Još je deset kola do kraja sezone u WWin ligi BiH koja će nam prije ili kasnije dati odgovore na sva važna pitanja – što će reći da još ništa nije riješeno, iako su određene borbe već ušle u završnu, predvidljivu fazu. No, svaka od ekipa svejedno će morati odraditi posao do kraja, barem pokušati. 

Borac je praktički prvak. To je jasno. Prosuti dvanaest bodova u deset kola – to teško da bi moglo ponoviti i Sarajevo, koje je 2021. ispustilo plus trinaest baš u odnosu na Borac. S tim da je ta prednost zabilježena na pola sezone. Tko će u Europu – i to je skoro pa jasno. Skoro. Jer Zrinjski drži to drugo mjesto, drži Velež na relativno sigurnoj distanci, no sam Velež teško da je siguran na trećem mjestu, kojem prijete Sloga (!) i Sarajevo. U donjem dijelu, Zvijezda je sve bliže entitetskom rangu, ali i dalje ima dobru šansu prevariti – Igman, Željezničar, Tuzlu, GOŠK – među kojima će se tražiti još jedan, a možda i obadva putnika u niži rang. 

Privođenje posla kraju

Borac je već na pola sezone bio u lijepom plusu. Imao je plus sedam – zahvaljujući sebi, zahvaljujući europskoj potrošnji Zrinjskog… neki će dodati i sucima. Da, imao je Borac tipično lidersku zaštitu, ali je i pokazao kvalitetu. A ona se najviše očitovala u konstantni. U i dalje važećem nizu od 21 prvenstvenog susreta bez poraza! U nizu u koji je prije dva kola uguran i branitelj naslova Zrinjski – kojeg su Banjolučani tada savladali po prvi puta na njegovu terenu – i praktički ubili šampionsku borbu. Da, i dalje će Vinko Marinović ponavljati kako nije gotovo, kao što u teoriji i nije, ali u momentumu kojem je Borac, s kadrom išaranim perspektivnim mladcima, realno je pričati samo o trenutku kada će Banja Luka slaviti treći naslov prvaka BiH. 

Prešaltavanje fokusa  

U Zrinjskom je atmosfera čak i pomalo čudna. Barem iz naše perspektive. jer dojučerašnju je europsku euforiju (reći ćemo samo Zrinjski – Aston Villa 1:1) praktički preko noći zamijenila nekontrolirana količina nezadovoljstva – izgubljenom titulom, načinom na koji je izbuljena. Toliko gorčine s tribina očekivali bismo da je ovo druga, treća godina u nizu u kojoj se Zrinjski ne bori za trofej, a ne prva sezona nakon dvije vezane u kojima su osvojena dva naslova prvaka, Kup. Ali to su tribine, emotivne, Pod Bijelim brijegom naviknute na uspjehe. U redu, Zrinjski je zaista 'tropnuo' u odnosu na jesen i to usprkos činjenici da je stigao trener koji je radio u velikim europskim klubovima, trener koji zna posao i koji već ostavlja trag po pitanju radne etike, sustava, ali kojeg rezultati ne idu. I zaista je šteta što je sa Željkom Petrovićem trenutno tako, ali Crnogorac se do kraja sezone može iskupiti – ako uspije prešaltati fakus momčadi na drugo mjesto, na novi trofej u Kupu.  

Europska gungula  

U Veležu su uoči pauze odahnuli. Ostvarili su prvu proljetnu prvenstvenu pobjedu - kontra Igmana (2:0), stali su na kraj nizu od čak šest vezanih susreta bez slavlja. Problem je bila neefikasnost, problem je stvorio i odlazak provjerenog stopera De Oliveire, ali protiv Igmana ga je u svom debiju solidno zamijenio Iranac Gholami, a u ofenzivi se nametnuo drugi Brazilac, Lohan. Na toliko dobrih vijesti u jednom susretu Rođeni ovog proljeća baš i nisu naviknuti, no da se taj trend nastavi – morat će dobro zapeti. Jer bod iza najugodnije je iznenađenje prvenstva, Sloga, a ni Sarajevo nije otpisano – usprkos velikom pražnjenju nakon ispadanja iz Kupa od Borca koje je prvog čovjeka kluba, Ismira Mirvića, nagnalo da usred sezone (neuspješno) pozove ostale klubove na raspravu o suđenju. 

Široki se uzda u Kup

Da se četiri boda lošije Posušje vidi u borbi za Europu, sumnjamo – prije da tim s Mokrog doca jedan od dva kluba koji zapravo teško mogu gore, a ne mogu ni puno dole… taj drugi klub je Široki koji evo već treću sezonu zaredom ne izgleda dobro u borbi za Europu. Hoće li i treću zaredom ostati bez tih ino-utakmica, vjerojatno ćemo saznati kada se odmota klupko u Kupu. 

Već ispod ZHŽ wwinligaša – opasno je. Vrlo. GOŠK, Tuzla, Željezničar (!) i Igman su u razmaku od jednog boda, Zvijezda je već podalje, ali i daje unutra. I dalje ima šansu. I dalje su u toj borbi za goli život oči većine uprte na Grbavicu, ali Plavi pokazuju tek naznake buđenja, a prilike za povratak bliže sredini tabele, bliže sigurnoj zoni, izmiču i izmiču. Iduća se nudi u vidu domaćeg derbija s Veležom, što će sigurno biti jedan od duela koji će obilježiti 24. kolo, početak završne faze prvenstva – definitivno i usmjeriti kampanju jednih i drugih do kraja. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba