Amel Tuka se svim navijačima obratio poslije osvajanja 6. mjesta na OI u Tokiju.

"Dragi moji Bosanci i Hercegovci, vjerovao sam i nadao se da mogu usrećiti sebe, svoju porodicu i sve moje Bosance i Hercegovce, ali to se nažalost ovaj put nije desilo. Međutim, ako uzmemo u obzir da sam u Tokio stigao povrijeđen, sa upalom na desnom stopalu, nakon mitinga u Stockholmu, Monte Carlu te Londonu, ne smijem i nisam razočaran šestim mjestom. Borili smo se proteklih 10 dana da saniramo upalu, svakodnevno išao na terapije kod Nedima Ćatibovića Ćate, kojim se ovim putem iskreno zahvaljujem za sve što je učinio za mene i za sve nas. 24 sata nam je stajao na usluzi. Sretan sam što sam uopšte nastupio i još sretniji što sam izborio finale i predstavio svoju zemlju na najvećem takmičenju na planeti! Ispunio sam svoj cilj plasmanom u finale u izuzetno jakoj konkurenciji. Finale je lutrija i što moj trener kaže, svi smo mogli osvojiti medalju! 6-7 atletičara je bilo blizu i odlučivale su nijanse. Svi su mislili da će Rotich biti zlatni, a na kraju je bio Korir, što samo pokazuje, koliko je trka bila nepredvidiva! Što se tiče povrede, dobio sam jak udarac u kvadriceps desne noge i to direktno ekserima, gdje sam odmah osjetio jaku bol. Svi smo bili u gužvi i taj udarac me odmah izbacio iz ritma trke i izgubio sam svoj korak! Bez obzira na to, sada ne mogu ništa promijeniti, već samo podići glavu i krenuti dalje, jer još mnogo trka je ispred mene! Ne postoji pad poslije kojeg nisam ustao i nastavio dalje! Kroz mene teče bosanska krv i nikad me niko neće vidjeti kako odustajem, borim se do samog kraja. Večeras sam bio spreman ostati i bez noge samo da završim trku i ponosno prođem kroz cilj! Hvala vam od srca na svim porukama podrške, na svemu što posljednjih dana gledam, slušam i čitam. Mnogo mi to znači i daje mi snagu da iz svakog iskušenja, izađem još jači. Voli vas Amel Tuka".