Tamna strana njemačkih institucija za osobe s posebnim potrebama
Kada netko doživi uznemiravanje, zlostavljanje ili ponižavanje, za pravnu zaštitu obično je dovoljan telefonski poziv. Kada netko s posebnim potrebama doživi istu stvar, to često ostaje u mraku, upozorili su u ponedjeljak zajednički njemački povjerenik Jürgen Dusel i Institut za ljudska prava (DIMR).
Stotine tisuća štićenika ustanova za osobe s posebnim potrebama možda nemaju ni priliku pozvati pomoć i zaštitu, piše dpa.
“Štićenici u centrima doživljavaju različite oblike nasilja, od psihičkog, preko fizičkog, do seksualnog”, rekla je Britta Schlegel iz DIMR-a.
Dusel je naveo da koncept zaštite često ostaje samo slovo na papiru.
Od lipnja prošle godine ustanove za osobe s posebnim potrebama slijede određene, zakonom propisane protokole za pružanje zaštite štićenicima.
Unatoč tome, sada objavljeno 10-mjesečno istraživanje ukazuje na “ogromne količine nasilja svih kategorija, od blagih do teških oblika psihičkog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja” u centrima diljem Njemačke.
Prema Duselu i Schlegelu, “velika važnost” istraživanja je, prije svega, podizanje svijesti o incidentima u centrima.
Schlegel je naglasio da trenutno ne postoje pouzdani podaci za statističko mjerenje stope nasilja. Sada vlasti mogu samo pretpostaviti da ima mnogo neprijavljenih slučajeva.
“Žrtve rijetko same traže pravnu zaštitu”, rekao je Schlegel, jer to otežava “njihovu ovisnost o drugima i nepoznavanje vlastitih prava”.
U posebnim radionicama diljem Njemačke radi oko 330.000 osoba s posebnim potrebama, a njih 200.000 živi u specijaliziranim ustanovama. Mnogi rade u radionicama i žive u centrima. Mogu doživjeti zlostavljanje od strane mnogih.
DIMR i Dusel pozdravljaju plan berlinske vlade da poboljša zaštitu i spriječi nasilje, ali upozoravaju da samo to nije dovoljno.
“Bolja zaštita samo je prvi, iako važan korak prema inkluzivnom društvu”, poručili su i pozvali na radikalnu reformu sustava skrbi i uključivanja osoba s posebnim potrebama u društvo.
