Predizborna kampanja u BiH se iz dana u dan sve više zahuktava. Većina stranaka za sada se odlučila za jednosmjernu komunikaciju putem bilboarda, plakata, stranačkih priopćenja i pretežno stranačkih skupova kojima se objašnjava zašto bi se baš za njih trebalo glasovati.
Već dugo u Bosni i Hercegovini iz raznih razloga ne postoje predizborna sučeljavanja ključnih kandidata na izborima.

Debata neće biti
Iako na bosanskohercegovačkim medijima postoji mogućnost za ozbiljna sučeljavanja, primjerice kandidata za članove Predsjedništva BiH, do takve situacije ne dolazi u više izbornih ciklusa.
Tako vjerojatno ni ovaj put nećemo vidjeti u nekoj debati na televiziji javno sučeljavanje kandidata za člana predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića. Nećemo vidjeti ni sučeljavanje dvoje kandidata za članove predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Borjane Krišto i Željka Komšića.

Vjerojatno se isto neće dogoditi ni kada su u pitanju Željka Cvijanović, Vojin Mijatović i Mirko Šarović. Također, malo je izgledno da bismo u jednoj emisiji mogli vidjeti sučeljavanja predsjednika najvećih stranaka u BiH kao što su Nermin Nikšić, Milorad Dodik, Dragan Čović, Bakir Izetbegović, Predrag Kojović....
U svim demokratskim društvima javno sučeljavanje glavnih kandidata na izborima je pravilo koje je općeprihvaćeno u tolikoj mjeri da bi onaj kandidat koji se ne pojavi na takvom događaju vjerovatno izgubio izbore.
Zbog toga je nezamislivo da se primjerice Donald Trump ne pojavi na sučeljavanju sa Joe Bidenom, da  Macron eskivira izlazak na javni televizijski megdan s Le Pen ili da Kolinda Grabar Kitarović ne dođe na sučeljavanje s tadašnjim izazivačem Zoranom Milanovićem.
U demokratskim državama ovakva sučeljavanja izrazito su važna i posebno se danima analiziraju kako bi neodlučni birači lakše mogli donijeti odluku kome će dati svoj glas.
Kandidati se u pravilu posebno pripremaju za takva sučeljavanja tražeći teme na kojima će posebno poentirati i približiti se biračkom tijelu kako bi što više ljudi 'izvukli' na izbore.

Bijeg od sučeljavanja
U Bosni i Hercegovini sve je suprotno do ovakve ustaljene demokratske prakse. Iako postoji više televizija koji imaju tzv. nacionalnu frekvenciju ni na jednoj od njih vjerojatno nećemo vidjeti ništa slično.
Glavni uzrok tome je, u prvom redu, nespremnost kandidata vladajućih stranaka da ulaze u bilo kakve javne debate sa svojim izazivačima iz oporbe.

Vjerojatno svjesni da bi u takvoj borbi bili izloženi raznoj 'rafalnoj' paljbi raznoraznim pitanjima na koje nemaju odgovor, svi idu linijom manjeg otpora i pri samom spomenu takvog sučeljavanja 'bježe glavom bez obzira'.

Umjesto toga, preko javnih i državnih emitera koje većinom imaju pod svojom 'kontrolom' pokušavaju se obraćati biračkom tijelu prikazujući stvarno stanje boljim nego što ono zaista jeste, pa čak često i izmišljajući 'uspjehe' koji se nisu nikada dogodili.
Također, malo je vjerojatno da će itko postaviti pitanje o samo tri posto ispunjenih obećanja, a ni o programima političkih stranaka očito nitko na ovaj način neće pričati.

Međutim, treba reći kako se ni oporba baš previše ne buni što nema sučeljavanja i javnih debata.

Loša pravila
Osim ovoga vjerojatno nećemo imati prilike vidjeti ni sučeljavanje nositelja listi glavnih političkih stranaka iz 10 izbornih jedinica za državni parlament. Postavlja se pitanje da li većina birača u BiH uopće zna da u BiH postoji deset različitih izbornih jedinica i tko su glavni kandidati ključnih stranaka na tim listama?
Svemu ovome doprinosi i loš izborni zakon,enorman broj političkih stranaka i loša zakonska pravila kojim se definiraju načini njihovih predstavljanja.
Zbog svih ovih razloga, sve je izglednije da ćemo još jednom vidjeti nezanimljivu predizbornu kampanju u kojem se nitko neće dotaći ključnih tema, već će preko medija i dalje samo 'lajati' jedni na druge. Da. L.