Plemstvo danas leti za Ljubljanu, gdje u četvrtak od 18.30 čeka drugi ovosezonski rival u Europi, Olimpija. S obzirom na napravljeno prošlog ljeta, kada je izbačen Utrecht, ne bi to trebao biti rival od kojeg treba strahovati, ali ovo nije prošlo ljeto i ovo nije onaj Zrinjski. Je li to najveći problem s kojim se suočavaju Mladen Žižović i društvo?

Zrinjski je već napravio zacrtani minimum u Europi, preskočio je prvu prepreku (Differdange), ali u klubu ne žele stati na tomu, žele barem ponoviti prošlu sezonu i izboriti i treću rundu kvalifikacija za skupine Europske lige. Problem je što to želi i Olimpija, koja je sigurno dobra, kvalitetna, no je li bolja od Zrinjskog? I gdje je ovaj Zrinjski u usporedbi sa onim koji je izbacio Utrecht, Zrinjski uz koji je u povijesne knjige otišla konstatacija 'ostvarili najveći klupski uspjeh u Europi'?.

Što je imao Vukasov tim?

Utrecht. Višestruko skuplji, klub iz nemjerljivo bolje Lige od ove naše, a opet – zapeo je na Zrinjskom. Kako, zašto? Par je razloga. Zrinjski je jednostavno bio fokusiran, odlučan napraviti nešto veliko, a Utrecht je u dvomeč ušao s pomalo podcjenjivačkim stavom, s tim da je takav pristup ispario negdje u drugom poluvremenu prve utakmice, u Nizozemskoj. Ali već tada je, ispostavilo se, bilo kasno, jer Plemići su imali gostujući remi (1:1) i priliku pred vjernim navijačima u Mostaru pobijediti – što su nakon produžetaka i napravili. Srčanost, upornost, fokusiranost, krasili su tada momčad koju je s klupe vodio Hari Vukas…, mada, vrlo brzo taj je elan ispuhao u prvenstvu – što je na koncu Vukasa tri kola prije kraja jesenskog dijela koštalo posla. Izazvalo je to brojne analize, a svaku je podcrtavao i dan danas neriješeni upit 'kako je ekipa koja je izbacila Utrech tako podbacila u Premijer ligi'?

Što je naslijedio, stvorio Žižović?

Odgovor se dugo vremena šunjao među vratnicama, odbijao se od njih, sve dok nije pogodio mrežu – motivacija! To je ono nešto što je nedostajalo Plemićima u prvenstvu, a nakon velikih utakmica protiv Nizozemaca i Šveđana (Malmö). Motivacija, ozljede važnih igrača (Govedarica…), odlazak nezamjenjivih (Hadžić…) i još par detalja, sve je to utjecalo da se Zrinjski pred kraj 2019. morao čupati iz sredine prema vrhu…, gdje već godinama boravi. Umjesto Vukasa je došao Žižović, ali čarobni štapić nije ponio sa sobom. Nije bilo moguće preko noći podići nešto što zapravo već duže vrijeme ne stoji na svojim nogama, što je živjelo na račun netom stečene 'europske slave'. Počela je nova selekcija, ali ona to zapravo i nije bila. Jer podosta novih igrača ušlo je u svlačionicu da se ona popuni, ne da bude kvalitetno popunjena, a uz to – ispalo je da sada Pod Bijelim brijegom obitava podosta igrača čija je karijera već prošla vrhunac, a od njih se najviše očekuje…

Ni Olimpija nije strašno uvjerljiva

Dakle, dolazimo sada do ključnog pitanja? Je li ovaj Zrinjski dovoljno dobar da izbaci Olimpiju? Na papiru - trebao bi biti. Jer, opet na papiru, razlika ne bi trebala biti velika. A razliku bi generalno trebao napraviti sam Zrinjski – u pozitivnom ili negativnom smislu. Ako je dovoljno dobar, Zrinjski bi se trebao moći nositi sa Slovencima, nositi se sa njima u 90 minuta pa što to već donese.

Ako nije, a sigurno nije na razini igara momčadi koja je izbacila Utrecht, vidjet će se to itekako, vidjet će to i osjetit Olimpija koja doduše ni sama ne djeluje nešto spektakularno na startu 1. SNL – odigrala je dva remija (1:1 s Koperom i bez golova protiv Mure prošlog vikenda). Ukratko, pred nama je vjerojatno tvrda utakmicu koju bi mogao odlučiti gol, ali hoće li on završiti u mreži domaćina? Gost možda nije na razini prošlosezonske ekipe, ali nemojmo mu previše ni oduzeti – jer vidjeli smo ga samo protiv Differdangea koji je pao s tri komada, kao i Akademija Pandev prošle godine…