Članice Sjevernoatlantskog pakta u Haagu dogovaraju novu zajedničku ambiciju. Do 2035. godine trebala bi svaka izdvajati najmanje pet posto bruto društvenog proizvoda na obranu. I dok se ta brojka na prvu čini kao tehnički detalj iz vojnopolitičkih kabineta, njezine posljedice su globalne i dramatične.

Države diljem svijeta povećavaju vojna izdvajanja brže nego ikad od završetka Hladnog rata. Prema aktualnim projekcijama, svijet će u sljedećih deset godina potrošiti više od 40 tisuća milijardi dolara na obranu. Slovima – četrdeset tisuća milijardi dolara. Ne radi se više samo o nacionalnim vojnim proračunima, nego o globalnom obrascu ponašanja u kojem je obrana postala dogma, a militarizacija društva oblik kolektivnog samopouzdanja.

Svijet više vjeruje raketnim sustavima nego institucijama
U središtu svega je jedno tiho, ali neumoljivo uvjerenje da će se budućnost odlučivati kroz vojnu silu, a ne kroz suradnju. Proračuni govore da više vjerujemo u raketne sustave nego u institucije. Više u borbene avione nego u obrazovanje, više u obranu od neprijatelja nego u stvaranje partnera. Nemamo ideju o tome kako svijet učiniti boljim pa ćemo ga učiniti opasnijim. Ulažemo u ono što je zapravo investicija u sljedeći veliki rat. Možda ne želimo da se dogodi – ali sve radimo da, kad se dogodi, bude veličanstven – iprofitabilan.

Još je 1961. godine Dwight D. Eisenhower, američki general i predsjednik SAD-a, upozorio na opasnosti vojno-industrijskog kompleksa koji bi mogao nadživjeti demokratsku kontrolu i zdrav razum. Danas bi rekao: “Told you so, idiots.” Vojna industrija više nije alat države, postala je jedan od rijetkih globalnih sektora s rastom bez krize. Što je više straha, sukoba i neizvjesnosti – to su bolji poslovni rezultati. Današnji generali imaju TikTok, brend strategije i tim za krizno komuniciranje. Rat više nije tragedija i iznimka – on je tržište i sadržaj.

Ako u sljedećih deset godina potrošimo 40 tisuća milijardi dolara na obranu, a nijedan od ključnih globalnih problema time ne riješimo, onda se nismo obranili, onda smo kapitulirali pred vlastitim strahovima. Obrana je nužna, ali opsesija njome je poraz, navodi Poslovni. Ne samo strateški – nego ljudski. Pokušavamo se zaštititi od svijeta koji bi mogao nastati, istodobno odustajući od svijeta koji bismo mogli stvoriti.

Zamislite alternativu – da tih 40 tisuća milijardi dolara uložimo u energetsku tranziciju, obrazovanje, zdravstvene sustave, borbu protiv siromaštva, obranu od klimatskih promjena, u istraživanje, znanost i tehnologiju… Bi li svijet bio sigurniji? Vjerojatno da. Bi li bio bolji? Bez ikakve sumnje. Četrdeset tisuća milijardi. To nije tek broj. To je dijagnoza, piše financa.