U Mostaru je održan šesti Književni festival Poligon koji je i ove godine na više lokacija u gradu ugostio eminentne autore domaće i regionalne književne scene.

O ovogodišnjem festivalu, planovima za budućnost Poligona, te generalno o književnosti u gradu i državi, razgovarali smo s glasnogovornicom Festivala, Vanjom Šunjić.

Kako je proteklo šesto izdanje festivala Poligon?

-Iznenađujuće dobro! Unatoč situaciji da još nismo izašli iz pandemije i da su i dalje sredstva za kulturu blokirana. Publika je u tri dana festivala uživala u izvanrednim književnim razgovorima s gostima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske, a gosti su imali prigodu da upoznaju ljepote Mostara i Hercegovine.

Tko su sve bili gosti?

-Ravnatelj festivala, književnik Mirko Božić ove godine je selektirao najznačajnija imena sa scene i doveo ih u Mostar. Prvu večer publici su se predstavili književnica Monika Herceg i Namik Kabil, drugog dana uživali smo u performansu Matka Abramovića i Anteja Jelinića koji su ispred knjižnice Alfa posjetiteljima pisali pjesme, dok su se navečer predstavili književnici Adnan Žetica i Adnan Repeša. Trećeg dana upriličena je likovna radionica s Majom Rubinić, a festival su zatvorile dvije fenomenalne pjesnikinje iz Srbije, Ivana Maksić i Radmila Petrović.

Festival svake godine ima određenu temu. Što je ovoga puta bilo u fokusu?

-Tema ovogodišnjeg festivala je bila Europa - obećanje budućnosti. Osim što su predstavili svoje posljednje knjige i publici otkrili ponešto o rukopisima na kojima rade, gosti su govorili o tome kako je bilo promišljati i djelovati u prethodnom periodu, tijekom pandemije, kada su bili zatvoreni u svojim stanovima, ostali bez primanja, kada nije bilo festivala, rezidencija i književnosti uživo. Isto tako govorilo se o perspektivama budućnosti i nas u kontekstu europskih tokova. Zaključak je da trebamo iskoristimo momentum egzotičnosti, našu bogatu tradiciju i kulturu i da ih ponudimo Europi.

Koliko je Poligon važan za grad Mostar, ali i općenitno za književnu produkciju na našim prostorima?

-Poligon već šest godina u Hercegovinu dovodi najznačajnija imena regoinalne književne scene i gostima prezentira sliku Mostara koju nemaju priliku vidjeti u vijestima. Tijekom Poligona, Mostar je grad koji ne spava. Programi se dešavaju u cijelome gradu. Trenutno se pojavio takozvani hercegovački novi val autora i autorica koji su stekli publiku širom regiona. Svi žele da dožive tu geografiju krša i toplinu i duhovitost ljudskih duša. Festival je važan i zato što otvara prostor promišljanja prošlosti, te ideje budućnosti.

Kako ocjenjujete stanje u književnosti nakon pandemije i svega što nam se dešava?

-Stanje u književnosti nije sjajno, ali nikada nije ni bilo mnogo bolje. Ono što raduje su neki novi književni glasovi koji u potpunosti mijenjaju tijekove književne produkcije, kao i nova publika. U kontekstu toga, festivali su važni kao mjesto interakcije i razmjena ideja. Prošle godine kada je svijet bio zatvoren, usprkos riziku, uz poštivanje epidemioloških mjera održali smo peti Poligon i to je bila jedna od stvari koja nam je makar na trenutak stvorila privid normalnosti i vratila nas u vrijeme kad je svijet bio ljepše mjesto.

Čita li se danas i kako društvene mreže utiču na promociju književnosti?

-Nepošteno je danas reći da se ne čita. Iz vlastitog iskustva pasionirane čitateljice, ali i nekoga tko se počeo baviti izdavaštvom, sretna sam da mogu reći da se čita. Nikada nisu svi čitali i neće, ali postoji interes za knjigu. Tu su u mnogome pomogle društvene mreže kojima se širi suvremena književnost i unatoč kakofoniji i zagušenosti, ono pravo dobije zasluženu pozornost. Nedavno je u Mostaru otvorena knjižnica i književni klub “Ivo Andrić”, i u razgovoru s kolegama koji to vode zaključila sam da se Mostarci i Mostarke itekako interesiraju za književnost, a to se potvrdilo i kroz posjećenost festivalu.

H. Ž.