Na području Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ), registrirano je 76 djece uzrasta do 18 godina oboljele od dijabetesa tipa 1, od koje je najmlađe imalo svega 4 mjeseca, podaci su Udruge dijabetičara HNŽ-a ''Insula'', koja je utemeljena 2015. godine te broji oko 500 članova oboljelih, i od dijabetesa tipa 1, i od tipa 2, odnosno ovisnika o inzulinu i onih koji su uslijed životnih okolnosti oboljeli te su na oralnoj terapiji.

Branka Varga, članica Udruge dijabetičara HNŽ-a ''Insula'' i majka četrnaestogodišnjeg dječaka oboljelog od dijabetesa tipa 1, priča kako joj je sin dijagnozu dijabetesa dobio kada mu je bilo sedam i pol godina, od kada je na terapiji inzulinom.  

- Dijabetes je doživotna bolest a, kako bolest ne bi napredovala, koristi se aparate za mjerenje šećera u krvi te prema izmjerenim vrijednostima dozira inzulin, pojašnjava za Fenu članica Udruge "Insula'' Varga.

Po njezinim riječima, uveliko oboljelima pomažu senzori za kontinuirano mjerenje šećera međustanične tekućine koji, u usporedbi s mjerenjem razine šećera iz krvi bockanjem u prste, omogućavaju daleko češće mjerenje šećera kako bi se bolest kontroliralo. Bolest, ukazuje ova majka djeteta oboljelog od dijabetesa, ne bira i pogađa sve životne dobi, pa je u HNŽ-u registrirano s dijagnozom šećera dijete od svega 4 mjeseca.

- Ta djeca moraju biti daleko odgovornija te se, uz sve životne izazove i u vrtiću, školi, i na kraju i na poslu i u svojoj obitelji, moraju nositi i s dijabetesom jer lijek ne postoji, već se koristi inzulin koji omogućava da ljudi žive. Na umjetan način taj inzulin nadomješta rad gušterače, koja više ne izlučuje hormon inzulina, već ga se mora uzimati izvana. Promjena vremena ili različita hrana, koja ima različit glikemijski indeks, može biti okidač visoke razine šećera. Tako da ima vrlo teških dana, opisuje sugovornica Fene i napominje da je pogrešno mišljenje da se dijabetes dobije od prevelike količine šećera.

Varga ističe da su u HNŽ-a dostupni najsuvremeniji inzulini a troškove u cijelosti snosi Zavod za zdravstveno osiguranje, kao i ortopedska pomagala poput inzulinske pumpe i senzora za kontinuirano mjerenje.

Kako ističe, to su veliki izdatci jer jedan takav senzor košta 60 eura, a mjesečno trebaju dva. Jedini je problem, dodaje Varga, što postoje dobna ograničenja za korištenje inzulinske terapije, točnije do 26. godine života, što osobno drži besmislenim jer dijabetes pogađa sve dobi, a okidači su različite životne okolnosti.

Kako su spomenuti senzori dostupni u državama EU-a, no ne i u BiH, Udruga "Insula" kani da se u BiH registriraju renomirani proizvođači senzora, kao što su Freestyle Libre i Dexcom.

Svoje mišljenje i svoje nedaće kada je u pitanju dijabetes, ali i pretilost, kao jedan od okidača te bolesti, mogli su iznijeti roditelji oboljele djece na tematskim susretima koje u ciklusu četvrtkom u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru organizira Humanitarna udruga ''Zvončica''.

- Cilj je podsjetiti javnost, rodbinu oboljelih, ljude koji nisu usko vezani za dijabetičare, te da ih se senzibilizira da su to ljudi koji s nama svakodnevno rade, igraju se i, na kraju, žive s nama, kaže predsjednica Udruge "Zvončica".

Dijabetes je ozbiljno doživotno stanje koje ubije više od milijun ljudi godišnje a nastaje kad tijelo ne može obraditi sav šećer (glukozu) u krvotoku. Komplikacije mogu dovesti do srčanog i moždanog udara, sljepila, otkazivanja bubrega i amputacije donjih ekstremiteta.

Pema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, procjene su da s dijabetesom živi 422 milijuna ljudi globalno, četiri puta više nego prije 40 godina.