'TAJNI VILAJET': O gospodarima života i smrti u opkoljenom Sarajevu
U Mostaru predstavljena knjiga Edina Garaplije
Piše: V.S.Herceg
mostar@dnevni-list.ba
U Mostaru je prije nekoliko dana predstavljena knjiga 'Tajni vilajet', autora Edina Garaplije, bivšeg pripadnika Službe državne sigurnosti BiH, šefa Podcentra za praćenje tajne službe AID, a danas uglednog poslovnog čovjeka i stručnjaka za sigurnost. On je, razotkrivajući ratne zločine tzv. „duboke države“ tijekom rata Sarajevu, razotkrio i zločine jedinice 'Ševe' u opkoljenom gradu.
Nakon što je priveo Nedžada Herendu zvanog Brko, pripadnika jedinice 'Ševe', koji je u saslušanju priznao mnoge zločine u ratnom Sarajevu, uslijedila je odmazda i krivotvorenje dokaza. On i njegovih dvojica kolega zbog privođenja Herende su uhićeni, lažno optuženi za otmicu iz koristoljublja i pokušaj ubojstva, uz nalog da se „brane šutnjom i čuvaju državnu tajnu“. Godine 1997. osuđeni su na ukupno 25 godina zatvora, a sam Garaplija na 13, od kojih je u KPD Zenica odrobijao 5, a njegove kolege na 7 i pet godina.
Alija Izetbegović ga je u TV Dnevniku javno nazvao „nacionalnim izdajnikom i iranskim teroristom“.
Uz pomoć Garaplijinog odvjetničkog tima, Josipa Muselimovića i Faruka Balijagića, na koncu je oslobođen krivnje.
Edin Garaplija preživio je tri atentata, a danas njegova knjiga 'Tamni vilajet' unosi paniku među aktere zaboravljenih događanja u ratnom Sarajevu, ali i BiH, ali i mnogim krivotvorenim događajima koji su danas postali istina. Knjigu od 20 stranica čitatelj čita u jednom dahu, uklanjajući dugogodišnje 'zavjese' nad mnogim vrlo poznatim, ali nerasvijetljenim događajima.
„Doprinos čišćenju društva“
Sam Garaplija je na predstavljanju knjige kazao kako se dugo stvarao pakleni plan raspačavanja Bosne i Hercegovine, gdje bi jedan dio pripao Srbiji, drugi Hrvatskoj, a treći bi bio „begovat“.
„Zašto se ovo nama dogodilo? U knjizi se demistificira sam pojam 'vilajet', kao turska namjesništva koji su prepoznavali domaće begove koji će u njihovo ime te vilajete rukovoditi. I to je bila namjera – da se BiH podijeli na tri dijela, gdje će velikoj Srbiji pripasti njen dio, Hrvatskoj njen dio, a unutra ostati begovat koji će zadovoljiti želje i ambicije tadašnje vlasti. Svjesni smo da pojedinci iz tih vremena i danas imaju utjecaj i da su na dužnostima i da su svoje pipke pustili ne samo na pravosuđe, već i u policijskim i sigurnosnim agencijama. Na žalost, još uvijek imamo recidive prošlosti koje je teško očistiti“, kazao je autor na predstavljanju svoje knjige.
Istaknuo je kako je njegova knjiga svjedočenje i doprinos „čišćenju društva“.
„Nisu oni prijatelji BiH i domoljubi kakvim se prikazuju. Oni su izdajnici zajedničke BiH. Oni su o ustaljenom scenariju za svoje protivnike govorili da su izdajnici, a među njima sam i ja jer je to na TV rekao i Alija Izetbegović, što je ustaljena zamjena teza“, kazao je Garaplija.
„Ideja i istina o BiH“
Kako je kazao jedan od predstavljača Garaplijine knjige u Mostaru, prof.dr. Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u prvom planu priče knjige 'Tamni Vilajet', je priča o identitetu i teškim temama.
„Grad Sarajevo, zatvoreni i opkoljeni grad, a ono što je 'unutra', što je sigurnost, postaje zlo. Rat, kako ga Garaplija opisuje, ima tri sudionika – agresor, onaj koji se suprotstavlja agresoru i treća strana mafija – duboka država“, rekao je, između ostaloga prof. Pobrić.
„Po meni, ideja ove knjige je ideja i istina o BiH važnija od bilo kakve vrste pripadnosti i da je to nešto što ovu zemlju jednog dana može pretvoriti u ozbiljnu državu“, zaključio je profesor Pobrić.
Dragan Marjanović, književnik i novinar, kazao je kako knjigu 'Tamni vilajet', može napisati samo iznimno dobro upućen i hrabar čovjek. „U vrijeme kada je osjetio da će umrijeti, Omer Behmen, poziva čovjeka, autora ove knjige, rekavši 'Halali mi'“, otkrio je Marjanović. „Ovo je knjiga milijardu zanimljivih detalja“, istaknuo je, između ostaloga Marjanović.
Josip Muselimović, Garaplijin odvjetnik, na predstavljanju 'Tajnog vilajeta' u Mostaru kazao je kako je on Garapliju branio 'pro bono' te da je ponosan zbog ovog slučaja koji smatra dijelom stvaranja suvremene, pravne i demokratske države.
Muselimović je istaknuo kako, unatoč vrlo opasnim okolnostima i za njega kao odvjetnika, smatrao da treba ostati uz svoga branjenika i onda kada ga napuste svi, od prijatelja, kolega, do čak rodbine.
Razotkrivanje zločina
Između ostaloga, Edin Garaplija u svojoj knjizi piše i pokušaju atentata na Sefera Halilovića načelnika Glavnog stožera ABiH koji se usudio postaviti pitanje o tijeku novca, ubojstvu Ismeta Bajramovića Ćele, terorističkom napadu u Mostaru, masakru u Tuzli, prisustvu ruskih generala, ali i o dva vrlo poznata zločina koja su se dogodila u ratnom Sarajevu, a koje je priznao Nedžad Herenda Brko.
Radi se o ubojstvu 1992. godine, zarobljenih vojnika JNA koji su dovedeni ispred Doma policije kod Velikog parka.
„“Dok su zarobljeni vojnici čekali da ih prebace u sarajevski zatvor, prišao im je Brko, s još nekoliko pripadnika jedinice Juzufa Prazine Juke. Herenda naređuje da se zarobljenici prislone uz zid, nakon čega ih je hladnokrvno strijeljao, na očigled desetine svjedoka. Tijela strijeljanih vojnika su ostala ležati na pločniku do sutradan, nakon čega su ih pripadnici Ševa i Jukine jedinice prevezli u prigradsko naselje Dariva, blizu linije razgraničenja, gdje su ih spalili prikrivajući dokaze o ovom zločinu. Odmah nakon likvidacije zarobljenika, paraobavještajci su se potrudili da se pošalje depeša Ministarstvu obrane BiH u kojoj se navodi da su vojnici nakon predaje dobrovoljno priključili u redove TO BiH“, navodi Garaplija u knjizi.
Jedan od zločina o kojem Garaplija piše je i ubojstvo 'sarajevskih Romea i Julije', Boška Brkića i Admire Ismić, mladića srpske nacionalnosti i djevojke Bošnjakinje koji su željeli pobjeći iz ratnog Sarajeva.
„Ovo dvoje mladih, po nacionalnosti Srbin i Bošnjakinja, postali su sinonim stradanja mladih na zaraćenim stranama u ovom suludom ratu. Njihova ljubav i zajednička smrt koja ih je stigla kroz fijuk Brkinog snajpera sredinom svibnja 1993. postali su urbana svjetska legenda. Poginuli su pri pokušaju prelaska s teritorije pod kontrolom Armije BiH na teritoriju pod kontrolom pobunjenika na Grabovici. Brko nam je bez imalo kajanja priznao da je on, s još jednim snajperistom iz Ševa, djelovao iz pravca nekadašnjeg sarajevskog kluba studenata elektrotehnike 'Stelex'. Prvo je pogođen Boško koji je prvi pokušao pretrčati most, a potom i Admira koja mu je pritrčala u pomoć. Njihova beživotna tijela ostala su zagrljena danima ležati u vlastitoj krvi. Na istom mjestu gdje su nekoliko mjeseci ranije pobunjenički snajperisti ubili učesnice mirnih prosvjeda protiv rata, Olgu i Suadu, zločinci s naše strane su uzvratili“, piše Edin Garaplija u 'Tamnom vilajetu'.
„…I taman kad smo pomislili da ne može gore, Brko bi nas zaprepastio svojim novim priznanjem – da su pored vojnika za mete, uzimali i civile na Grbavici. 'Vježbali smo ponekad i na starim babama', priznao nam je bez ustezanja. Na moje pitanje kako je mogao biti siguran da to nisu bile neke Bošnjakinje koje su ostale na Grbavici, odgovorio je hladnokrvno: 'Nisu, to su bile Srpkinje, jer su nosile crninu'“, dio je u kojem se piše o saslušanju Nedžada Herende.
U 'Tajnom vilajetu', Edina Garaplije, nema NN osoba. Autor navodi imena aktera, počinitelja zločina, nalogodavaca i onih koje zločine prikrivaju punim imenom i prezimenom te je ova knjiga uzburkala mnoge duhove u BiH, pa i one aktere koji su još uvijek politički aktivni i sudjeluju u vlasti u BiH.