Piše: Dragan Bradvica

Nije nikakva novost za bh. političke (kvazi)elite žive u paralelnoj stvarnosti, da poodavno su se distancirali od običnih smrtnika a stvari tumače onako kako njima odgovara.

Tako smo se naslušali izjava kako se u BiH najbolje živi ali mi to još ne osjetimo, kako su autoceste tu ali ih još ne vidimo, a posljednja u nizu jeste da se od cijelog pisma američkog državnog tajnika Antony Blinkena uzme tek rečenica izvučena iz konteksta i na osnovu nje pravi konstrukcija da je on za 'naše' a protiv 'njihovih'.

A stavovi SAD-a i Europske unije oko uređenja države jasni su godinama samo nikome od bh. političara ne odgovaraju. Napretka ka EU i eventualno ka NATO savezu, značajnijih investicija i ekonomskog oporavka jednostavno neće biti bez provođenja presuda Europskog suda za ljudska prava kao i Ustavnog suda BiH te uspostave pune vladavine prava. A to za nas neće raditi nitko drugi.

Bošnjaci, Hrvati, Srbi

Bliken se pismom obratio državnom Predsjedništvu i samom tom činjenicom poslao poruku da BiH vidi kako suverenu državu koja prema vani treba 'govoriti' preko državnih institucija. Liderstvo ste traži od institucija (Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlamentarna skupština) što god netko u BiH mislio o tome.

A jasno je kako politički predstavnici Republike Srpske na sve moguće načine žele blokirati državu i tako je prikazati kao nemoguću i nepotrebnu. Ovakve poruke im ne odgovaraju pa ne treba sumnjati da ćemo ponovno slušati iste priče o prenošenju nadležnosti, ugrožavanju RS-a itd.

Uz to, lider SNSD-a Milorad Dodik nebrojeno puta je kazao kako više ne želi sudjelovati u implementaciji presuda Europskog suda za ljudska prava (kao što je ona u slučaju 'Sejdić-Finci') te da nije za bilo kakve ustavne promjene. Isto tako, nikakvih povrataka na stanje od prije 26 godina nema, niti ga treba biti, nego svi trebaju raditi na unaprjeđenju onoga što nam je Dayton ostavio.

Nadalje, Bliken više nego jasno šalje poruku kako nema nikakvog 'Daytona 2' niti nekih velikih konferencija oko ustavnih promjena po principu 'mrkve i batine' nego sve to treba doći iz BiH, uz pomoć SAD-a i EU. Više nego jasno koristi termin nužnih ustavih promjena ali ograničenih.

'Daytonski mirovni sporazum omogućio je jaku osnovu na koju je postalo moguće graditi BiH i da uspostavi održivu stazu prema članstvu u EU i jače partnerstvo sa NATO', piše Blinken i šalje poruku kako je daytonska konstrukcija ono što oslikava bh. stvarnost ali da ona nije 'urezan u kamen' i kako se neke izmjene moraju dogoditi.

Ovo se pak ne poklapa s željama bošnjačkih političara i stranka sa sjedištem u Sarajevu od kojih su mnogi prizivali novu veliku konferenciju o BiH, koji bi raspakirati cijeli Dayton, ukinuli entitete i županije te stvorili centraliziranu državu. Izmjene Izbornog zakona BiH po njima bi trebale ići u smjeru 'jedan čovjek, jedan glas', što ni u kom slučaju ne oslikava ono što BiH u biti jeste.

I konačno, politički predstavnici Hrvata u BiH trebali bi biti životno zainteresirani za implementaciju presude u slučaju 'Ljubić'. Hrvati danas jesu konstitutivni narod koji je u dobroj mjeri politički marginaliziran, bez čijih se predstavnika i kada su izabrani voljom Hrvata mogu donositi brojne odluke, kojem se bez problema mogu birati politički predstavnici glasovima druga dva konstitutivna naroda. Sve to izaziva opravdani gnjev najvećeg broja Hrvata koji već više od 25 godina ne mogu ostvariti svoja temelja politička prava. Shodno tome, i nespornoj činjenici da su stjerani uz zid, politički predstavnici Hrvata u BiH i nemaju previše prostora za pravljenje kompromisa, ali će ipak dio njih morati uraditi.

Iako nisu zainteresirani za ustavne promjene (barem sudeći prema izjavama nekih od njih) u njih je nužno ići a iz stavova EU i SAD-a više je nego jasno kako oni nisu za daljnju fragmentaciju države (konkretnije, za nove entitete).

Nadalje, ukoliko želimo i pedlja napretka ka EU morati će se pristati na to da se svima u BiH omogući i aktivno i pasivno biračko pravo (mnogo puta do sada su sve institucije Unije više nego jasno poručivalo da bez implementacije 'Sejdić-Finci' nema napretka). Uz to, opet se sve jače može čuti stav da se Domovi naroda trebaju svesti tek na odlučivanju u vitalnom nacionalnom interesu te se napraviti katalog onoga na što se može povući veto (trenutno svaki zakon mora proći oda doma i državnog i federalnog parlamenta).

Na kraju krajeva, sama definicija kompromisa jeste da nitko ne dobije ono što želi i da su svi podjednako zadovoljni i nezadovoljni. Koliko je sve to pak moguće u BiH, naročito ukoliko znamo da bi se stvari morale dogovoriti najkasnije do kraja ove godine, to je veliko pitanje.

Nužna vladavina prava

I zaključno, i institucije EU i nova američka administracija od naših vlasti više nego jasno traže ono za što nitko od njih nije zainteresiran – vladavinu prava, poštene izbore i borbu protiv korupcije.

Predstavnici međunarodne zajednice kada govore o izmjene Izbornog zakona BiH prvenstveno misle na unaprjeđenje cijelog procesa kako bi on bio pošten a prevare se svele na najmanju moguću razinu. Tako i Bliken piše: '(…) Provođenje mjera izbornog integriteta kako bi sljedeći izbori 2022. godine mogli biti najslobodniji i najkorektniji u povijesti BiH (…)'.

Ukoliko znamo na koji način se pobjeđuje na izborima u BiH ovo svakako nije nešto na što vladajući blagonaklono gledaju.

 'SAD vjeruju da bi trebali biti posvećeni na provođenje ograničenih, ali značajnih ustavnih, izbornih, zakonskih i ekonomskih reformi kako bi se osigurala prava svih žitelja u izbornom procesu, integritet pravosuđa, smanjila razmjera korupcije, ubrzao ekonomski oporavak i započeo proces vraćanja povjerenja žitelja', piše Blinken.

Dakle, želi se puna vladavina prava, beskompromisna borna protiv korupcije, napokon prelazak iz 'političkog kapitalizma' u istinski kapitalizam, žele se principi meritokracije a ne nepotizma i klijentelizma… Želi se od BiH napraviti sve ono što ona danas nije.

Ukoliko političke (kvazi)elite ne budu u mogućnosti bjesomučno uhljebljivati u javna poduzeća i državne instancije svoje poslušnike i potencijalne glasače, ukoliko sudovi budu prepuni slučajeva onih koji su u korupciji i kriminalu, onih koji ne mogu dokazati porijeklo imovine, političarima se iz ruku izbijaju alati na osnovu kojih su dobivali izbore.

Jasno je kako je malo kome od njih sve to u interesu. Ukoliko se izmjeni Ustav BiH, ukoliko su svi konstitutivni narodi i svi žitelji ove države zaštićeni i ravnopravni, ukoliko se pravosudni sustav u BiH 'provjetri' i u njenu budu najbolji, najkompetentniji i politički neovisni kadrovi, brojni političari koji su danas najjači u državi više neće biti na političkoj sceni. Neki od njih bi mogli završiti i u državnoj instituciju drugačijeg tipa nego je to danas slučaj.