Posljednjih nekoliko dana i tjedana mnogi politički dužnosnici, kao i vjerske i stranačke vođe iz BiH i Hrvatske organiziraju razne vrste sastanaka, nešto formalnih, a većinom neformalnih.

Pa tako primjerice imamo polustranačke posjete lidera HDZ-a BiH pretežno svojm stranačkim kolegama u Hrvatskoj kao što su Andrej Plenković ili Grlić Radman, a ponekad navrati i do predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića.

Osim njegovih posjeta intenzivirane su i posjete i nekakvi 'smirujući' razgovori vjerskih dužnosnika pa smo imali slučaj da reis Kavazović boravi u Zagrebu, razgovara sa nadbiskupom Bozanićem i posjećuje hrvatskog premijera Plenkovića.

Jedan od posljednih od niza sličnih posjeta zabilježen je i kao razgovor šefa SDA Bakira Izetbegovića sa Zoranom Milanovićem. Još poodavno slične razgovore je zajedno s Čovićem obavio i s Plenkovićem.

Lažna relaksacija odnosa

Akteri ovakvih sastanaka ne govore o detaljima o čemu su konkretno razgovarali i što su konkretno dogovorili. Umjesto toga uporno ponavljaju kako treba relaksirati odnose između Bošnjaka i Hrvata, kako treba zaustaviti tenzije, kako treba pomiriti Bošnjake i Hrvate i slične floskule.

U tome ih slijede svojim izvještavanjem i određeni 'režimski' mediji sa svih strana koji govore o napetoj situaciji u BiHi posvađanim Bošnjacima i Hrvatima, pa su sada valjda određeni politički i vjerski akteri u misiji „pomirivanja“ posvađanih naroda. 

Odjednom su svi oni 'pomiritelji',  ali ne govore tko je uopće posvadio Bošnjake i Hrvate, ako su uopće oni posvađani i zavađeni?
Kao prvo, Hrvati i Bošnjaci kao narodi u BiH nisu posvađani, niti su ikada bili, jer nitko još nije vidio da se pripadnici naroda svađaju oko nečega, da postoje sukobi oko bilo čega na svakodnevnoj razni. Naprotiv, obični ljudi Bošnjaci i Hrvati kao građani BiH bez ikakvih problema svakodnevno funkcioniraju sasvim normalno bez ikakvih svađa i incidenata.

Ukoliko se poneki incident i desi on je rezultat konfuzije u glavi određenih 'budala' ili čak često i izrežiranih incidenata poput skidanja kakvih zastava, devastacije spomenika ili sličnih „manifestacija“ u režiji određenih političkih aktera kojima takve situacije odgovaraju u određenom momentu.
Kada ovo kažemo, neki će reći da se ne misli na takve sukobe već na političke sukobe Hrvata i Bošnjaka, u zadnje vrijeme intenzivirane zbog izmjena Izbornog zakona BiH gdje navodno Bošnjaci i Hrvati ne mogu postići dogovor.

I takva argumentacija je promašena jer se u tom slučaju ne radi o sukobu i zavadi Bošnjaka i Hrvata, već o tenzijama između ponajprije dvije političke opcije koje pretendiraju da predstavljaju sve Bošnjake i sve Hrvate.

Naravno, riječ je o SDA i HDZ BiH koji žele da ih se postovjeti sa svim Bošnjacima i Hrvatima. Ni to nije istina jer praktično, po rezultatima izbora, a u odnosu na broj stanovnika te dvije stranke predstavljaju jedva tek nešto više od četvrtine Bošnjaka i Hrvata.

Jesu li stvarno posvađani?

No, ako čak i uzmemo da je to relevantan postotak jer im je on osigurao da međusobno vlastitim dogovorima formiraju vlast na svim razinama,  i ako pretpostavimo da oni stvarno predstavljaju Bošnjake i Hrvate, postavlja se stvarno pitanje gdje su to i kako SDA i HDZ stvarno posvađani?
Jer koliko vidimo, oni zajedno bez ikakvih svađa i bez ikakvih problema i dalje na svim razinama zajedno drže vlast. Svakodnevno na svim razinama vlasti, od općinskih, gradskih, županijskih i državnih bez ikakvih problema i bez ikakvih svađa oni zajedno, dogovorno i složno uhljebljavaju svoje stranačke kadrove, zapošljavaju podobne, svakodnevno dijele milijune, čak i milijarde proračunskog novca i kredita bez ikakvih svađa i tenzija.

Također, bez ikakvih svađa i bez ikakvih tenzija iza kulisa javno proklamirane navodne svađe dijele tendere, poticaje, kupuju službena vozila i koriste ih za privatne svrhe, bez ikakvih tenzija i svađa štite jedni druge u svim mogućima aferama u kojima su u mnogima i u zajedničkim optužnicama.
Osim toga, SDA i HDZ koji se predstavljaju kao predstavnici navodno posvađanih naroda relaksirano zajednički biraju jedni druge na razne političke, direktorske, gradonačelničke funkcije.

Bolje reći jedni s drugima zajedno vedre i oblače od vrha do dna, određujući sve: od toga tko će biti čistačica ili vozač u nekoj općinskoj službi do službenika u nekom federalnom ili državnom ministarstvu. Ako je sve ovo ovako, a jeste – postavlja se pitanje kako narodi mogu biti posvađani, ako nisu čak posvađani ni SDA i HDZ koji iza kulisa surađuju bolje nego ikada.
Zbog toga, postavlja se pitanje tko i iz kojih razloga uporno širi teze i laži o posvađanim Bošnjacima i Hrvatima u BiH?

Stalne lažne tenzije i relaksacije

Jedan jedini je odgovor, a to je da su to upravo oni kojima takva histerija o navodnoj svađi odgovara kako bi lakše i brže dijelili plijen i utaljivali se u svoje isplanirane talove što dalje od očiju javnosti.

Takve laži šire upravo oni koji žele da nakon navodne dugogodišnje svađe u očima domaće, a pogotovo međunarodne zajednice ispadnu kao pomiritelji, vizionari i graditelji mira zaslužni za navodnu relaksaciju odnosa između naroda. A ta lažna relaksacija, doći će na isti način kada je došla lažna tenzija – onda kada oni odluče da se to dogodi. Slična „relaksacija tenzija i odnosa“ se dogodila primjerice prilikom potpisivanja tzv. „Mostarskog sporazuma“, kada su u toj navodnoj relaksaciji sudjelovali i međunarodni predstavnici tapšući po ramenima glavne aktere zbog kojih je i došlo do 12-godišnjeg mostarskog zastoja. Bačene godine nisu bile bitne.
Upravo takvom scenariju glavni akteri nadaju se još jednom. Da politički neokrznuti izađu iz cijele zavrzlame koju su sami godinama kreirali. I da“ ispadnu“ pomiritelji naroda nakon čega će ponovo zajednički kreirati nove tenzije i relaksacije.

A iza kulisa nastaviti zajednički haračati, dok će svi obični Bošnjaci, Hrvati, Srbi i ostali građani još više tražiti načine što bržeg odlaska iz BiH. J. S.