Srpski nacionalni poglavica Milorad Dodik provokatorski najavljuje “mirni razlaz” Srba i Bošnjaka u BiH, odnosno entiteta RS od matične i mrske mu države, dok mu huškački parira muslimanski radikal i bošnjački nacionalni “poglavnik” Bakir Izetbegović ratnom odmazdom. Čitav protekli tjedan traju njihova prepucavanja, koja iritiraju građane.

U ratu država daje topove, gazde volove, a sirotinja sinove. Mi nemamo  državu koja bi sirotinji i budalama dala topove i ostale sijače smrti, nemamo gazda s volovima, ali imamo rogatih i bogatih zvijeri u vlasti, i imamo, nažalost sirotinje u izobilju.  I puno zaraženih  od opakog koronavirusa kojima Izetbegović i Dodik ne znaju, ne mogu ili ne žele nabaviti spasonosno cijepivo. 

Nerealne priče

Koliko god bili optimistični, razumni pa i lažno spokojni u uvjerenju da ljudi ne žele više ratovati, situacija nije nimalo bezazlena. Bakir Izetbegović i Milorad Dodik su abnormalno bogati moćnici čije se ratno i postratno bogatstvo zasigurno mjeri milijunima eura i iskustva govore da su takvi nemoralisti spremni pustiti tuđu krv za svoju slobodu.

Za samoubilačko odcjepljenje Republike Srpske Milorad Dodik mora imati jakog političkog i vojnog pokrovitelja. I kada bi htio, Aleksandar Vučić nije dovoljan i njegova Srbija ne smije, niti ima snage i kapaciiteta da stane na granicu entiteta RS, recimo na Vracama iznad Sarajeva. 

Neki se pribojavaju da bi možda Rusija mogla nekom munjevitom akcijom poput one na Krimu “anektirati“ pa onda i odvojiti Srpsku od države BiH. To ne djeluje realno, jer su NATO i EUFOR već u BiH ili su daleko bliži od ruskih snaga.  To onda znači da je, pošto Bakir Izetbegović s gnušanjem odbacuije Dodikove maštarije o mirnom razlazu, jezivi sukob možda moguć jedino u samoj utrobi naše zemlje. Za rat je potreban okidač, dakle Milorad Dodik bi u nekom trenutku trebao proglasiti propast pregovora o mirnom razlazu i samostalnost svoga entiteta.  

To bi bio povod da bošnjački nacionalni poglavica objavi Dodiku i RS-u ratni sukob. Tko bi, s čim, gdje i kako bi se ratovalo, nameću se logična pitanja na koja je teško dati razborite i precizne odgovore. 

Dogovorili se da pričaju o ratu

-Niti Dodik ima partnere za mirni razlaz, niti Izetbegović ima partnere za rat. Samo čekam kad će se u ovu priču, koja je isključivo u funkciji predizborne kampanje, uključiti Dragan Čović s njegovom pričom o ugroženosti Hrvata u BiH. Niko me ne može uvjeriti da se Izetbegović, Dodik i Čović nisu dogovorili da plasiraju ovakve priče – briljantno je “zaledio” srpske i bošnjačke nacionalne radikale možda i najrealniji političar u BiH Mladen Ivanić.

Budalastog rata ne bi, po Ivaniću, trebalo biti , ali bi se do sljedećih parlamentarnih izbora koji su ozbiljna prijetnja političkom smaknuću Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, mogle izrežirati neke vrlo opasne političke, antidržavne projekcije.  

Smušenim i brzopletim natucanjem srpskom vođi u BiH, šef SDA Bakir Izetbegović upada, za početak, u njegovu lukavu zamku potencijalnog rasturanja državnih obrambeno-sigurnosnih i policijskih snaga. U trenutcima neke ozbiljne projekcije i poziva na “mirni razlaz” oružane snage, OSA, SIP-a, Granična policija, Služba za poslove sa strancima, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela bi popucale poput mjehura.  

Čak što više, uz entitetske i županijske policijske postrojbe, to bi bili ti udarni ljudski resursi kojima bi Dodik i Izetbegović gurnuli oružje u ruke. 

To bi bio težak udarac za državu koju želi braniti Bakir Izetbegović. Umjesto ratno-huškačke retorike Izetbegović i druge bošnjačke starješine bi se morale  posvetiti dijalogu i to iskrenom, a ne smutljivom i prevarantskom dijalogu.  

Kritike

U Sarajevu je sve više kritičara koji ukazuju da sadašnja bošnjačka politička garnitura, najviše Bakir Izetbegović nema politički i intelektulani kapaciteta za pariranje nadobudnom Miloradu Dodiku. Dapače, smatra se da je upravo Izetbegović najveća smetnja za nametanje vjerodostojne i krebilne državne i bošnjačke mirotvorne politike.   

-Bošnjačka politika je sve karte bacila na Željka Komšića koji nema ni međukantonalnu težinu a međunarodni susreti su mu se sveli na Čedu Jovanovića i Stjepana Mesića. I Izetbegović i Komšić su sve svoje međunarodne poteze reducirali na pitanja domaće politike jer važnije je ispasti patriot kod kuće nego postići nešto realno, tvrdi sarajevski novinar Sead Numanović. 

Dodaje kako je problem u prijetnji ratom što ona mora biti kredibilna. Prema njegovim riječima onaj kome prijetite ratom mora biti uvjeren da ste rat u stanju pokrenuti i u njemu zatim pobijediti.

-Bošnjačka politika ne posjeduje nikakve resurse za početak i vođenje rata, pa je stoga njihova galama oko rata morbidno smiješna. Moguće je prekrajanje granica bez rata. Kako? Tko smo mi? Milijun ljudi koji ne znaju jesul pošli ili došli! Daj Bože da do toga ne dođe. (…) Mi plašimo mečku rešetom. Tko će pucat i iz čega će pucat? Tko će predvodit ove što pucaju?! Nemojmo imati iluzija i nemojmo podgrijavati te iluzije, razočarao je ratoborne Bošnjake  Numanović. 

Ako je suditi po orgijanju radikala po društvenim mrežama, uz ratnika Bakira Izetbegovića, koji se javno ponudio za “vođu otpora”,  puške bi uzele i bradate  vehabije i šačica okorjelih kriminalaca u zatvorima koji bi se tako dočepali slobode i ratnog plijena.  

S Bakirom na čelu, ili  opet u pancirnome trezoru BiH bi se, po njegovim suludim džihad predanostima, pretvorila u terorističku klaonicu. 

-EUFOR je dio sveobuhvatne strategije EU za Bosnu i Hercegovinu. EUFOR je također nadležan i za implementaciju vojnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, čiji Aneks 4 (Ustav BiH) postavlja temelje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim pravom.  Rezervne snage stacionirane izvan zemlje, odnosno u Europi, mogu biti pozvane da u kratkom roku upute svoje snage kako bi pojačale EUFOR u slučaju prijetnje sigurnom i stabilnom okruženju. Na ovaj način EUFOR može brzo intervenirati kako bi podržao bh. agencije za provođenje zakona u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja, ako za tim bude potrebe, naveli su iz EUFOR-a, odgovaraju na prijetnje iz Europskih snaga. 

-Zato povodom posljednjeg sluđivanja javnosti novim virtualnim ratovima između koalicijskih partnera i skretanje pažnje sa stvarnih životnih problema građana želim javno pozvati lidere vladajućih stranaka koji su se otcijepili od naroda da stanu na čelo rata protiv pandemije i da povedu građane Bosne i Hercegovine u masovno cijepljenje. Cijepljenje je nužno da bi se narod spasio, a otcjepljenje fiktivna priča od koje nema koristi, kao ni od besmislenog pričanja o predvođenju naroda u rat. Rat je prošao i ko se borio, borio se. I još   tragičnije, tko je  jamio, jamio, doziva pameti Dodika i Izetbegovića, šef SDP-a Nermin Nikšić.  

-U ovom posljednjem smislu, nema Bošnjaka koji može biti zadovoljan politikom koja se u ime ovog naroda vodi u posljednjih 20 godina. Ta politika do danas ima samo jedan vlastiti trijumf: sticanje međunarodnog priznanja 1992.g. Ostavi li se postrani rat, to je bila politika gubitaka, nezaustavljive  serije gubitaka, i ta politika niti zna, niti može da se suprotstavi velikosrpskom pokretu i da ga porazi na njegovom najjačem uporištu. No, ma kakva bila, ukoliko bi ta politika našu zemlju uvela u članstvo Nato saveza i, kasnije, u EU, to će biti uspješna politika; njezini decenijski gubici mogli bi joj biti oprošteni – jer je rezultat glavni faktor prilikom ocjenjivanja bilo koje politike. Ali tko je taj tko može biti siguran da će se ta dva članstva ikada dogoditi, a još više: ko može biti siguran da će ulaskom Bosne u ove dvije organizacije velikosrpski pokret biti poražen!, ukazuje na svu jalovost i nedoraslost bošnjačke politike jedan od osnivača SDA i intelektualaca Džemaludin Latić. 

Budale i rat

Njegov brat, poznati publicist Nedžad Latić vidi Bakira Izetbegovića kao zadnju osobu koja treba pozivati na  rat.  

-Ako smo kao bosanski muslimani u ratu nedostatak pameti plaćali krvlju, kao što danas zbog nedostatka pameti i sposobnih ljudi u pandemiji koronavirusa umiremo „ko na traci“, u budućnosti ćemo nestati isključivo zbog nedostatka sopstvene pameti. Tada nas četnici i ustaše neće ni morati klati! Zato Bakir Izetbegović nema pravo u tom kontekstu govoriti o ratu. Jedino u čemu bi bilo dozvoljeno jednom bošnjačkom lideru da objavi rat jeste siromaštvo. U tom džihadu nećemo vidjeti Bakira Izetbegovića. Znamo zašto ne!”

Kažu statističari da nas ovih dana zanoći jedva dva, dva i pol milijuna u oba entiteta. Neki nisu niti večerali, drugi vjerojatno pakiraju kofere za Njemačku, pa, tko će doista biti lud i ratovati za Dodika i Izetbegovića koji se iživljavaju u “svili i kadifi.” Ali, kako reče Bora Čorba, uvijek će bit  “budala i rata”. J. S.