Emotivno je danas bilo u Ljubuškom na tridesetu godišnjicu napada JNA na grad, mnogima su zasuzile oči dok su se prisjećali te nedjelje od prije 30 godina kada se na Ljubuški sručila kiša ubojitih raketa koje su ubile dvoje djece i jednu ženu, piše radioljubuški.

U sjećanje na tu tragediju danas je u ulici u Ulici fra Lovre Šitovića otkriven spomenik civilnim žrtvama Domovinskog rata.

Na svečanosti otkrivanja spomenika okupilo se veliko mnoštvo ljudi, u prvom redu su bili članovi obitelji ubijenih, a uz njih su bili i predstavnici gradske i županijske vlasti, gradonačelnik Vedran Markotić, predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Kvesić, dopredsjednik Vlade ZHŽ-a i ministar financija Toni Kraljević, ministar MUP-a David Grbavac, brojni branitelji, kao i Ljubušaci svih uzrasta.

Kako je pročitala voditeljica programa Bjanka Medić, tog 3. svibnja 1992. na uži dio grada ispaljene su 54 rakete.

„U ovom napadu na grad, na sve ljude, na civilno stanovništvo, život su izgubili naši najmlađi sugrađani, brat i sestra, beba od devet mjeseci Filip Kraljević i djevojčica koja je napunila 10 godina, Ivana Kraljević. U istom tom ubilačkom napadu ranjena je žena i majka, 35-godišnja Radmila Bradvica koja je i preminula 17. svibnja u bolnici od zadobivenih ozljeda“, pročitala je Medić.

Nakon njezinog govora okupljenima se obratio akademski kipar Ilija Skočibušić, autor spomenika koji prikazuje anđela koji u nebo nosi malene stradale. 

„Ovaj spomenik je prije svega sjećanje na nevino stradale žrtve u vihoru rata. Ja kroz ovaj spomenik nisam želio reći da smrt ima zadnju riječ, niti želim da ovaj spomenik u nama budi osjećaj tuge ili bola. Ja sam kroz ovaj spomenik želio sačuvati našu kršćansku vjeru i nadu, vjeru da postoji jedan novi svijet, jedan novi život ili bolji život koji nadilazi okvire ovog svijeta. To je onaj život na koji nam mali Filip svojom rukicom ukazuje“, istaknuo je Skočibušić.

Spomenik su svečano Marija Skoko, sestra ubijenih mališana Filipa i Ivane, i Antonijo Bradvica, sin stradale Radmile.

„S tugom se prisjećamo ovog događaja, ali smo jako ponosni što sjećanje na naše male anđele, i čast koju im odajemo, još uvijek traje. Evo ovom prilikom želim se zahvaliti u ime cijele obitelji Gradu Ljubuški na ovoj predivnoj gesti“, izjavila je Marija Skoko, dodavši kako „voljeni nikada ne umiru dok traje sjećanje na njih“. 

Drago Herceg, jedan od onih koji su ranjeni u granatiranju tog 3. svibnja 1992., danas je na otkrivanje spomenika došao noseći u rukama isječak iz novina od prije 30 godina s naslovom „Oni i anđele ubijaju“.

„Sjećanja na taj dan nikada ne mogu izblijediti. Ja sam tog dana kao zapovjednik bio na prvoj crti obrane u Krivodolu, pošto je moja postrojba gore čuvala prvu crtu i došao sam te nedjelje u Ljubuški da uzmem nova naređenja od Općinskog stožera Ljubuški, međutim tog trenutka je došlo do raketiranja i to je bio jedan užas. Mi vojnici smo do tada već navikli na zvuk raketa i granata i slično i ja sam zalegao. Ali kada sam vidio dosta civila, koji su se tresli, nisu znali što čine, nastojao sam ih što više polegnuti i tog momenta sam i ja bio ranjen. Kada se sjetim tih dana, bude mi najteže. Neprijatelj nije birao sredstva tako da je dalekometnim topništvom gađao naš grad, našu mladež, našu budućnost jer su znali da će nas tako najviše povrijediti“, izjavio je Herceg.

Vijenac su danas ispred spomenika položili i gradonačelnik Ljubuškog Vedran Markotić te predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Kvesić.

„Danas je jako emotivan dan za sve Ljubušake. Mislim da se svi sjećamo gdje smo bili tih dana kada su izvršena tri raketna napada na grad Ljubuški. Nažalost, u jednom od njih život je izgubilo dvoje naših malih sugrađana, raketa koja je pala pred njihovu zgradu ih je usmrtila, mi stoga smo odlučili s obiteljima Kraljević i obitelji Bradvica, budući da je u tom napadu ozlijeđena i Radmila Bradvica koja je kasnije preminula, da je sada pravo vrijeme da ostane iza nas neki trajni spomenik kako bi generacije koje dolaze upamtile što se događalo tih godina i tih dana na području čitave Hercegovine, Bosne i Hercegovine i grada Ljubuškog“, izjavio je Markotić.

„Ovaj spomenik najmanje je što zaslužuju ubijena ljubuška djeca, kao i sva djeca koja su živote izgubila u Domovinskom ratu. On nam ujedno ostaje kao trajni podsjetnik da se takvo što više nikada ne smije ponoviti. Jer, kao što izreka kaže: „Nitko ne zna što je rat ako u njemu nema sina“. Ljubuški je u proteklim ratovima izgubio mnogo kćeri i sinova, a na nama je da ne dopustimo da se njihova žrtva ikad zaboravi. Filipe, Ivana, Radmila… i svi ostali koji ste živote položili za mir i slobodu – Ljubuški vas nikada zaboraviti neće“ zaključio je gradonačelnik Markotić.

Pjesmu posvećenu žrtvama je izrecitirala Antea Dugandžić.

 Spomenik je posvetio humački gvardijan fra Dario Dodig, koji je prije svečanosti otkrivanja predvodio svetu misu zadušnicu u crkvi svete Kate.