Najbolji ultramaratonac svih vremena (odnosno na utrkama dužim od maratonske distance: 42.195 metara), koji i danas drži veliki broj svjetskih rekorda, posebno dominantan u višednevnim utrkama, je Grk Janis Kuros (rođen 13. 2. 1956.).

Svoj najvažniji natjecateljski dio karijere je imao u periodu između 1983. i 2000. godine, a u jednoj fazi mu je blizak kolega i prijatelj bio ultramaratonac Safet Sani Badić (rodom iz Rožaja, Crna Gora), danas doktor kineske medicine u Melbourneu, bivši prvak Jugoslavije u maratonu, i kasnije izvrstan ultramaratonac u Australiji.

Kuros je sa Badićem često trenirao, te bio u njegovom timu kad je 4./5. listopada 1997. godine u Adelaideu (Australija) kad je postavio svjetski rekord u trčanju na 24 sata: 303km i 306m. Ovaj rekord je tek prošle godine oborio Litvanac Aleksander Sorokin.

 - Upoznali smo se 1990. godine na Olympic Parku u Melbourneu poslije utrke na 24 sata. Kad se dva Balkanca sretnu u Melbourneu, a uz to nijedan ne zna dobro engleski, nađu se zajedničke teme. Malo kroz glazbu pošto je Janis i kompozitor, a ja sam u mladosti bio DJ, potom kroz trčanje i ostalo, ispričao je Safet Badić.

Badić je često bio u Kurosovom timu na utrkama od 24 sata i višednevnim utrkama jer je za takav pothvat potrebna podrška. Osim u Adelaideu, bio je s njim i na SP-u na Tajvanu (Soochow, 2002.) i drugim utrkama.

 - Biti dio tima i trčati je skoro isto teško. Moraš biti koncentriran na trkača, također ne spavaš 24 sata, stalno si tu oko staze i paziš na svaki detalj. Na nekim od tih utrka bih istrčao po 20 - 30 kilometara za njim. Janis je dosta zahtjevan kad trči 24 sata, hoće da sve bude kako je on zamislio u organizacijskom smislu. Npr. ima pripremljenu glazbu za svaki sat. Ima određene pjesme koje mu pomažu da iziđe iz krize, govori Badić.

Velika je stvar biti i u timu onog dana kad je Kuros postavio svjetski rekord na 24 sata (303km i 306m) u Adelaideu. Badić je bio među onima koji su mu trebali osigurati stručnu medicinsku pomoć, ali i dopunjavanje hranom tijekom utrke.

 - Kod njega nije bilo uključeno puno suplemenata, više prirodne stvari, grčke poslastice, baklave i tulumbe. Sedam dana prije utrke je jeo dosta masnu hranu jer se tijekom 24 sata procent masti znatno smanji. Njegova žena mu pravi specijalne kolače, slične našim hurmašicama, samo više suhe, prave se sa medom. To mu je glavna hrana tijekom utrke. Uzima u trku, jer kod njega nema stajanja na 24 sata. Jedino kod promjene patika i kad se ide u toalet. A i tad je tražio da se za toalet napravi samo obična cerada, da to može što prije obaviti s noga. Jer ako čučneš na ultri od 24 sata, više nema ustajanja, priča Badić.

U jednom od svojih ranijih intervjua je Janis Kuros pričao kako su se ostali trkači zanimali za njegov trening i ishranu da bi došli do sličnih rezultata, ali je on isticao da u tome nije tajna uspjeha u ovim disciplinama.

 - Janis se tijekom utrke na 24 sata koncentrira na metafizičke sposobnosti, jer je to specifičan ultramaraton. Trening vrijedi do nekih 100 km, a poslije je to više stvar metafizike i mentalne snage. Janis često kaže: “Što si imao teži život i više propatio, bićeš bolji ultramaratonac”. On je imao dosta teško djetinjstvo. Tu je stekao svoju mentalnu sposobnost, ispričao je Safet Badić o najvećem ultramaratoncu svih vremena.

“Gospodar patnje”

Kuros je bio jako dobar maratonac, ali je svjetsku slavu stekao kao ultramaratonac. Rođen je 13. veljače 1956. u Tripoliju, a tijekom ultramaratonske karijere je zaslužio nadimke poput “Ultramaratonski bog”, “Fidipidov nasljednik”, “Zlatni Grk”, “Gospodar patnje”...

 - Po definiciji sve dužine preko maratona su ultramaratoni, ali smatram da je to samo u teoriji, ne i u praksi. Nisi ultra trkač ako završiš utrku od 45, 50 ili čak 100km, a tvoj trening se ne mijenja u odnosu na maratonski i tijelo potpuno kontrolira pokrete. Kad pređeš 100 milja, trčiš preko 12 ili 24 sata, tad pokazuješ da si jedinstveno ljudsko biće. Po mom mišljenju, tad si ultra trkač. Tijelo te ne može nositi kroz utrku od 24 ili 48 sati. Nitko ne završava utrku fizičkom moći, nego mentalnom snagom, izjavio je Janis Kuros.

Živi u Ateni

Posljednjih godina Janis Kuros živi i radi u Ateni. Grci su mu dali posao u odjeljenju za sport pri vojsci. U Australiju dolazi povremeno jer mu je tu obitelj koju je osnovao poslije 1990. godine kad je emigrirao u ovu zemlju.

 - Dok je bio tu, bili smo kućni prijatelji, a i dalje smo u kontaktu. Danas trči rekreativno. Vrlo je skroman čovjek i ne voli se eksponirati. U trčanju je sve postigao svojim srcem, bez puno pomoći i podrške, kazao je Badić.

Piše: Ersan Bijedić

desk@dnevni-list.ba