Po prvi put u Nizozemskoj, jedan ljekar je okončao život teško i neizlječivo bolesnog djeteta. Ministrica zdravlja ove zemlje obavijestila je parlament da je prijava o ovom slučaju stigla krajem prošle godine posebnoj komisiji zaduženoj za procjenu ovakvih oblika eutanazije.

Po prvi put u Nizozemskoj, jedan ljekar je okončao život teško i neizlječivo bolesnog djeteta. Ministrica zdravlja ove zemlje obavijestila je parlament da je prijava o ovom slučaju stigla krajem prošle godine posebnoj komisiji zaduženoj za procjenu ovakvih oblika eutanazije.
 
Od 2024. godine u Nizozemskoj postoji zakonska mogućnost da se, u dogovoru s roditeljima, aktivno okonča život djece u dobi između jedne i 12 godina koja trpe nepodnošljivu patnju bez ikakve nade u poboljšanje. Do tada je ovaj postupak bio dozvoljen isključivo za novorođenčad i djecu stariju od 12 godina.

Ministrica zdravlja Hermans u pismu Donjem domu parlamenta nije iznijela detalje o ovom konkretnom slučaju, pa tako nisu objavljene informacije o tačnoj dobi djeteta niti o prirodi njegove bolesti.

Nadležna komisija je detaljno ispitala slučaj i obavila razgovor s uključenim ljekarom. Njihov izvještaj je proslijeđen Državnom tužilaštvu (OM), koje će donijeti konačnu odluku o tome da li je ljekar u potpunosti postupao u skladu sa strogim zakonskim okvirima. Očekuje se da će savjet i mišljenje komisije uskoro biti javno objavljeni.

Kada je ovaj zakon prije dvije godine stupio na snagu, procjene su govorile da se ne očekuje više od pet ovakvih slučajeva na godišnjem nivou.

Ova osjetljiva mjera namijenjena je djeci za koju se očekuje da će preminuti u dogledno vrijeme i čije je patnje gotovo nemoguće ublažiti medicinskim putem. Najčešće se radi o pacijentima s teškim urođenim anomalijama mozga, pluća, srca ili s rijetkim metaboličkim bolestima. U prošlosti su ljekari u ovakvim situacijama mogli primjenjivati samo palijativnu sedaciju ili obustaviti unos hrane i vode, što je proces koji je djecu dovodio do iscrpljenosti i smrti, a mogao je trajati sedmicama.

Usvajanje ovog zakona izazvalo je brojne debate jer se radi o pacijentima koji zbog svoje dobi nisu u stanju sami donositi odluke o svom životu.

Pored političara, sumnje su izrazili i pojedini stručnjaci. Njihova glavna zabrinutost odnosila se na to da bi se ljekari mogli plašiti krivičnog gonjenja, s obzirom na to da konačan sud o ispravnosti njihovih postupaka ne donosi medicinska komisija, već Državno tužilaštvo.