Ogromne su 'zasluge' Izetbegovića i SDA za skrnavljenje Ustavnog suda

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž je prije nekoliko dana ustvrdio da bi Marin Vukoja bio davno izabran za suca Ustavnog suda BiH da je SDA u vlasti, a ne u oporbi. 

Rijetko tko ozbiljan u ovoj zemlji osporava Bakiru Izetbegoviću, a i priljepcima SDA, pravo da glasa za nekog drugog kandidata, međutim, SDA u slučaju Vukoja apsolutno nije korektna i principijelna.   

Dužnosnici najjače bošnjačke stranke čak ne osporavaju činjenicu da je Marin Vukoja neupitno prvorangirani kandidat, ne povezuju ga paranoično s HDZ-om BiH kao neki drugi krugovi, ali mu spočitavaju da nema iskustva u pravosuđu.

I to je taj bezobrazluk koji i inače odlikuje Bakira Izetbegovića, jer on jako dobro zna da njegove bivše stranačke kolege u Ustavnom sudu BiH Mirsad Ćeman i Seada Palavrić nemaju niti minute pravosudnog staža.

Manipulacije

Ali, opstrukcija popune Ustavnog suda BiH sucem Hrvatom iz FBiH nije jedini grijeh SDA i Bakira Izetbegovića prema najvišoj krovnoj pravnoj kući u državi.

Od uspostave Ustavnog suda BiH 2005. godine bošnjački krugovi preko SDA pod svaku cijenu su nastojali 'privatizirati' Ustavni sud i preko dvoje bošnjačkih i tri strana suca snažnim lobiranjima provoditi svoje političke interese i ciljeve.

To je dovodilo i do nekih čudnih odluka, preglasavanjima, na štetu hrvatskih i srpskih interesa. Ali, treba biti objektivan, nije to ipak bilo tako učestalo i tako pristrano kako tvrde Milorad Dodik i drugi dužnosnici RS-a.

Poglavito se perfidno poturala floskula da su u Ustavnom sudu redovito preglasavani i srpski i hrvatski suci. Naime, u najtežim predmetima u kojima se odlučivalo o državnim interesima na temelju Ustava BiH, hrvatski suci, Mato Tadić i Valerija Galić su bili na 'strani države' poput odluke o zabrani obilježavanja fatalnog 9. siječnja, Dana RS-a. Isto tako, neke su odluke bile doista čudne i kontroverzne, primjerice o nošenju brada u OS BiH.

Uloga SDA

Ogromne su 'zasluge' Izetbegovića i SDA za skrnavljenje Ustavnog suda! Dodikove entitetske institucije su često provocirale postupanje Ustavnog suda svojim antiustavnim odlukama i zaključcima, međutim i Bakir Izetbegović je neprovođenjem brojnih odluka, nesmotrenim apelacijama i neprincipijelnim opstrukcijama oko imenovanja Marina Vukoje, itekako zatrovao ozračje i priključio Ustavni sud na infuziju.

Nije mali broj bošnjačkih pravnih stručnjaka i intelektualaca koji se i danas  pitaju 'što je trebalo Bakiru Izetbegoviću da ulaže priziv o obilježavanju  Dana RS-a'.

Ta opskurna parada se i do podnošenja žalbe održavala i izazivala je cinične reakcije čak i u samoj RS. Kasnije je inat proradio i vrag je odnio šalu. Od tada nema sreće i spokoja u BiH. Ili, zašto je Bakir Izetbegović na sve  moguće načine sabotirao provođenje odluke u slučaju 'Ljubić' i 'Mostar'.

U FBiH nije provedeno najmanje dvostruko više odluka Ustavnog suda nego u RS-u. Zasluga je to uglavnom dužnosnika SDA.  

Šteta državi

Miloradu Dodiku je prekipjelo. Nanjušio je krv i procijenio da je kucnuo pravi trenutak za paralizu Ustavnog suda BiH. Izlobirao je da Narodna skupština   usvoji zaključak kojim se pozivaju suci iz RS-a da napuste Ustavni sud BiH. 

To je nedavno učinio sudac Zlatko Knežević, pa je Ustavni sud, nakon što je Miodrag Simović, sada već poodavno, otišao u mirovinu, ostao bez sudaca iz RS-a, dakle onih srpske nacionalnosti. 

Dodik ultimativno traži pretresanje uloge, ovlasti i načina odlučivanja Ustavnog suda i progon stranih sudaca. Jednako tako sarajevske političke elite nepokolebljivo odbijaju svaku vrstu pregovora oko toga, tako da su srpski i bošnjački stavovi zakovani.

Ustavni sud je u vrlo kompleksnoj i opasnoj poziciji, prividno s kvorumom od 6 sudaca, ali bez Velikog vijeća koje i donosi najveći broj odluka. Mnogi su požurili da Dodikove zahtjeve proglase udarom na Ustav BiH. To naravno, nije točno. 

Potpuno je legitimno tražiti da se pregovara o najizazovnijim ustavnim i političkim pitanjima u BiH. Nije Milorad Dodik tražio ukidanje Ustavnog suda, on ultimativno zahtjeva da politički akteri sjednu za stol i naprave  kompromis oko budućnosti Ustavnog suda bez stranih sudaca.

Uostalom, to ne može biti sporno, jer BiH ne može u EU sa OHR-om i  stranim sucima. Druga je stvar jesu li se i kada će se steći uvjeti za takav iskorak. Bošnjaci nisu spremni popustiti i ispustiti utjecaj u Ustavnom sudu i to je ogroman problem.

Bojazan je mnogih i u Sarajevu da se takvim rigidnim negiranjem dijaloga i  dogovora nanosi dugoročna šteta državi.         

Eutanazija Ustavnog suda   

Skoro godinu dana Ustavni sud BiH ne funkcionira u cijelosti jer ne zadovoljava osnovni kriterij – u njemu nema predstavnika entiteta i konstitutivnih naroda, a vlasti još uvijek nisu izabrale suce koji nedostaju. Osim što je paraliziran rad najvažnije institucije u državi, pitanje je može li uopće Ustavni sud u ovakvom sastavu donijeti bilo kakvu odluku i bi li te odluke bile ustavne. Ipak, ono najvažnije je da Ustavni sud BiH trenutno ne može donositi tzv. apelacijske presude jer njegovo Veliko vijeće ne funkcionira.

Valerija Galić je trenutačno predsjednica Ustavnog suda, a njeni zamjenici su Mirsad Ćeman, istaknuti SDA-ovac, te strana sutkinja Helen Keller. Sutkinje su Seada Palavrić i Angelika Nussberger te sudac Ledi Bianku. 

Nema treba se lažno zanositi, za godinu dvije Ustavni sud BiH ostaje bez domaćih sudaca. U mirovinu odlaze Seada Palavrić, Mirsad Ćeman i predsjednica Valerija Galić. Misle li kvazi-patriote o toj pogubnoj činjenici? Ne treba im Milorad Dodik, zbog svoga jala i tersa sami će eutanazirati Ustavni sud.