Tko je kriv što nam ljudi umiru? Doza nepovjerenja prema vlastima uvijek prisutna

COVID 19 ponovno hara Bosnom i Hercegovinom. Stopa oboljelih i nažalost umrlih u pandemiji vremenom raste, pa je i briga građana veća. Dugo smo čekali na vakcine, a danas kada su dostupne građani se pitaju što nedostaje zdravstvenom sustavu u zemlji, pa je recimo prema nekim statistikama Bosna i Hercegovina po stopi smrtnosti od korone na drugom mjestu u svijetu, odmah iza Perua.
Pravo je pitanje i da li su u bolnicički ustanovama u našoj zemlji stvoreni uvjeti za kvalitetno liječenje COVID pacijenata, tim prije što je svima jasno kako su recimo neki respiratori skoro pa neupotrebljivi.
Komu vjerovati?
- Svima je jasno da uvjeti u kojima svakodnevno radimo kao liječnici nisu europski nivo iako zdravstveni djelatnici daju svoj maksimum svakodnevno. Iz onoga što je objavljeno na vidljivim portalima, ukupna smrtnost u tri županije koje gravitiraju primjerice Mostaru je 2 posto. Uspoređujući to s cijelom Federacijom BiH gdje se bilježi smrtnost 3.9 posto možemo biti zadovoljni ili Zeničko-dobojske županije sa 10 posto. To uvelike ovisi o i ukupnom broju testiranih tijekom pandemije koja je više nego očito različita među županijama. Iako za nas utješno u Hercegovini, moramo biti vrlo oprezni s ovakvim interpretacijama jer smrtnost izražena po broju umrlih na 1.000.000 stanovnika nas svrstava u prosjek Federacije BiH, navodi infektolog doktor Jurica Arapović.
Kaže i kako vrlo vjerojatno smrtnih ishoda ima i više nego što li ih je prijavljeno.
- Generalno u pandemiji jako puno ljudi umire u svojim domovima i ne stignu doći do bolnice i pitanje je da li se to propisno evidentiralo. Unatoč svim našim obavezama u COVID-bolnicama, mislim da se to vrlo odgovorno i transparentno prijavljuje u cijeloj BiH. Da li je netko umro od COVID-19, ako je samo bio u bolnici ili ne, to je pitanje za javnozdravstvene autoritete i statističare. Mislim da ne. Značajan broj bolesnika će umrijeti od posljedica COVID-19 što se nigdje ne evidentira. Po nekim istraživanjima oko 30 posto onih koji su imali teški i kritični COVID-19 unutar šest mjeseci umiru od posljedica koju nosi ova pošast. Po meni je svejedno je li netko umro od COVID-19 ili s COVID-19 kako se to kontinuirano provlači kroz ovu pandemiju. Kada se dogodi smrtni slučaj, za obitelj to nije postotak. Nažalost za obitelj koja izgubi svoje najmilije, smrtnost u tom trenutku nadmašuje 100 posto. Mnoge obitelji su izgubile svoje najmilije i nažalost to neće stati ovim valom, dodaje.
Na naše pitanje kako promijeniti stanje i da li je uzrok stanja loša kampanja za vakcinaciju, odnosno da li su nam loši respiratori, doktor Arapović odgovara:
-Uvijek može bolje. Tako i kampanja koje nije bilo. Vjerojatno je nije bilo jer cjepivo nije pristizalo dinamikom kako je to u drugim zemljama, iako smo kao država gotovo 20 milijuna KM platili COVAX-u za cjepiva. O respiratorima ne znam ništa pa ih neću niti komentirati. Respirator u ovom kontekstu nije izlaz iz pandemije već cijepljenje čime se spomenuta smrtnost može smanjiti 20-30 puta. Kada imate cjepivo, (ne)odgovornost javnozdravstvenih vlasti biva nadmašena sa neodgovornošću stanovništva.
Na našu konstataciju kako su vlasti u BiH ipak trebale i morale više učiniti po ovome pitanju, Arapović je konstatirao kako je osobno pokušavao mijenjati stvari na bolje.
- Ne želim kritizirati nikoga. Bio sam dionik takvih struktura kroz prvih osam mjeseci pandemije i pokušavao nešto promjeniti. Nažalost nisam uspio, kao niti oni koji dolaze ili će doći poslije mene. No, činjenica da upravljanje u društvu, koje ima toliku dozu nepovjerenja prema vlastima i gdje je izražena tolika socijalna neodgovornost, ne smije biti po „švedskom“ modelu. Bar bi to na osnovu 18 mjesečnog iskustva s pandemijom mogli znati. Generalno gledajući, društvo koje se ponaša kao dijete koje rukama prekrivenih očiju kaki u ćošku misleći da ga nitko ne vidi morat će se trgnuti iz okrilja starateljstva drugih i stasati u društvo odgovornih kako bi ostavili bolji prosperitet onima koji dolaze iza nas, rekao je na kraju.
(Ne)pouzdane statistike
Podsjećamo, jučer je u izjavi za Dnevni list doktor Ednan Drljević kazao kako statistika koja Bosnu i Hercegovinu svrstava na drugo mjesto po stopi smrtnosti u svijetu, rekao kako to sasvim sigurno nije točan podatak.
- Nisam siguran apsolutno u kvalitetu tih podataka. To je, uvjeren sam, dizajnirano, jer nemoguće je da države poput Burkine Faso, Malija ili Obale Bjelokosti mogu imati manju stopu smrtnosti od nas. U to ne vjerujem. Gledao sam druge statistike koje su po mome sudu točne, a one su po Bosnu i Hercegovinu u usporedbi s drugim državama povoljnije, naveo je doktor Drljević.
Posebno je istaknuo takozvani “višak smrtnosti”.
- Pitanje je koliko ljudi je umrlo u kojoj državi u vremenu pandemije, a koliko tijekom pet posljednjih godina. Po tomu višku, stopa smrtnosti je u Bosni i Hercegovini manja od one u Srbiji, te neznatno veća od Hrvatske. I u to vjerujem. Pitanje je, dakle, tko se testira, tko prijavljuje što, a iskreno i sustav je kod nas “da vas sačuva Bog”. Problem je što nemamo centraliziranu službu, navodi doktor Drljević.
Podaci o broju smrtnih slučajeva u drugim zemljama potpuno točni.
- Uzimajući u obzir statistike koje smatram mjerodavnima, od Bosne i Hercegovine veću stopu ima i Rusija. Dakle, te informacije da je od nas na svijetu po smrtnosti gori samo Peru, sigurno nisu točne. Daleko od toga da branim nešto, jer smatram da je u Bosni i Hercegovini smrtnost mnogo veća nego što bi trebala biti. Ipak, nije dobro da se koristimo pogrešnim statistikama, zaključio je.
H. Ž.