Piše: Dragan Bradvica

Pandemija Covid-19 je uzrokovala duboku recesiju u regiji zapadnog Balkana, uz smanjenje i domaće i vanjske potražnje, praćeno pogoršanjima u lancima snabdijevanja, dovodeći do negativnog rasta u svih šest zemalja regije u 2020.

Prema najnovijem Redovnom ekonomskom izvješću Svjetske banke, prognozira se smanjenje ekonomskog rasta za 4,8 posto u 2020., što je za 1,7 posto manje od prognoza iz travnja. Očekuje se da će BiH u 2020. zahvatiti najteža recesija u posljednjih 25 godina. Za 2020. se projicira smanjenje realnog BDP-a za 3,2 posto zbog usporavanja u većini proizvodnih sektora, slabije potražnje iz okruženja i političke neizvjesnosti. Nepovoljne demografske karakteristike BiH, povećanje broja zaraženih i teško političko okruženje mogu također pogoršati utjecaj pandemije i uzrokovati čak i veći pad BDP-a, nego što se trenutno procjenjuje.

- Ova kriza je imala ogroman utjecaj na ekonomiju i živote ljudi u BiH, kaže Emanuel Salinas, voditelj ureda Svjetske banke za BiH i Crnu Goru.

Teško stanje

Isto tako, jasno kaže kako se naša zemlja suočavala s brojnim izazovima i prije pandemije, a sada je rješavanje mnogih od njih postalo još urgentnije. To uključuje stvaranje prostora za snažniji privatni sektor, povećanje efikasnosti javnog sektora, bolju zaštitu ljudskog kapitala u zemlji (kroz bolje obrazovanje i zdravstvo) i stvaranje boljih prilika za mlade.

Linda Van Gelder, direktorica Svjetske banke za zapadni Balkan kaže kako, slično kao i u većem dijelu svijeta, pandemija dalje teško pogađa ljude na zapadnom Balkanu, ugrožavajući i zdravlje i ekonomsko dobro stanje ljudi u svih šest zemalja regije.

- Koliko god da je situacija loša, bila bi mnogo gora da vlade nisu brzo uvele mjere od samog početka krize. Prvi prioritet je i dalje stavljanje zdravstvene krize pod kontrolu, uz ograničavanje ekonomske štete. Kreatori politika u regiji će se potom trebati fokusirati na jačanje svojih ekonomskih osnova za čvrst oporavak, naglasila je Van Gelder.

Brojni izazovi

Prema izvješću, svih šest zemalja regije je brzo donijelo politike za zaštitu života i egzistencije. Uvođenje širokih programa očuvanja radnih mjesta, uključujući subvencije za zaposlene, pomoglo je na sprečavanju nekih od najtežih utjecaja pandemije na zaposlenost, dok su programi socijalne pomoći, kao što su novčani transferi, pomogli zaštiti najugroženije populacije u regiji u svjetlu zatvaranja privrednih subjekata i drugih ograničenja.

 Međutim, usprkos tim mjerama, napredak na aktivaciji radne snage, ostvaren u regiji u nekoliko prethodnih godina, sada je anuliran, a kriza onemogućava ostvarivanje napretka na smanjenju siromaštva. Na ove izazove se nadovezuje povećanje fiskalnih deficita u regiji, obzirom da vlade, u situaciji pada prihoda, nastavljaju s većom potrošnjom da bi ublažile ekonomsko usporavanje. Uz neizvjestan kraj ekonomske krize, vjerojatno je da će pritisak na tržišta rada i prihod potrajati još nekoliko narednih mjeseci.

- Osim poboljšanja zdravstvenih sustava i jačanja mehanizama socijalne zaštite, kreatori politika u regiji bi trebalo da uvode mjere za jačanje ljudskog kapitala, izgradnju snažnijih institucija i jačanje vladavine prava. Ova nesretna okolnost da se mora trošiti više u vrijeme smanjenja prihoda, nameće dodatni pritisak na vlade u regiji da prioritet stave na fiskalnu stabilnost, uključujući i putem unapređenja javne potrošnje i jačanja pridržavanja poreskih obaveza, poručila je Van Gelder.