, Belgija, Francuska, Grčka, Hrvatska, Kipar, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Poljska i Slovenija. Međutim, svaka od ovih država ima niz izuzeća, i to ne samo po djelatnostima, već i po danima.