Grad Mostar tuži skakače. Prethodna rečenica činila je kratki naslov tekstova na brojnim internetskim portalima prije dva dana.

Gradska uprava navodno je podnijela kaznenu prijavu Tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanske županije protiv Kluba skakača u vodu Mostari zbog navodnih krivotvorenja isprava, prevare i zlouporabe povjerenja. Da prijava zaista postoji potvrđeno je iz samog Tužiteljstva, ali je zanimljivo kako u samom Klubu skakača nisu upoznati sa svime, zbog čega se zasad izbjegavaju oglašavati u medijima.

Navodno je sporan prostor koji Klub koristi ili je koristio u prošlosti, a za koji se gradu ne plaća ili se nije plaćao najam. Na adresu Kluba dosad nije pristigla “plava koverta”, kazao nam je glasnogovornik Saša Oručević.

Greška ili ne?

I sam je dijelom kluba već skoro tri desetljeća, te navodi kako ne može pretpostaviti o čemu  bi se moglo raditi.

- Nemamo nikakvu  prijavu, ne znamo o čemu se radi, pa ne bismo ni komentirali. Pročitao sam da se spominje 1997. godina, dakle u tom trenutku klupske prostorije nisu bile tamo gdje su sad (danas je to u sklopu jedne od kula na samom Starom mostu). Druga zbunjujuća stvar je navodna površina od 40 kvadrata.  Valjda ćemo, ako je to već točno, i na adresu Kluba dobiti neki poziv ili papir, pa ćemo moći o svemu više. Ne znamo zaista o kojem bi se prostoru moglo raditi, pa ne želimo licitirati. I sve što se pokušava raditi, ako se već pokušava, bojim se - nastoji se samo zbog skretanja pozornosti s nekih drugih stvari, rekao je.

Dan ranije Bljesak je objavio navode iz Gradske uprave. U tekstu se spominje površina od 40 kvadratnih metara, koja je društveno vlasništvo s pravom raspolaganja općine Mostar, a kojeg je navodno Odlukom broj:01-1105/97 od 27.08.1997. Predsjedništvo skupštine Općine neposrednom pogodbom dalo u zakup Klubu skakača u vodu Mostari.

- Odluka ne sadrži pečat pored potpisa Predsjednika skupštine općine Mostar kao donositelja Odluke. Navedeni poslovni prostor u vrijeme donošenja odluke odnosno od 1997. pa do 2004. godine nije postojao. Takav je iz razloga što je zgrada u kojoj se nalazi prostor bila devastirana i obnovljena tek u srpnju 2004. godine, poručeno je iz Gradske uprave.

Predsjednik Kluba Semir Drljević - Lovac također nema saznanja što se to događa.

- Promašili su skroz i to nema veze sa skakačima. Netko je dobro pogriješio. Ja nisam obaviješten o tome, rekao je istog dana.

Sudski sporovi

Gradska imovina odavno je predmet sudskih sporova, a sa sigurnošću se može tvrditi kako ni u Gradskoj upravi ne znaju pouzdano što je sve njihovo. Grad u ovome trenutku raspolaže s oko 200 poslovnih prostora, a za njih 170 ima zaključene ugovore o zakupu ili korištenju poslovnih prostorija.

U ovom trenutku vode se sporovi čiji su predmet deset do petnaest poslovnih prostora u kojima se uglavnom nastoji dokazati neplaćanje zakupnine. O stambenim objektima u vlasništvu Grada Mostara evidenciju vodi Služba za socijalne i stambene poslove, zdravstvo, raseljene osobe i izbjeglice. Prema njihovoj evidenciji, Grad Mostar u ovom trenutku ima 137 stambenih jedinica.

Sve kazano bilo je povod da se oglasi i Hrvatska republikanska stranka, navodeći kako nitko od prijeratnih vlasnika koji nisu bili bošnjačke nacionalnosti nije uspio vratiti svoje nekretnine u Starom gradu.

- Sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. i na naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica i prognanika važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. Strane potvrđuju da će prihvatiti povratak osoba koje su napustile njihov teritorij, uključujući i one koje su dobile privremenu zaštitu trećih zemalja. Strane će osigurati da se izbjeglicama i prognanicima omogući siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, osobito zbog njihova etničkoga podrijetla, vjeroispovijesti ili političkoga uvjerenja, navodi se u aneksu sedam Daytonskog sporazuma, navedeno je u priopćenju.

H. Ž.