Razgovarala: S.D

mostar@dnevni-list.ba

Draginja – Dragica Kurtović, žena je koja je u Mostar došla kao magistar farmacije obavljati posao farmaceuta u tadašnjoj državnoj apoteci u Mostaru. Rodni Novi Sad zamijenila je Mostarom još davne 1957. godine. Draginja je na panelu „Nevidljive žene u farmaciji Mostara“, a koji je organizirala Inicijativa građanki/na Mostara, govorila o ulozi farmacetkinja i farmaceutau društvu, ta kako je išao njen profesionalni put.

S Draginjom smo razgovarali o prošlim vremenima, a ona se s nostalgijom sjećala svojih radnih kolegica i kolega, studentskog života, pričala nam je i o svom suprugu i kako se zaljubila u ovaj grad...

Ljubav u Mostaru

U razgovoru za Dnevni list ističe kako je studirati farmaciju u „njeno“ vrijeme bilo potpuno drugačije nego što je to danas. Kaže kako su se tada u apotekama lijekovi spravljali na licu mjesta i kako je, nažalost, uloga farmaceuta danas potcijenjena i zanemarena. Dodaje kako se nikad nije pokajala jer je kao svoje životno zanimanje izabrala farmaciju, ali i kako se u Mostar zaljubila jer je u ovaj grad došla sasvim slučajno.

Na raspisani javni konkurs za farmaceuta u tadašnoj državnoj apoteci u Mostaru se nije prijavila. Prijavio ju je tadašnji šef apoteke u Novom Sadu. Kroz smijeh priča kako je smetala šefu jer je htio da se udvara njenoj radnoj kolegici, pa je htio da je „makne“. Za njenog šefa konkurs u Mostaru je bio idealna prilika za to.

U Novi Sad su 1957. godine došli predstavnici apoteke iz Mostara da razgovaraju s Draginjom. Prisjeća se kako se tada jako iznenadila, ali da je prihvatila ponudu i u Mostar došla 1957. godine.

-U Mostar jednom dođete i iz njega nikad ne poželite otići, ističe Draginja.

Profesionalni put

S koferom u ruci Draginja je stigla u Mostar, a njena životna priča zaokružena je kako profesionalnim tako i privatnim zadovoljstvom. U Mostaru je upoznala svog supruga i zauvijek poželjela ostati u ovom gradu, i, ostala je. Ponosna je majka i baka jer su u njenoj obitelji stasale tri generacije farmaceuta.

Draginjina kćerka Jasmina Gološ je farmaceutkinja, kao i njena unuka koja je farmaciju završila u Beču.

Osim što je radila u državnoj apoteci, radila je i za predstavništvo Medike kao direktorica. Umirovila se 1988. godine, ali s farmacijom nikad nije završila. Tokom ratnih događanja u Mostaru radila je u ratnoj apoteci Mostar, a nakon rata u bolnici u Velmosu (Mostar) do 1997. godine.

Danas ova 94-godišnjakinja živahnog i vedrog duha je javnosti Mostara potpuno nepoznata jer je profesija kojom se bavila „nevidljiva“.

Magistrica farmacije Draginja je inspirativna žena koja kaže kako uvijek treba imati hrabrosti za sve, a ona je tu hraborst imala kada je prihvatila službu farmaceutkinje u Mostaru.